Oblaci su bili u obliku karfiola. Karfiol-oblaci nisu opasni. Ne izvodim gluposti, kaže to i naš najpoznatiji meteorolog, Milan Sijerković, dok promatramo pod kakvim ćemo okolnostima voditi intervju. Ako se razgoropade, poprime oblik tornjeva ili planine, treba se uozbiljiti, jer to vodi kumulonimbusima, grdosijama iz kojih grmi, sijeva, lije. Tako nekako... Milan Sijerković prognostičar je Nove TV, čije gledatelje šarmira svojom pojavom, stručnošću i - po čemu je jedinstven - narodnim izrekama o vremenu.
Magistre Sijerkoviću, koliko da za ovu jesen nabavim kišobrana? Obično gubim jedan u dva tjedna.
- Kaže se da “u jesen u svakom grmu leži kiša”, i to su one prave, dosadne, duge, jesenske kiše…
Znači, jedno pet, šest?
- Najbolje. Ja sam malo bolji, nestaje mi jedan godišnje. Jednom sam pokisao došao na Novu TV, kolegica se sažalila i nabavila mi službeni, s oznakom Nova TV, ali jednom sam se malo predugo zadržao na nekom događaju… kišobran lako nestane iz zajedničke košare.
Nosite li kišnu kabanicu?
- Mislite umjesto kišobrana? Ne, osim kad idemo u gljive, onda ih i supruga i ja imamo.
Pripremate gljive?
- Ne znam ništa skuhati, ni jaje. Prije 20, 30 godina, dok su mi djeca bila mala, pokušao sam, ali to je završilo tragično i po jaje i po naš ručak i po plafon jer je jaje eksplodiralo… U gljivama uživam, sjajno ih sprema moja supruga, ima samo jedan problem - ja ne smijem vidjeti kapulu, ni u kojem obliku, sirovu... Ali zauzvrat, vrlo rado perem suđe.
Kažu psihijatri, protok vode pomaže, pročišćava psihu.
- Može biti, ja samo znam da to često tjera na mokrenje. Imamo sad već starijeg mačka, Roka, ima problema s mokrenjem pa pustimo malo vodu u sudoperu. Ne smije on u sudoper, ali da ga podsjetimo… često uspijeva. Vrlo je radoznao, a kako na svakom katu u zgradi ima jedan pas, rado ih promatra skriven iza vrata. Ako bi se koji pas htio približiti, možda samo da bi se igrao, samo mu pokaže zube…
I vi za posao koji radite, sad već cijeli život, morate biti radoznali.
- Naravno. Ustajem svako jutro u šest sati i poslušam prve vijesti, ne toliko zbog politike koliko zbog prve prognoze…
Ne znate li vi bolje od najboljih?
- Posao prognostičara nije posao jedne osobe, na primjer u medijima, nego čitavog tima. Članovi se među sobom konzultiraju. U zadnja dva, tri desetljeća prognoza se dobiva izračunima. Nekada su se dobivale grafičkim metodama i bile prilično subjektivne…
Pa kako se dolazilo do prognoze? Bolovima u leđima?
- Pogledom kroz prozor! Nije tako jednostavno... I tada su se crtale karte, no kamo, kako će se gibati vjetar, jačati ili slabjeti… to je meteorolog određivao već prema iskustvu. Kad sam počinjao raditi, nije bilo meteoroloških satelita, meteoroloških radara…
Koliko su oni unaprijedili prognozu… u postocima?
- Sada su prognoze ne samo kvalitetnije, nego su i dulje. Kvalitetnije su što su za kraće razdoblje. Jedan dan unaprijed točna je 90 posto, dva 85. Srednjoročne prognoze točne su koliko su nekad bile jednodnevne.
Ljudi se danas toliko žale na vremenske “predznake” i bolove da mi se to čini kao novi ženski small talk.
- Mogla su to biti ženska naklapanja prije 50, 100 godina, ali u međuvremenu je razvijena biometeorologija i medicinska meteorologija koja je dokazala da ljudski organizam trpi od vremenskih promjena. U zapadnoeuropskim zemljama složene operacije nisu se obavljale za znatne promjene vremena jer je kirurg vjerojatnije mogao napraviti neku grešku. Kod nas je općepoznato da kad se mijenja vrijeme povećava se broj prometnih nezgoda…
U starom Dubrovniku, kad je puhalo široko…
- Blaže su kažnjavali.
Čula sam da se ni Vijeće nije sastajalo.
- To ne znam. A u alpskim zemljama kad puše fen, topao i s planina “padajući” vjetar, suh, koji loše djeluje i na najzdravije - prometne nesreće koje bi se tad dogodile blaže se kažnjavaju.
Što nam je danas u prognozi dostupno? Što ne znači da vas nisu vidjeli kako trčite Frankoapanskom po kiši bez kišobrana.
- Meteorologija je vrsta fizike atmosfere, a u fizici znate da postoje osnovni zakoni. Tako da postoje i zakoni kako se atmosferski zakoni razvijaju, stvaraju, a oni se mogu, kao i u fizici, pokazati pomoću formula. Podaci motrenog vremena pokazuju se kao poznate veličine u jednadžbe. Bio je problem to što je potreban golemi broj računskih operacija i sve do pojave elektronskih računala, do sredine 20. stoljeća, nije bilo velikog napretka. Sad se prognoze, dakle, izračunavaju.
Kad je čovjek prvi put stupio na Mjesec, 1969., a u obitelji smo vjerovali da se to doista i dogodilo, tvrdilo se da će se s fenomenalnom preciznošću prognozirati vrijeme. No...
- Nije. No, prvi meteorološki satelit načinjen za dobivanje podataka o vremenu na zemlji s nekoliko desetaka tisuća metara visine lansiran je 1960. godine. E, to je učinilo kvalitativni pomak i povećalo broj vrijednih podataka koji se stavljaju u one jednadžbe.
Jedan ste od pionira meteorologije u nas, jesu li vas i prije tako zaustavljali na ulici kao večeras?
- Uglavnom otkad sam na televiziji.
Ali vi ste na Televiziji Zagreb od 1968. godine.
- Ni sam to nisam znao dok mi jedan pasionirani ljubitelj meteorologije nije rekao na ulici. Čak mi je rekao i datum. Ali ja nisam nikad pamtio i bilježio takve događaje.
Zanimljivo… S vama se izmjenjivao Milan Vučetić.
- Da, on je čak prvi među nama počeo nastupati na TV-u, bio je rođen za taj medij, lijepo je izgledao. Bio je razgovorljiv, po meni je on najbolji televizijski meteorolog od svih.
Tko je još bio poznat?
- U to doba on, a mijenjali smo ga, kad je bio odsutan, kolega Ivo Rupnik, koji kao ni Vučetić nažalost nije živ, i ja. Tada smo često podatke izmjenjivali u zajedničkim dnevnicima s Beogradom, otamo je prognozirao Kamenko Katić. On je bio novinar, ali je bio spretan, naučio je interpretirati prognoze i bio vrlo popularan, bio je zgodne vanjštine i kao novinar je bio manje suhoparan nego mi stručnjaci.
Pa svi ste bili zgodni. Vidjela sam na YouTubeu jedan vaš prilog iz 1973., malo ste pričali s ljudima na Dolcu, malo na bazenima na Šalati, i onda prognozirali vrijeme. Imali ste malo dužu kosu.
- Rekao sam supruzi, sad tek vidim kako sam bio zgodan, ne čudim se što si se htjela udati za mene. Moja supruga je bila profesorica pa je upozorila neke svoje đake da se ošišaju, a oni su rekli - pa pogledajte malo svoga muža!
Rođeni ste u Boki kotorskoj. Od malena ste izloženi “elementima”, suncu, vjetru, moru, kiši… možda je to prva ljubav.
- Iz ribarske sam obitelji. Tamo postoje mornarske ili ribarske obitelji. Tako da sam htio-ne htio, a više nisam htio, ali morao sam, pomagati. Nije bilo radija, postojala su iskustva o vremenu. Moje je selo bilo ribarsko, s nekoliko ribarskih družina, a najstariji bi član proricao vrijeme. Kad bi se očekivalo lijepo, išli smo izvan zaljeva, za što je trebalo teško veslati tri-četiri sata.
Sjećate li se neke tamošnje izreke o vremenu?
- Ne. Tek dolaskom u Zagreb počela me zanimati pučka meteorologija. Ribari su, recimo, bili vrlo osjetljivi na mjesec, je li mlad, uštap, iako to meteorolozi ne smatraju relevantnim. I da, prevarili bismo se. Odlazili po lijepom vremenu, vraćali se po oluji.
Brzo ste se zaljubili u Zagreb.
- Danas mislim da ne bih mogao živjeti nigdje osim u Zagrebu. U Boki nemam više bliske rodbine, tragičan potres razrušio je našu staru kuću... pa sam postao pravi Zagrepčanin.
Na HRT-u vaša pučka meteorologija nije bila baš dobrodošla.
- Prošvercao bih poneku izreku... ali pisao sam u Vjesniku, pisao knjige i pomirio se da ću tako provesti mirovinu. No, pozvala me urednica Iva Gačić s Nove TV i ponudila da jednom tjedno dajem prognozu. Znao sam da na komercijalnoj televiziji treba malo “olabaviti”. Sjetio sam se izreka koje ću na kraju prognoze reći i to se ljudima svidjelo, starijima, ali i mlađima…
Koliko su povezane pučke izreke sa stvarnošću?
- Ne mnogo. Uzmimo primjer “Sveta Kata, snijeg na vrata”. Sv. Kata je 25. studenoga. Statistike pokazuju da u Zagrebu, a i drugdje na kopnu, prvi snijeg padne u tom dijelu studenoga, a Sv. Kata je u sredini tog ciklusa. Dakle, neke izreke naprosto upozoravaju kad bi se neki događaj mogao dogoditi. Nikad se neki pučki proricatelj nije mislio zakleti da će se to dogoditi.
Koliko su stare pučke izreke?
- Ma, sigurno nekoliko stoljeća. Jer prve službene prognoze su u Engleskoj bile 70-ih godina 19. stoljeća. Ima vrlo starih prognoza, o njima znamo više otkako su se pojavili pučki kalendari. Neke, da budem slikovit, postojale su i u kameno doba.
“Neće grom u koprive” - je li to moralna ili meteorološka izreka?
- Nije meteorološka jer to nije točno, kao i “neće grom dva puta u isto mjesto”. Događalo se da se ljudi, kad grom zapali kuću, popnu na krov, gase, a grom ponovno pukne i ubije i ljude, jer se pojavi atmosferski elektricitet… I da, imao sam gomilu papirića na tu temu pa mi je supruga rekla - daj napiši već knjigu, dosta mi je tih tvojih papirića… Tako sam napisao 16 znanstvenopopularnih knjiga o metorologiji i četiri dječje…
O?
- Meteorologiji! Sad pišem knjigu o vremenu u Mljetu. Mnoga sam mjesta obradio, samo nisam uspio Zagreb. Nekad nakladnici nisu zainteresirani, da napišem “Seks u meteorologiji”, sigurno bi bilo drukčije.
Neka vrsta seksa u meteorologiji pojavila se kad su urednici uveli zgodne cure u prognozu. Nije bilo baš uspješno.
- Pokušaj na HRT-u koji nije dugo trajao. Morate vjerovati prognostičaru, a gledateljima je brzo dosadilo da im netko čita ne razumijevajući što čita. Mogle su i o krumpirima pričati.
No, nije da i vi niste tu i tamo pokisli.
- Pa ja sam lijen, ako kiša ne pada kad izlazim iz kuće, a najavljena je, uzeti kišobran! Valjda neće, mislim… Ali, hoće! Ali to je više dokaz lijenosti nego neznanja.
Znamo da se s vremenom zbivaju ozbiljne promjene, no u percepciji ljudi one su doista čudovite, prijeteće, globalno zatopljenje tema je konferencija kojima prisustvuju Putin i Obama…
- Da, promjene klime su prisutne, odnosno globalno zatopljenje, što je bilo sporno nekoliko desetaka godina, a sad više nije i svi klimatolozi smatraju da je ono realnost. I osim što je općenito već sada prisutno zatopljenje planeta, ono će generalno mijenjati klimu jer klima ovisi u razlici u toplini između polova i ekvatora. Ako polovi postaju topliji, razlika u temperaturi i tlaku se mijenja, vjetrovi koji slabe zahvaćaju cijeli planet, a s njima putuju ciklone i anticiklone, dakle mijenja se vrijeme. U takvoj klimi češće su izvanredne vremenske pojave, suše, potopske kiše, cikloni... Dakle, vrijeme je nestabilnije, dakle ima nešto u ovoj našoj kuknjavi o vremenu, snijegu kojeg više nema - povremeno ga padne, čak vrlo obilno, ali rjeđe nego prije, ljeta su toplija, a vrućina ne pogoduje ljudskom zdravlju.
Što jadan čovjek može učiniti, primjerice, u slučaju zagrijavanja polova?!
- Pojedinci malo, mogu samo u smislu štednje energije, jer osim korisnog učinka, ona zagađuje i atmosferu, recimo ugljen, osim što nas grije, on dospijeva u obliku plina i u atmosferu i onda poremećuje razmjenu topline i Zemljine površine. Cijela ova ludnica oko paljenja smeća nije bez veze jer sigurno onečišćuje atmosferu pa treba naći pametnije načine. Pa onda, grad je bio nekad mali pa je proizvodio malo smeća, što se grad širi, jača promet, onečišćenje je veće, umjetna gnojiva…
Imate li svoje favorite među pučkim izrekama?
- Pa svakako jedna izreka iz dalmatinskih krajeva, “najveća je pamet vrijeme poznat”. Ima zabavnih, recimo, “čuvaj se senjske bure i brkate cure”. S ovom brkatom curom zna biti zabune - ona se odnosi na senjske uskoke koji su se maskirali u žene da bi lakše napadali, ali brkove nisu brijali, iz taštine, muškog ponosa, pa su bili “brkate cure”. Zatim, “konjski topot, premaljetna grmljavina i ženski plač brzo prođu”. Ili: “zimska južina i mladčeva obljuba ništa ne vrijede”. Još jedna za odrasle: “jugova vedrina i mladina dobrina u dugo nisu”.
Hm... vremena su se bome promijenila, srećom po nas žene. Imate neku za ove dane?
- Pa evo: u listopadu, za Sv. Luku, 25. listopada, već dobro zahladi, noći su duge, dani kratki… pa kaže narod: “Do Svetog Luke kud ti drago ruke, a od Svetog Luke u njedra ruke i ne vadi vanka do Markova danka” (25. travnja).
Jeste li konačno vidjeli svojeg unuka koji živi u Americi, s obzirom na to da se bojite aviona?
- Vidim ga svaki tjedan preko Skypea. Bio sam jednom avionom u Americi, ali ne bih to mogao ponoviti. Ali, imam i drugog unuka Karla s kojim sam svaki dan.
Bojite li se aviona jer znate što nam sve gore prijeti?
- Ne, ja se bojim i s nebodera pogledati dolje. Imam strah od visine.
Kao Hitchockov junak…
- Da, u “Vrtoglavici”.