BLAGO POTONULOG TRGOVAČKOG BRODA

NAKON 50 GODINA ISTRAŽIVANJA ISTAKNUTI POVJESNIČAR UMJETNOSTI TVRDI 'Predmeti pronađeni na brodu u podmorju kod Gnalića važniji su od Apoksiomena'

 

Kraj listopada 1583. godine. Trgovački brod Gagliana grossa isplovio je iz Venecije prema Carigradu (današnji Istanbul) noseći skupocjenu robu i najbolju opremu za obnovu starog harema turskog sultana Murata III., omiljenog unuka Sulejmana Veličanstvenog. Međutim, Gagliana grossa nikad nije stigla do Carigrada jer se razbila o stijene i potonula kod otočića Gnalića na jugozapadnom kraju Pašmanskoga kanala. Bio je to jedan od najpoznatijih brodoloma 16. stoljeća koji više od 430 godina intrigira povjesničare i arheologe.

Dr. Irenu Radić Rossi, docenticu na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru, voditeljicu projekta AdriaS Hrvatske zaklade za znanost, taj povijesni događaj već godinama fascinira, a od 2012. godine pokrenula je i međunarodni interdisciplinarni projekt “Brodolom kod Gnalića: Ogledalo renesansne Europe”. Ovih dana podvodna istraživanja kod Gnalića u punom su jeku pa ronioci iz mora izvlače različite predmete i dijelove brodske opreme.

- Svake se godine u repertoar nalaza dodaju novi predmeti i dio brodske opreme. Ove godine našli smo mnoštvo olovnih plombi koje na sebi nose znakove trgovaca tekstilom. Svaka od njih uvodi u našu priču nekog novog trgovca. Također, našli smo i mnoštvo perlica te velike količine sirovina namijenjenih proizvodnji pigmenata te korištenju u kozmetici i medicini. Ima olovnog bjelila koji je bio najcjenjenija bijela boja i podloga za renesansno slikarstvo. Tu je hematit, minij, cinober, arsenov sulfid izrazito žute boje, a i drugi pigmenti - ispričala nam je dr. Irena Radić Rossi, naša najpoznatija podvodna arheologinja. Tek što je u petak predvečer sa suradnicima izronila iz mora, već je počela pripreme za arheološku školu koja se održava u gradiću Tkonu, na području čije se općine nalazi otočić Gnalić. U Tkonu je, naime, uz podršku lokalne zajednice prije nekoliko godina osnovan Institut za pomorsku baštinu ARS NAUTICA, udruga kojoj je cilj istraživanje, zaštita i očuvanje baštine hrvatskog pomorstva, a među članovima osnivačima su i dr. Radić Rossi, povjesničar umjetnosti dr. Belamarić te povjesničarka Lovorka Čoralić.

 

Najbolja oprema za harem

Priča o brodolomu kod Gnalića sadrži toliko zanimljivosti, napetosti, intriga i tajni da bi se o tome događaju mogli napisati eseji i romani te snimiti dokumentarni pa i igrani filmovi.

Nekoliko mjeseci prije brodoloma, u svibnju 1583. godine, u požaru je stradao stari harem sultana Murata III. Kako je bio veliki ljubitelj lijepih žena, koji je više vremena provodio u haremu nego se bavio državničkim poslovima, Murat III. odmah je u Veneciji, preko svoga vezira Sijavuš-paše, za koga se pretpostavlja da je bio hrvatskog porijekla, naručio najbolju opremu za svoj stradali harem. Tako je na veliki trgovački brod Gagliana grossa ukrcano 5000 okruglih prozorskih stakala, ali i mnoštvo različitog tereta te luksuzne robe. Ipak, plovidba se nekoliko puta odgađala pa je brod na zadarsko područje stigao prije zimske zabrane plovidbe koja je počinjala početkom studenoga te trajala do pred kraj siječnja. Nadomak Gnalića brod je potonuo, vjerojatno se razbivši o stijene pa naručena stakla nikad nisu stigla do sultanova harema, ali se iz arhiva doznaje da ih je mletački Senat odlučio ponovno poslati. O potonuću broda danas postoji niz teorija.

- I danas je otvoreno pitanje je li brod bio zahvaćen požarom ili je došlo do oštećenja izazvanog vremenskom nepogodom. Moguće je i da ga je napao neki gusarski brod, a postoji i teorija da je riječ o namjernom potapanju. Ta sumnja se pojavila zbog životopisa kapetana Finardija koji pokazuje da je raspolagao s mnogo više prihoda nego što ih je kao kapetan mogao zaraditi - rekla je dr. Radić Rossi.

Kapetan Alvise Finardi bio je iskusni moreplovac koji je i prije Gnalića preživio dva brodoloma, a godinu dana nakon brodoloma kod Gnalića već je zapovijedao drugim trgovačkim brodom.

Gagliana grossa bila je nakrcana skupocjenom robom, prevozila je čak i vrlo vrijednu pošiljku dragulja koja je spašena jer su iz Serenissime, odnosno Mletačke Republike, odmah pokrenuli u akciju spašavanja.

Oživljena povijest

- Bez obzira na to što je dovelo do potonuća broda, nama je presudno da taj trenutak povijesti sada ponovno oživljavamo. Posebno nas zanimaju i sudbine Hrvata koji su na neki način bili povezani s brodom i brodolomom. Primjerice, kapetan Finardi bio je veliki prijatelj s Ivanom od Vrane, imućnim poduzetnikom u Veneciji i admiralom na zapovjednom mletačkom brodu u slavnoj Lepantskoj bitki. Bio je porijeklom iz Vrane kod Biograda na moru. Nadalje, brodski pisar Šimun Fazanić bio je porijeklom s Hvara. Također, brod Gagliana grossa, vlasništvo mletačkog trgovca Odoarda da Gagliana, sagradio je brodograditelj Frane Valenčić, porijeklom iz Korčule. Njegov je otac također bio slavni brodograditelj u mletačkom Arsenalu - ispričala je dr. Radić Rossi.

Naši su arheolozi olupinu broda, koja se nalazi na dubini od tridesetak metara, pronašli tek 1967. godine.

- Mjesto brodoloma bilo je poznato početkom 1960-ih, ali tek 1967. godine ta je informacija stigla do prof. Ive Petriciolija sa Sveučilišta u Zadru. On je posjetio lokalitet te uz pomoć dva ronioca dobio neke materijale i odmah shvatio da je to zanimljivo mjesto vrijedno istraživanja. Za manje od mjesec dana, zajedno s konzervatorima Ksenijom Radulić i Božidarom Vilharom te Sofijom Petricioli iz Narodnog muzeja u Zadru, organizirao je prvu akciju spašavanja tereta. Zatim su uspjeli organizirati dvije manje kamanje 1968. godine pa je sve stalo do 1972. i 1973. godine. Naposljetku, 1973. godine Ksenija Radulić u završnom je izvješću zapisala kako u tom trenutku nije bilo financijske, stručne i logističke snage da se takav jedan zahtjevni projekt nastavi. Međutim, naglasila je kako je riječ o iznimno važnom nalazištu koje svakako valja sustavno istražiti. I to ne samo brodski teret, nego i opremu broda koji je jako dobro sačuvan - rekla je dr. Radić Rossi.

750 tona

Zatim je 1996. godine arheolog Zdenko Brusić odlučio nastaviti istraživanja zajedno s jednim njemačkim investitorom koji je želio uložiti sredstva za osnivanje centra za podvodnu arheologiju kod nas. Ta je inicijativa zaustavljena 1997. godine zbog administrativnih problema. Potom su početkom 2000-ih interes za lokalitet Gnalić pokazali slovenski, talijanski i austrijski znanstvenici te u suradnji s našim arheolozima obradili dio materijala s broda koji se čuva u Zavičajnom muzeju u Biogradu. Iako je još prije 11 godina pokušala potaknuti program istraživanja lokaliteta Gnalić, Irena Radić Rossi priliku za to dobila je tek prije šest godina.

- Kad smo dobili sredstva iz UNESCO-ova participacijskog programa, 2011. godine organizirali smo jednu radionicu na temu Gnalića. U to vrijeme je i naš istaknuti povjesničar umjetnosti dr. Joško Belamarić snimao TV prilog o Gnaliću pa se i on uključio. Dr. Belamarić se svojski založio da nam Ministarstvo kulture pomogne pa smo 2012. godine dobili podršku da ponovno počnemo istraživanja. Iako je prva podrška bila jako skromna, omogućila nam je 10 dana na terenu, što je bilo dovoljno da potvrdimo zanimljivost nalazišta i važnost sustavnog istraživanja koje je već prije više desetljeća istaknula Ksenija Radulić. Shvatili smo ustvari da nalazište nije ni izdaleka tako istraženo kako se to činilo iz postojećeg odnosa prema njemu - prisjetila se dr. Radić Rossi.

Procjenjuje se da je brod Gagliana grossa bio dugačak oko 40 metara, a njegova je nosivost bila oko 750 tona. Riječ je o jednom od najbolje sačuvanih renesansnih potopljenih brodova, čiji je teret, također zadivljujuće dobro očuvan unatoč više od 400 godina provedenih pod morem, nađen i u iznimno velikoj količini. Dosad je na lokalitetu Gnalić nađeno više od 20.000 predmeta s potonulog broda koji se čuvaju u Zavičajnom muzeju Biograd. Među nađenim predmetima je kolekcija naočala toga doba, okrugla prozorska stakla, dijelovi luksuznog posuđa i čaša, perlice (više od 300.000), dijelovi svijećnjaka, pečatnjaci, boje, dijelovi amfora, komadi drvene oplate broda... Posebno zanimljiv predmet nađen je u jednoj okovanoj škrinji: iako se u početku mislilo da je riječ o blagu, pokazalo se da je to 54 metra nekrojenog damasta, poklon za sultaniju Nurbanu, majku Murata III. Nurbanu, zapravo Cecilia Venier-Baffo, bila je izvanbračna kći mletačkog plemića i guvernera na grčkom otoku Farosu, odakle su je 1537. oteli gusari, kada je imala samo 12 godina. Cecilia je dovedena u harem princa Selima II., sina voljene Sulejmanove žene Hurem. U haremu je dobila ime Nurbanu, odnosno “božanstvena kraljica kose što svijetli” i postala najvažnija Selimova žena. Sa sinom Muratom III. ravnopravno je vladala Osmanskim carstvom do svoje smrti.

- Predmeti s broda ogledalo su Europe u doba kasne renesanse. Zanimljiva je i njihova raznolikost: postoje sirovine, poluproizvodi i gotovi proizvodi. Brodska olupina je izrazito vrijedna, a u arhivu smo našli i ugovor o nabavi hrastove građe za izgradnju broda. No moram priznati da istražujemo s dosta muke jer su nam sredstva krajnje ograničena. Ulažemo veliku energiju da uopće ostanemo na lokalitetu. A riječ je lokalitetu od vrhunskog svjetskog značenja - rekla je Irena Radić Rossi, naglasivši kako Općina Tkon pruža veliku podršku arheološkim istraživanjima kod otočića Gnalića.

 

Svjetski značaj

Da je Gnalić svjetski važno nalazište smatra i istaknuti povjesničar umjetnosti dr. Joško Belamarić iz Instituta za povijest umjetnosti. - Ne postoji podvodni arheološki lokalitet koji je na svjetlo dana iznio više podataka od Gnalića o kulturnoj i gospodarskoj povijesti Mediterana ijedne vremenske faze. Važnost nalazišta bila je jasna od samoga otkrića 1960-ih, ali je začudo ostala u krugu uže stručne javnosti. Danas, kada su se u istraživanja i interpretaciju najraznovrsnijih aspekata ovih nalaza nužno uključili brojni specijalisti, možemo bez pretjerivanja reći da važnost otkrića čitavog kaleidoskopa renesansnih predmeta na Gnaliću, svojim značenjem za univerzalnu povijest Mediterana, nadilazi onaj sretni pronalazak sad već znamenitog Apoksiomena u lošinjskim vodama. S nestrpljenjem zamišljam dan kada će sva ta građa dobiti svoje gnijezdo u jednom novom muzeju koji će se onda pridružiti sjajnoj novoj generaciji hrvatskih muzeja, od Vučedola do Narone, u kojima se tako sugestivno priča o impresivnom bogatstvu naše kulturno-povijesne baštine – istaknuo je Joško Belamarić.

O budućem muzeju mašta i Irena Radić Rossi. - Priča o Gnaliću je toliko zanimljiva da bi se mogao utemeljiti muzej svjetskoga glasa poput najslavnijih pomorskih muzeja kao što su Vasa u Stockholmu i Mary Rose u Portsmouthu. S obzirom na sadašnju dinamiku, ovakav lokalitet traži još barem 15-ak godina istraživanja. Kad bismo radili 12 mjeseci godišnje, onda bismo za dvije-tri godine vjerojatno uspjeli završiti istraživanja. Mislim da bi se ovaj projekt trebao iskoristiti za promidžbu hrvatske kulturne i pomorske baštine na najvišoj razini - zaključila je Irena Radić Rossi.

ELIPSO

Izdvajamo