NESTALI U LEDU 1974.

Mesarić je 1974. vodio jugoslovensku ekspediciju na Kavkaz: ‘Cijeli život mori me slika mrtvih prijatelja kako vise na grebenu’

Živo se sjećam događaja koji su se zbili prije 38 godina na Kavkazu, kad su poginula četvorica naših prijatelja. Bila je to najveća nesreća u povijesti hrvatskog alpinizma koja nas je jako potresla - priča Vladimir Mesarić, edukator za pustolovne aktivnosti u planinama i gorski vodič.

Kao 25-godišnji mladić, Mesarić je u srpnju 1974. vodio jugoslavensku ekspediciju na Kavkaz i tada su, nakon odrona ledene gromade, poginula četiri hrvatska alpinista: Nenad Čulić, Viktor Tabaković, Ante Bedalov i Urso Vrdoljak. Tijela Ante Bedalova i Urse Vrdoljaka pronađena su nakon nesreće, a Nenad Čulić i Viktor Tabaković ostali su zatrpani ledom u podnožju vrha Ušba, na granici između Gruzije i Rusije. Činilo se zauvijek, no ta je priča u posljednjih godinu dana dobila epilog. Naime, u podnožju Ušbe nađeno je tijelo, najvjerojatnije jednog od nestalih alpinista, pa je jučer u Gruziju otputovalo izaslanstvo Hrvatskog planinarskog saveza (HPS), s tajnikom Darkom Berljakom na čelu.

37 godina u ledu

- Tijelo je našao jedan češki alpinist koji je prošlog ljeta bio na tom području. To tijelo izbacio je ledenjak, što znači da je 37 godina bilo u ledu, a onda je došlo do otapanja - rekao je Mesarić. Češki alpinist pronašao je i dijelove opreme, među kojima je najživopisnija bila čuturica na kojoj je pisalo: “Gorska reševalna služba Slovenije”. O svom nalazu obavijestio je slovenske kolege. Oni su, pak, stupili u kontakt s Vladimirom Mesarićem koji je te davne 1974. godine predvodio 15 jugoslavenskih alpinista: pet Slovenaca, šest Hrvata te po dva alpinista iz Srbije te Bosne i Hercegovine.

DNK analiza

- Svi smo imali te naljepnice koje su nam podijelili slovenski alpinisti. Kad me kolega iz Slovenije obavijestio o nalazu češkog alpinista i poslao mi fotografije, pregledao sam svoje dijapozitive iz toga doba. Mislim da bi nađeno tijelo moglo biti jednoga od naših kolega, ali teško je nakon toliko godina razaznati o kome je riječ. To se može utvrditi tek DNK analizom - izjavio je Mesarić. - Naša je ekipa otputovala u Gruziju i treba ponovno naći tijelo. Moguće je da će se naći i drugo tijelo. No, pitanje je li nađeno tijelo na istoj koordinati, jer se ledenjak miče. Ako je zima tamo bila bogata snijegom, moguće je da je pokriveno njime - dodao je Mesarić, a zatim se vratio u ljeto 1974., kada je nakon diplome iz elektrotehnike krenuo u ekspediciju na Kavkaz.

- Bili smo ekipa izvrsnih alpinista i odlično smo se međusobno slagali. Krenuli smo prema nekoliko ciljeva, a najprije smo se svi popeli na najviši vrh Kavkaza, Elbrus, koji je i najviši vrh Europe, viši od Mt. Blanca - prisjetio se Mesarić. Nakon što su osvojili Elbrus, alpinisti su se podijelili u tri ekipe. - Slovenski kolege krenuli su na Pik Sčurovski, Bedalov, Vrdoljak, Čulić i Tabaković prema Ušbi, a ja sam bio u trećoj skupini koja se penjala na vrh Ullu Tau. Za nesreću sam saznao nakon što smo se spustili u dolinu u najbliži alpinistički logor. Vijest se proširila radio-vezom, a mene su kao vođu ekspedicije obavijestili da su naši ljudi stradali - ispričao je Mesarić.

Razdvojili se

- Te noći, sa 23. na 24. srpnja 1974., bilo je strašno nevrijeme, puhao je jak vjetar i došlo je do zatopljenja. I slovenska i moja ekipa već su bile u dolini, a naši su dečki još bili u stijeni kada se ledeni odron, koji je visio nad stijenom, odlomio. Ledena lavina pala je u podnožje stijene i zatrpala naše članove Viktora Tabakovića i Nenada Čulića - rekao je Mesarić, istaknuvši kako je ledena lavina tvrda kao kamen i ne može se raskopavati.

- Urso Vrdoljak i Ante Bedalov ostali su visiti na stijeni. Kada su ruski spasitelji u helikopteru išli pregledavati teren, poveli su me sa sobom. Kada sam ugledao svoje kolege kako vise na grebenu, to me je jako potreslo - istaknuo je Mesarić. Tragična smrt mladih alpinista snažno se odrazila na hrvatski alpinizam.

- Naša ekspedicija na Kavkaz bila je zapravo dio priprema za obilježavanje 100. godišnjice hrvatskog planinarstva 1975. Zamislili smo da tada osvojimo najviši vrh Južne Amerike, Aconcagua, i to jednim od najtežih smjerova, kroz južnu stijenu. No, četvorica poginulih alpinista bili su među najboljima i iduće godine nismo više željeli riskirati pa smo se na taj vrh popeli najlakšim putem - rekao je Mesarić koji se alpinizmom bavi 47 godina.

Život s rizikom

- Nakon tragedije sam se nastavio penjati. Mi alpinisti živimo s rizikom i nesreće se povremeno događaju. No, kad pogine netko od prijatelja, mi nastavljamo njihov put - zaključio je Vladimir Mesarić.

Tagovi

Najnovije