Je li mađarski MOL angažmanom bivšeg člana Uprave Ine Josipa Petrovića prekršio odredbe Međudioničarskog ugovora s hrvatskom Vladom? Ovo pitanje nameće se nakon što je u svom jučerašnjem izdanju tjednik Nacional objavio originalni ugovor koji je Petrović s MOL-om sklopio 14. veljače 2011., samo četiri dana pošto je zajedno s Tomislavom Dragičevićem i Dubravkom Tkalčićem opozvan iz Uprave Ine. Ipak, takva praksa - da MOL kao Inin strateški partner angažira njezine aktualne ili bivše stručnjake i menadžere koji posjeduju osjetljive informacije o kompaniji - bila je strogo regulirana Međudioničarskim ugovorom koji su hrvatska Vlada i mađarska kompanija sklopile prilikom MOL-ova ulaska u Inu 2003. godine. Na temelju te odredbe navedene u članku 9.2.13. MOL se obvezao da neće ni na jedan način zaposliti, angažirati ili unajmiti nekog Inina menadžera ili visokopozicioniranog djelatnika, barem tri mjeseca nakon što je on napustio tvrtku.
Odredbu nisu mijenjali
Ista odredba ostavljena je na snazi i nakon izmjena ugovora 2009. koje je s MOL-om dogovorila Vlada Ive Sanadera, tako da je ona neosporno bila na snazi u trenutku sklapanja ugova između Petrovićeve tvrtke Peritus savjetovanje i MOL-a. Kako je taj ugovor obuhvaćao Petrovićeve savjetničke usluge MOL-u na tržištima srednje i istočne Europe - gdje bi MOL i Ina barem teoretski mogli biti konkurenti - postoji vrlo osnovana sumnja da je na taj način MOL došao upravo u onu poziciju koju je spomenuti članak i trebao spriječiti, a to je da angažiranjem osoba sa specifičnim znanjima o Ininu poslovanju stekne superiornu tržišnu poziciju nad njom. Ta činjenica, dokažu li se ovi dokumenti točnima - mogla bi biti značajan adut za hrvatske pravne zastupnike u arbitražnom postupku protiv MOL-a, gdje Hrvatska upravo pokušava dokazati štetu proizašlu iz MOL-ova nepoštivanja ugovornih obveza. Pritom će se posebno naglašavati činjenica da je jedan od potpisnika ugovora bio upravo Zoltán Áldott, tadašnji predsjednik Uprave Ine i izvršni potpredsjednik MOL-a, što budi sumnje na dodatni sukob interesa.
To pitanje posebno je zanimljivo s obzirom na sam termin potpisivanja ugovora. Naime, sjednica Nadzornog odbora Ine na kojoj je smijenjen Petrović bila je održana u četvrtak, da bi ugovor s MOL-om bio potpisan već u ponedjeljak. Kako je u najmanju ruku neuobičajeno da takva suradnja bude dogovorena, te ugovor napisan, usuglašen i ovjeren u samo dva radna dana, otvara se sumnja nije li Petrović s MOL-om suradnju dogovorio dok je još bio član Uprave Ine? I s kim je to dogovarao? S obzirom na to da je Áldott jedan od potpisnika ugovora, postoji i pomalo bizarna mogućnost da je predsjednik Uprave Ine s članom te iste Uprave dogovarao njegov angažman u MOL-u. I ta bi se činjenica mogla pokazati zanimljivom u kontekstu procjene ispravnosti MOL-ova prakticiranja uloge strateškog partnera.
Više od lobiranja
Ipak, uz to što bi mogle rezultirati ozbiljnim formalno-pravnim posljedicama u sporu Vlade i MOL-a, neke odredbe iz ugovora Petrovića i MOL-a značajne su jer ukazuju da je opseg angažmana tog hrvatskog menadžera za MOL znatno nadilazio ulogu lobista i savjetnika. Dapače, na temelju sklopljenog ugovora Petrović je imao obvezu - kada to mađarska kompanija od njega traži - predstavljati MOL na sastancima ili konferencijama. S obzirom na to, može se zaključiti da je Petrović u prošlosti obnašao (a možda još uvijek obnaša) i funkciju MOL-ova predstavnika u Hrvatskoj. S kojim se sve tvrtkama i kojim povodom u tom svojstvu sastao ne zna se, no prema neslužbenim informacijama Jutarnjeg lista, Petrović je prije dvije godine barem jednom kao predstavnik MOL-a bio na sastanku s predstavnicima JANAF-a. Sam Petrović te informacije nije želio komentirati, poručivši tek da je sve što je o njemu napisano u tjedniku Nacional neistina. “U tom tekstu ni moje ime nije točno. Ja se zovem Josip, a ne Jozo”, rekao je Petrović.
Pravo na karticu
Inače, ugovor je predvidio mjesečnu naknadu Petroviću od 12 tisuća eura, uz mogućnost dobivanja dodatnih 30 tisuća eura bonusa svakih šest mjeseci. O svom radu MOL-u je dužan podnositi usmene izvještaje dva puta mjesečno, te pismeni izvještaj samo na temelju izričitog zahtjeva naručitelja. Samom Petroviću izdana je i MOL-ova službena poslovna kreditna kartica. Ugovor je trajao do 28. veljače 2013. Inače, početkom tog mjeseca sklopljen je i ugovor o suradnji Petrovićeve tvrtke i tvrtke Drimia Ane Karamarko. Vrijednost ugovora Drimije i Peritusa iznosio je 2500 eura. Radi se o istom iznosu za koji je od ožujka 2013. povećan i mjesečni iznos koji je MOL plaćao Petrovićevoj tvrtki - s 12 na 14,5 tisuća eura. Prema dostupnim podacima, u novijem ugovoru Petrović više nije imao pravo na MOL-ovu karticu.