Francuski dnevnik Le Monde objavio je da će službeni Pariz u Zagreb poslati “ambasadorski dvojac”, bračni par u kojem su oboje supružnika ambasadori. Njih će se dvoje, navodi Le Monde, izmjenjivati na položaju šefa misije svaki kvartal ili pola godine, nije još poznato. U središtu francuske diplomacije bilo je i zlih komentara, prenosi Le Monde, ali većina je ipak prihvatila i takav mehanizam koji su dosad već koristile neke europske zemlje, Švicarska i Velika Britanija, primjerice.
Prve ambasadorice
Diplomatska je služba dugo bila isključivo muško leno, žene joj doslovce nisu smjele ni primirisati ako baš nisu bile kraljica Viktorija. A onda se i to srušilo i nakon Prvoga svjetskog rata je imenovana i prva ambasadorica: bila je to Diana Agabeg (Agabegian) (tako njezino prezime navodi Wikipedia) koja je u ime prve samostalne Armenije (od 1918. do 1920.) bila ambasadorica u Japanu. Budući da je bila riječ o kratkotrajnoj državi, primat se ipak daje Aleksandri Mihajlovnoj Kollontai, ruskoj revolucionarki koja je 1923. godine imenovana ambasadoricom Sovjetskog Saveza u Norveškoj.
No, to su bile prve laste, ambasadori su većinom bili muškarci, a njihove su supruge bile upravo to - supruge.
A onda se svijet nakon Drugoga svjetskog rata počeo mijenjati: žene više nisu bile sklone zatomiti svoju karijeru i postati samo - supruge. Pa stoga sve više zemalja počinje kršiti stara pravila i u diplomatske misije šalje bračne parove. Američka je ambasada jedno vrijeme imala bračni par na nižoj od ambasadorske razine, supruga je radila u konzularnom odjelu, a suprug u političkom.
Diplomatski parovi
Iako Hrvatska ima mladu diplomaciju, i kod nas je bilo diplomatskih bračnih parova koji su slani na službu u inozemstvo (što je često izazivalo ljutnju jer su dobivali dvije diplomatske plaće). Tako recimo sadašnji pomoćnik glavnog tajnika UN-a za ljudska prava, a bivši hrvatski ambasador u UN-u Ivan Šimonović čija je supruga Dubravka ambasadorica.
I strane su zemlje u Hrvatskoj imale razne slučajeve bračnih parova u diplomaciji. Krajem 1990-ih godina Kinu je u Hrvatskoj predstavljao ambasador čija je supruga bila diplomatkinja. No, u Zagrebu je bila samo supruga. Kad je njemu istekao mandat, prebačeni su na službu u Makedoniju gdje je ona preuzela mjesto šefice misije, a on je postao - suprug.
Interesantan je i slučaj pretposljednjeg britanskog ambasadora u Zagrebu.
On se oženio kanadskom diplomatkinjom koja je zatim dobila vrlo visoko mjesto u Ministarstvu vanjskih poslova u Ottawi. Pa je britanski ambasador prije kraja mandata spakirao kofere i otišao sa (za) ženom u Kanadu. Sve donedavno smo u Zagrebu imali slučaj ambasadorskog bračnog para. Službena predstavnica vlade u Ateni za supruga je imala ambasadora koji je bio muž, kao što je ona na njegovu bivšem radnom mjestu bila supruga.
No, svima koji poznaju diplomatski kor bilo je jasno kako njih dvoje rade zajedno. Zbog svega navedenog francusko imenovanje ne treba gledati kao na negativnu poruku. Hrvatska je izabrana kao zemlja u kojoj će Francuska imati dvoje iskusnih profesionalaca. Možemo zapravo reći da nas je Pariz počastio.