Rođen prije 57 godina u Gornjoj Dubici (BiH), ove godine puni 30. obljetnicu rada u Institutu za filozofiju u Zagrebu.
Pravnik, filozof (sa završnim studijem njemačkoga jezika i književnosti), doktorirao je na Sveučilištu u Augsburgu, na Hegelovoj filozofiji. Sa 25 godina zaposlio se kao istraživač (potom asistent) na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, gdje je ostao kratko.
Službeni životopis (Vlada) nabraja ukupno 13 kolegija koje je predavao (uz nastavu na doktorskom studiju) na sveučilištima u Splitu, Osijeku, Zadru i Zagrebu. Među ostalim, predavao je filozofiju politike, teoriju pravednosti, kolegij Hrvatska i Europa, pa i poslovnu etiku na poslijediplomskom studiju Građevinskog fakulteta u Zagrebu.
Upravo zbog nagomilanih angažmana po fakultetima (Filozofski u Zadru, Osijeku i Splitu, Hrvatski studiji, Katolički bogoslovni, Političke znanosti, Grafički) Jutarnji list ga je svojedobno proglasio profesorom s najvećim brojem kolegija (19).
Dok ga neki opisuju kao vrlo predanu osobu, umreženu brojnim članstvima, drugi - a ponajviše upravo iz njegove primarne discipline (filozofija) - u njemu vide osobu s nerazriješenim aferama. Zbog njih je jučer u Saboru spomenut kao “budući Crnoja Plenkovićeve Vlade”.
Barišićev izbor za ministra znanosti potpuno je iznenađenje. Prema nekim izvorima, ključna osoba za Barišićev odabir je Vladimir Šeks, po drugima je daleko veći utjecaj odigrala njegova funkcija (predsjednika) u Hrvatskoj paneuropskoj uniji, kao i funkcija (tajnika) u međunarodnoj varijaciji te udruge. Upravo u toj je funkciji nedavno bio u službenoj audijenciji kod predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.
Pojedinci iz akademske zajednice povezuju ga s aferama još od devedesetih, od optužbe za ostavljanje financijskog nereda na određenim institucijama do prijave za akademske prekršaje (plagijat), od dvostruke naplate dnevnica do korištenja funkcije pomoćnika ministra znanosti u Sanaderovoj Vladi za vlastiti (znanstveni) probitak. Barišić je stoga već u prvom medijskom nastupu morao ponuditi odgovor, naravno, demantirajući: “Apsolutno odbacujem sve optužbe na svoj račun”.
Da ta rečenica neće biti dovoljna za stišavanje afera, jasno je po reakcijama pojedinih političara i uvjerenja da se među 9000 znanstvenika u državi sigurno mogao naći bolji izbor za ministra.
Olakotna okolnost mu je to što ulazi u ministarstvo kojemu je Vlada otkinula resor sporta, pa mu taj uzvrpoljeli segment neće zadavati glavobolje kao njegovim prethodnicima. Čeka ga niz ozbiljnih zadataka, među kojima je sigurno najvažniji provedba kurikularne reforme i povlačenje sredstava za znanost i obrazovanje. Uteg koji mu je nametnut jest i obveza iz programa Vlade o povećanju sredstava za znanost do 2 posto BDP-a.
Ima li upravljačkih sposobnosti? Gledano s odmakom od afera koje ga prate, ambicija mu je jaka crta. Osim što je bio ravnatelj Instituta za filozofiju (deset godina), vodio je (kao vršitelj dužnosti) Hrvatske studije. Naravno, poznat mu je i rad Ministarstva znanosti, gdje je bio pomoćnik od 2004. do 2006.