SVIJET IZ MAŠTE

Nevjerojatna priča o ženi koja je osnovala udrugu, djecu imenovala veleposlanicima, ministrima, prvim damama i sve to naplaćivala

Darko Tomas / CROPIX

Bio je to krasan program. Naišla sam na Facebooku na stranicu udruge Svjetski dječji parlament i javila se Danieli Ninčević, osnivačici udruge i autorici programa koji udruga želi provoditi po vrtićima i školama.

- Više od 17 godina držala sam privatne vrtiće i bavila se djecom i bila suštinski nezadovoljna načinom na koji radimo s djecom. Koncentriramo se na njihov motorički i spoznajni razvoj, a emotivni potpuno zanemarujemo. A upravo je o tome vodio računa program Svjetskog dječjeg parlamenta - govorio je o razvoju emocija, ljubavi, poštovanja, uvažavanja, mira, tolerancije, pristojnosti, lijepog ponašanja, i to na djeci pristupačan način, kroz simbole, ples i igru - priča Jasminka Borovečki, osnivačica privatnog dječjeg vrtića Mali kaj, koji djeluje na četiri lokacije u Krapini, Brdovcu i Zagrebu.

Kontaktirala je Danielu Ninčević, i već za nekoliko dana s još dvoje odgajatelja i troje djece iz vrtića prisustvovala je jednoj sjednici Svjetskog dječjeg parlamenta. Svidjelo joj se ono što je vidjela - djecu koju uče odgovornosti, izražavanju svojeg mišljenja i emocija. Dogovorila je sastanak s gospođom Ninčević, htjela je vidjeti kako bi taj program funkcionirao među njezinom djecom.

 

Unajmljeni stančić

- Našle smo se kod nje doma. Bio je to derutan unajmljeni stančić, u kojem mi je ispričala svoju životnu priču, i kako je iz nje proizašao cijeli ovaj program. Pričala mi je o svojoj boli i boli svojeg djeteta, jer je nakon razvoda dijete, koje je u to vrijeme bilo manje predškolske dobi, nastavilo živjeti s ocem i kako joj je dijete jednog dana reklo: zašto ne bismo imali djetinjstvo iz snova? Na temelju toga nastao je program - priča Borovečki.

Dogovorile su se da sljedeći dan dođe u jedan njezin vrtić, kako bi vidjeli kako program funkcionira među djecom.

Zagreb, 220217.
Daniela Nincevic, osnivacica udruge Svjetski djecji parlament.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomas / CROPIX
 

Funkcionirao je, kaže, besprijekorno, pokazujući snimke djece okupljene oko Šeširka, simbola Svjetskog dječjeg parlamenta koji je Daniela Ninčević donijela djeci. Radi se o službenom amblemu Svjetskog dječjeg parlamenta, koji je dizajnirala Daniela Ninčević sa svojim djetetom, danas u dobi od 10 godina. Njezino je dijete predsjednik Svjetskog dječjeg parlamenta, starije, već punoljetno dijete je, prema podacima Poslovne Hrvatske, tajnik udruge, a ona je - predsjednica za djecu. U sredini amblema nalazi se okruglo nasmiješeno lice, koje predstavlja dijete, s jedne strane je profil muškog, a s druge ženskog lica - oba roditelja koje svako dijete treba, na vrhu je kruna, a ispod smješkova lica je velika mašna, koja simbolizira dječji bal, krovni događaj na kojem djeca prikazuju dječja prava. Oko amblema postavljene su u krug zastave država svijeta.

- Djeca u vrtiću su reagirala fenomenalno. Mirno su ležala oko Šeširka, kako ga je Ninčević zvala, kao da ih smiruje, i slušali je, odgovarali, veselili se. Pokazivala im je pokrete, od kojih svaki simbolizira jednu emociju, govorila o važnosti lijepog ponašanja, preuzimanja odgovornosti, načinima davanja i primanja ljubavi, opraštanju, poštivanju drugog i drugačijeg. Bez problema je dopirala do djece i držala njihovu pozornost, što nije lako s djecom te dobi. Kad sam vidjela kako djeca reagiraju, pomislila sam: to je to - priča Borovečki.

Zagreb, 220217.
Daniela Nincevic, osnivacica udruge Svjetski djecji parlament.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomaš / CROPIX
 

Dizanje zastave

Vrlo je brzo donijela odluku da u svojim vrtićima počne provoditi program Svjetskog dječjeg parlamenta, 15 minuta dnevno uz prisustvo odgajatelja, koji su morali svladati osnove programa. Danielu Ninčević je prijavila kao provoditelja programa, dala joj je na korištenje svoj stan u Krapini i službeni auto.

- Zaista sam mislila da radim nešto odlično za djecu - govori. Dogovorile su se da će vrtići Mali kaj postati prvi centar Svjetskog dječjeg parlamenta u Hrvatskoj. Podigli su svečano zastavu, imenovani su predsjednici, ambasadori, glasnogovornici i drugi dužnosnici, a sve su popratili mediji. Krapina je postala sjedište Svjetskog dječjeg parlamenta, glasili su naslovi. I Jasminka Borovečki postala je ambasadorica.

Međutim, dio zaposlenika, njezin partner i dio roditelja nisu dijelili entuzijazam ponuđenim programom te su počeli zahtijevati sve više objašnjenja, između ostalog i potvrdu da je program koji se provodi u vrtiću verificiran od Ministarstva znanosti i obrazovanja.

- Iako je govorila da ima potvrdu, iz Ministarstva obrazovanja dobili smo obavijest kako nikad nisu verificirali taj program. Tu su se odgajatelji počeli još više buniti, kao i roditelji, ali ja sam i dalje vjerovala da je to dobar program. Ponudila sam joj da ćemo ga zajedno poboljšat - priča Borovečki, koja se suočavala sa sve jačim pritiscima odgajatelja i roditelja. Ninčević je, priča, predložila da jedan dan ona sama ode u vrtić i roditeljima objasni o kakvom se programu radi i zašto je on dobar za njihovu djecu.

Ono što se tog dana u vrtiću dogodilo, kaže Borovečki, teško je pojmiti. Ninčević je, kaže, potpuno izgubila živce u raspravama s roditeljima, koji nisu bili oduševljeni programom. Počela je, priča, vikati na njih, optuživati ih da ne žele dobro svojoj djeci ako ne vide sveukupnu, svjetsku dobrobit ovakvog projekta koji liječi dječje duše, da će ovaj vrtić provoditi ono što je za djecu najbolje, a ako im to ne odgovara, neka odu i neka se nikada više ne vrate.

Zagreb, 220217.
Daniela Nincevic, osnivacica udruge Svjetski djecji parlament.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomas / CROPIX
 

Posljedice su bile strašne.

- Iz tog vrtića, praktički u jednom danu, ispisalo se 32 od ukupno 45 djece, a četiri odgajateljice dale su otkaz. Upoznala sam Danielu Ninčević početkom rujna 2016. godine. Mjesec dana kasnije, bila sam na dnu - kaže Borovečki.

Tog dana u listopadu prošle godine, kad je objekt u Brdovcu praktički propao, Borovečki je dala ostavku na sve svoje funkcije i prijavila se na burzu rada. Vođenje vrtića preuzeo je njezin partner i počeo graditi priču iz početka. Daniela Ninčević, kaže, nestala je iz njihova života. Doslovno, kaže Borovečki: prestala se javljati na telefon, na poruke, na mailove. Ostao im je narušen ugled, koji sad spašavaju, i dugovi, a priča bi mogla dobiti i sudski epilog.

Godinu dana ranije program Svjetskog dječjeg parlamenta naišao je na jednaku reakciju učiteljice građanskog odgoja jedne zagrebačke škole. Program je fenomenalan, tvrdi učiteljica s 20-godišnjim iskustvom.

- I opet bih reagirala isto na program, opet bih ga objeručke prigrlila - priča učiteljica.

Daniela Ninčević javila se mailom školi i ponudila svoj program. Učiteljica joj se javila natrag i organizirale su sastanak. Učiteljici je sve zvučalo izvrsno. Ali, uskoro su počeli problemi.

 

Sve više pitanja

- Prvo, naplaćivala se članarina od djece. Članarina je prvo bila 30 kuna, pa 40 kuna, pa 80 kuna, pa 100 kuna, pa opet 30. Informacije o tome su objavljivane na web stranici, koja se stalno mijenjala, stara priopćenja su nestajala, nova se objavljivala, definicije i osnovne postavke su također mijenjane, neke relevantne informacije jednostavno bi bile izbrisane - priča učiteljica. Jednakom brzinom, kaže, mijenjali su se i suradnici Daniele Ninčević.

Roditelji su počeli postavljati sve više pitanja, a učiteljica je imala sve manje odgovora. Roditelji su, prirodno, ispitivali učiteljicu. Više nije znala što da im kaže.

Zagreb, 220217.
Daniela Nincevic, osnivacica udruge Svjetski djecji parlament.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomas / CROPIX
 

- Uvidjela sam da imam ogromnu odgovornost, a ne mogu donositi nikakve odluke. Roditelji su počeli upirati prstom u mene, tražiti objašnjenja. Imala sam osjećaj da je cijeli moj dugogodišnji rad i ugled došao u pitanje zbog nekoliko desetaka kuna - priča učiteljica.

Daniela Ninčević je, kaže učiteljica, postajala sve neugodnija. Tražila je da se u Svjetski dječji parlament, u koji se učlanilo 50-tak učenika, učlani njih puno više (odnosno svi), govorila učiteljici da je nesposobna.

- Znala je vrištati na mene. “Ti njima moraš objasniti da je to dobro, moraš!”, govorila bi. Tražila je da program Svjetskog dječjeg parlamenta uvrstim u školski kurikulum. Bila sam zatečena, rekla sam joj da to ne ide tako i kako kurikulum ima svoje pravilnosti. Dobila sam strašno uvredljiv mail, u kojem me optužuje da ne znam svoj posao te kako sam nezahvalna, jer mi je ona napisala plan i program, a ja ga nisam u stanju ni provoditi - priča učiteljica. Također, tvrdila je da program ima verifikaciju Agencije za odgoj i obrazovanje, što se poslije pokazalo netočnim.

 

Silna obećanja

Osim toga, kaže učiteljica, program, koji se u sklopu građanskog odgoja temeljio na participaciji djece, nije se provodio.

- Ona im je stavljala riječi u usta, sastavljala što trebaju reći i kako se izraziti. Bilo je tu svega - od pravopisnih i strukturnih nebuloza, do promoviranja određenih političkih stavova. Na jedvite jade uspjela sam iščistiti taj tekst - kaže.

Djeci je svašta obećavala, dodaje. Tako im je, primjerice, obećala kako će dobiti školske ormariće, iako u školi za to nisu osigurana ni sredstva, niti škola, zbog skučenosti, ima mjesta za ormariće. A onda je počela najavljivati kako će organizirati veliki bal, na kojem će djeca promovirati svoja prava kroz pokret i participaciju.

- I tražila je da djeca plate kotizaciju od 300 kuna. Tu sam podvukla crtu i rekla - ne može, ne u našoj školi. Na kraju je, iznervirana, našla drugi prostor u kojem će ih uvježbavati za bal, na koji će, kako je govorila, doći mnoge poznate osobe, obećavala sponzorstvo Hrvatskog nogometnog saveza, Sokol Marića, doći će Ćiro Blažević... Bal se, naravno, nikad nije održao. Organizirala je nekakvu paradu na Markovu trgu, na koju je došla nekolicina roditelja i - to je bilo to - priča učiteljica.

Njihova škola ostala je u programu do kraja te školske godine. Ove godine učiteljica snosi posljedice. Na program građanskog odgoja upisalo se upola manje djece nego lani.

- Kad sam pitala djecu zašto se ove godine ne upisuju, rekla su mi - zbog Svjetskog dječjeg parlamenta. Pričala su mi o ispadima Daniele Ninčević, o grubostima. Ostala sam zapanjena. Znala sam da je bila gruba prema meni, ali nije mi padalo na pamet da je bila i prema djeci, osobito što je rijetko s njima ostajala sama - priča učiteljica.

Uvjerena je, kaže, da je niz škola prošao takav put. Zna za neke iz Zagreba, sigurno ih je bilo i drugdje.

- Najgore je što sam početkom te školske godine, u kojoj sam surađivala sa Svjetskim dječjim parlamentom, dobila upit iz Gradskog ureda za obrazovanje u kojem su tražili očitovanje o suradnji s tom udrugom. Upit je stigao u vrijeme dok sam još bila oduševljena programom i duboko uvjerena da radimo ispravnu stvar. Moje bi očitovanje danas bilo bitno drugačije - kaže.

Učiteljica je u pravu - kroz program je prošao značajan broj škola diljem zemlje, a iskustva su bila vrlo slična.

Imali smo zaista neugodna iskustva; susreli smo se s mnogo slatkorječivosti i lijepih ideja na početku, a sve bi završilo plaćanjem članarina za koje nismo znali na što idu i užasnu bezobraznost i grubost nakon što nismo “animirali dovoljan broj djece”, govori Mirjana Faltis, ravnateljica OŠ Lipovljani u Sisačko-moslavačkoj županiji. Više nismo u tom projektu, povukli smo se i jednostavno to razdoblje ne bih htjela ni komentirati, poručuje Kornelija Sabljak, ravnateljica OŠ Julija Kempfa iz Požege.

Kontaktirali smo desetak škola i vrtića s popisa koji je na službenim Facebook stranicama Svjetskog dječjeg parlamenta objavila sama Daniela Ninčević, kao popis ustanova s kojima je lijepo surađivala. Nijedna od tih ustanova nije više u programu, niti nam je ikoji ravnatelj ustvrdio kako su bili zadovoljni suradnjom te bi je voljeli nastaviti. Neutralno objašnjenje povlačenja iz projekta bilo je najbliže pozitivi - poput onog u zagrebačkom Dječjem vrtiću Bajka, u kojem su “djeca jedno vrijeme sudjelovala, ali je onda ta grupa otišla u školu i više se nismo uključivali”, do Osnovne škole za djecu s intelektualnim teškoćama Nad lipom. Trenutačno nemamo djece koja bi pohađala program, školski tim je zaključio da više ne bismo sudjelovali, kratko nam je odgovorila ravnateljica Đurđica Ivančić. Imali smo mnogo posla i nismo se stigli baviti Svjetskim dječjim parlamentom pa smo prekinuli suradnju, kazao je Dražen Bokan, ravnatelj OŠ Ljudevita Modeca iz Križevaca.

Zagreb, 020615.
Cirilometodska ulica.
Sjednica Gradske skupstine. Danas se raspravljalo u kampu HNS-a na Sveticama.
Na fotografiji: gradonacelnik Zagreba Milan Bandic i Daniela Nincevic predsjednica Svjetskog djecjeg parlamenta. Foto: Damjan Tadic / CROPIX
Damjan Tadić / CROPIX

Ninčević s Milanom Bandićem

 

Bivša bankarica

U posljednjih nekoliko godina više stotina, možda i tisuća djece, prošlo je kroz program koji je osmislila Daniela Ninčević (44), diplomirana ekonomistica, bivša bankarica i članica uprave Kamenskog. Radom s djecom počela se baviti nakon vlastitog, kaže, bolnog razvoda, a mediji su je prvi put zabilježili 2011. godine. Od tada je osnovala nekoliko udruga grandioznih naziva, poput Hrvatskog veličanstva za djecu, osmišljava programe poput Svjetskog dječjeg parlamenta, Djetinjstva iz snova i Pravde za djecu, surađuje s dječjim domovima, školama, vrtićima, drugim udrugama, Hrvatskim nogometnim savezom, braniteljskim udrugama, sportskim klubovima, gradonačelnicima, načelnicima... No, svaka je suradnja, čini se, bila kratkog daha te su nakon prvotnog oduševljenja, u pravilu nastupali ozbiljni problemi. Zbog sumnji u motive njezina djelovanja kao i metode kojima radi s djecom, održavani su međuresorni sastanci na najvišoj državnoj razini, a s pritužbama se već godinama bore ministarstva socijalne politike, obrazovanja i unutarnjih poslova, pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić, Ured za udruge, administracija Grada Zagreba, druge udruge.

Uglavnom bezuspješno. Unatoč svim upozorenjima koja izdaju nadležna tijela i sustavnim unutarnjim alarmima kojima se traži osobiti oprez javnih institucija, ona uspijeva doći do predsjednika Sabora, saborskih zastupnika, predsjednika Republike, održava sjednice u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, predstavlja projekte u palači Dverce...

Sustav nam je na krhkim nogama, kažu naši sugovornici. Postavljen je tako da ga može uzdrmati i jedna osoba, samo ako je dovoljno uporna.

Daniela Ninčević, reći će za sebe, žena je koja ima veliku misiju. Ona je, priča nam, na temelju vlastitog bolnog iskustva razvoda i sudske odluke prema kojoj njezino dijete nastavlja živjeti s ocem pojmila da je današnji svijet svijet nasilja, koje izvire iz boli duše koje ljudi nose iz djetinjstva. I odlučila je da im duše treba izliječiti. Osmislila je program baziran na 12 darova Duha Svetoga (ateisti ih zovu životnim vrijednostima, kaže Ninčević) kojim želi obuhvatiti svu djecu svijeta. Program ih, smatra, ozdravljuje. Kad ozdrave sve dječje duše, kad nauče kako se nositi s boli, kako ju proraditi i kako oprostiti, očistiti se, odrast će u nenasilne odrasle ljude i svijet će se promijeniti, svijet će postati lijepo mjesto.

- Napravila sam program Svjetskog dječjeg parlamenta da pomognem sebi, da pomognem svojem djetetu i da pomognem svoj djeci svijeta. Ne radi se tu ni o kakvim članarinama, ni o kakvom novcu, za što me prozivaju. Nije me briga za novac, iako se naša udruga, kao i ostale udruge, sukladno zakonu, financira članarinama i donacijama. Radi se o tome da treba provoditi program! Istina je da sam imala problema s pojedinim ravnateljima škola i vrtića, ali samo zato što ne žele provoditi program i širiti ga na svu djecu. Niti jedan! Da su provodili program, nikad ne bi došlo ni do kakvih nesuglasica - objašnjava.

Program, kaže, treba provoditi posvećeno, predano i s razumijevanjem, i treba uključiti svu djecu, kako bi ta djeca mogla podučavati drugu djecu i kako bi sva djeca svijeta bila obuhvaćena. Inače nema smisla, kaže.

- Mali kaj je bio prva ustanova u Hrvatskoj koja je dobila licencu da provodi program. Je li ga provodila? Je li ga širila na druge škole i vrtiće? Je li? Nije mi preostalo ništa drugo nego da se zahvalim i odem. A ispisivanja djece su se dogodile zbog osnivačice vrtića, a ne zbog mene - govori Ninčević.

Njezin prvi kontakt s djecom koja su ranjena, kaže, bio je još u vrijeme dok je bila direktorica u Kamenskom, u kojem je radila do njegova stečaja. Tada je stupila u kontakt sa zagrebačkim domom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi te ponudila da Kamensko sašije odijela za domske maturante. Dom je pristao i cijela je akcija bila vrlo uspješna. Nedugo nakon toga, Kamensko je otišlo u stečaj, Daniela Ninčević ostala je bez posla, a ubrzo joj se raspao i brak. Bila je, kaže, u teškom stanju i okrenula se radu s djecom. Osnovala je udrugu Hrvatsko veličanstvo za djecu te osmislila prvi program za djecu, neobično sličan onom koji se sada zove Svjetski dječji parlament ili Pravda za djecu - program temeljen na ljudskim vrijednostima i njihovu razvijanju kod djece.

Tijekom 2011. predložila je zagrebačkom domu da organizira ljetovanje u luksuznom resortu u Novom Vinodolskom. Dom je, poučen dobrim iskustvom, pristao, i Daniela Ninčević je organizirala ljetovanje za nekoliko skupina djece.

- Kako sam to uspjela? Pa pitala sam! Došla sam u resort i pitala mogu li organizirati besplatno ljetovanje za djecu. Rekli su - može, za petero djece. Ja sam rekla - ne dolazi u obzir! Barem 60! I pričala sam im što želim i o kakvoj se djeci radi, i da im želimo pomoći, naučiti ih kako da si liječe dušu, i nisam odustajala. Na kraju su pristali - objašnjava Ninčević. Usput je, kaže, nazvala Pevec, koji je donirao sandalice, od Dinama je dobila majice, a i dva trenera Lokomotive išla su s njima i trenirala djecu.

- Ponudila sam besplatno ljetovanje za dva mlada trenera i njihove djevojke i, naravno da su došli. Bilo nam je divno - kaže Ninčević.

 

Loša iskustva

Međutim, odgajatelji koji su pratili djecu na ljetovanju nisu dijelili njezino oduševljenje. Nakon povratka izvijestili su upravu doma da su iskustva s Danielom Ninčević bila loša te kako nisu stekli povjerenje u nju.

Iako je u mnogim kasnijim objavama navodila kako predstavlja djecu svih dječjih domova u Hrvatskoj i kako su oni temelj njezina programa, nijedan drugi dom s njom nije surađivao: već nakon prvog lošeg iskustva, zagrebački je dom obavijestio resorno Ministarstvo, a Ministarstvo je, pak, upozorilo ustanove.

Nakon ljetovanja, domska djeca sudjelovala su tek u još jednom programu, koji je već ranije bio pripremljen - organizaciji 1. Zagrebačkog bala.

- Kad smo se vratili s tog ljetovanja, nisam se mogla odvojiti od njih, osjećala sam grižnju savjesti i mislila: Bože, pa zar ću ih sad ostaviti? I onda mi je palo na pamet da oni zavređuju kraljevski tretman i odlučila organizirati 1. Zagrebački bal - priča.

I organizirala ga je, 2012. godine, u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu. Prostor je, kaže, morala platiti od donacija, ostalo su pokrili sponzori.

- Kažem vam, samo treba biti uporan. Zvala sam i tražila dok ne bih našla onoga tko je spreman na dobra djela. Salon Penelope posudio nam je vjenčanice, HRT odijela, Croata leptir-mašne. Košulje smo molili u Orljavi, kad je u toj tvrtki već bila teška situacija. Pristali su nakon što smo obećali da ćemo košulje nakon korištenja oprati, opeglati i vratiti u originalne vrećice kao da uopće nisu korištene - prisjeća se.

Bal je, kaže, uspio. Osobno je uvježbala djecu plesu kojim se iskazuju ljudske vrijednosti te su na balu doista bili kao “prinčevi i princeze lijepog ponašanja i vrlina duše”.

Domska djeca, kaže, bila su joj temelj, no željela je obuhvatiti i djecu s teškoćama u razvoju i svu ostalu djecu. No, svugdje je nailazila na otpor jer njezin program nije imao verifikaciju Agencije za odgoj i obrazovanje te joj je bio onemogućen pristup javnim institucijama, prije svega školama i vrtićima.

- Tada se uvodio i građanski odgoj, i ja sam shvatila da je to upravo savršeni program za tu vrstu odgoja. Poslala sam program Agenciji i - zamislite - oni su me odbili! Ali ja sam znala da ne mogu odbiti ako im ja objasnim i ako shvate o kakvoj se vrijednosti radi. I tako sam pred agencijom čekala ravnatelja dok konačno jednom nije došao. Iznijela sam mu svoj plan, rekla da želim uključiti djecu iz vrtića i škola u program koji su ponijela djeca iz domova. Rekla sam mu: pa dajte da djeca uče dalje! I preda mnom je potpisao! - kaže, dodajući da njoj ta verifikacija nije bila važna jer su program verificirala djeca, ali drugima jest.

Doista, Daniela Ninčević, odnosno Hrvatsko veličanstvo za djecu, dobilo je 2013. godinu pozitivno mišljenje za program Cro Majesty Child, područje izvannastavnih aktivnosti koje uključuje ples, glazbu i scenu. S tim je papirom, pokazat će se kasnije, bez većih problema stvarala ulaz u brojne škole i vrtiće, iako se pozitivno mišljenje odnosilo samo na taj jedan program i za samo jednu školsku godinu. Nerijetko se pozivala i na osobitu potporu Europske komisije - iako se radilo o protokolarnom odgovoru na njezin zahtjev u kojem je voditelj Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj Branko Baričević napisao kako pohvaljuje njezinu angažiranost oko organiziranja događaja u povodu Međunarodnog dana djeteta te istaknuo kako je “njezina angažiranost za svaku pohvalu i primjer”.

Zagreb, 220217.
Daniela Nincevic, osnivacica udruge Svjetski djecji parlament.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomas / CROPIX
 

- Neki su me tražili i odobrenje programa od Ministarstva obrazovanja, a neki su tražili da posebno verificiram program Svjetski dječji parlament. Pa to je isti program, što ću ga verificirati? Osim toga, Ministarstvu sam pisala 10 puta. Što ću im se više nametati ako ne prepoznaju univerzalnu vrijednost onoga što im nudim? - kaže Ninčević.

Hrvatsko veličanstvo za djecu ubrzo je, pak, otišlo u stečaj - prema podacima Poslovne Hrvatske, zbog duga od 36.000 kuna. To je, kaže Ninčević, bila posljedica toga što im jedan veliki teleoperater nije htio podmiriti troškove telefona. No, nakon toga, registrirala je novu udrugu - Svjetski dječji parlament - “s vizijom da Hrvatska bude centar svijeta i da cijeli svijet koristi moj autorski program kao licencu prema kojoj će raditi sve države svijeta, da biraju svoje predsjednike, ambasadore, prve dame, glasnogovornike i sve ostale, ali s obavezom da jednom godišnje moraju doći i nastupiti u hrvatskom Dječjem parlamentu”.

Bila bi to, kaže, snažna promocija naše države pa je Ninčević krenula u snažnu promociju svojeg projekta.

Nastupili su u nizu televizijskih emisija, u kojima su promovirali i svoje ambasadore - uglavnom škole od kojih danas nijedna ne sudjeluje u projektu. Tu počinju i prvi problemi.

U ožujku 2014. predsjednik Svjetskog dječjeg parlamenta, počasni predsjednik i prva dama trebali su nastupiti u emisiju “Ni mi je jasno”, koju je na Mreži TV u to doba vodio Predrag Raos. Međutim, emisija nikada nije bila emitirana jer je ono što se dogodilo za autora bilo previše te ju je, umjesto u eter, poslao institucijama koje se bave zaštitom djece.

Naime, u studiju su s Raosom sjedila samo djeca te su razgovarali o tom “hrvatskom brendu ljudskih vrijednosti i lijepog ponašanja”, o ambasadorima i toleranciji te tituliranju, a Raosa je zanimalo koliko djeca uopće razumiju to o čemu govore. Nakon 15 minuta emisije Daniela Ninčević, koja je dovela djecu, uletjela je u studio, prekinula snimanje te praktički smijenila vodeće ljude svoje organizacije.

- Amelija ne zna što je prva dama. Nemam riječi, Amelija. Nemam riječi! A počasni predsjednik zijeva! Ovo je grozno. Grozni ste! Vi ste troje katastrofa. Ja s vama više ne želim raditi. Svi troje više ne sudjelujete u Parlamentu - grmjela je pored zabezeknutog Raosa: prva dama je, naime, imala 7 godina. Predsjednik i počasni predsjednik također su više-manje bili njezini vršnjaci koji su se tijekom snimanja ogledavali po TV studiju, a jedan je zijevnuo.

 

Nastavak širenja

- Ponašali su se kao djeca. Nikada ranije nisam doživio takav kaplarski, kapovski mentalitet kao kod te žene. To je čista lobotomija koju provodi nad djecom, i tu lobotomiziranu djecu onda vodi po televiziji da djeca u svoje ime, bez ikakva razumijevanja, izgovaraju nečije rečenice o čijem smislu pojma nemaju - rekao je Predrag Raos.

U povodu te snimke, resorna ministarstva, pravobraniteljstvo za djecu, Ured za udruge i Grad Zagreb počeli su kontaktirati vezano za udrugu te razmijenili saznanja o dotadašnjim lošim iskustvima Dječjeg doma Zagreb te SOS Dječjeg sela Lekenik, koji zbog “loše komunikacije s Danielom Ninčević” nije ni ostvario suradnju.

Daniela Ninčević, pak, nastavlja s radom i širenjem. Svjetski dječji parlament, objašnjava nam, mora postati svjetski. No, kako nije imala mogućnosti putovati po svijetu, krenula je svijet okupljati unutar Hrvatske - preko nacionalnih manjina. Tako je posebno surađivala s češkom i romskom manjinom, a primili su je i njihovi saborski zastupnici. U 2014. održala je 1. Internacionalnu sjednicu Svjetskog dječjeg parlamenta u Mešihatu Islamske zajednice.

- Kao katolkinja i Hrvatica, svoj sam program poslala Duhovnom stolu. Htjela sam da zajedno okupimo djecu koja pohađaju katolički vjeronauk, da napravimo dječju misu u zagrebačkoj katedrali te da tako započne s radom Svjetski dječji parlament. Obraćala sam im se mnogo puta, ali bez odgovora - kaže Ninčević.

Budući da je Duhovni stol, kako se čini, za razliku od drugih institucija, Svjetskom dječjem parlamentu prišao s mnogo više opreza, udruga se okrenula alternativi. I, kaže Ninčević, nije požalila, jer je u Mešihatu bila izvanredno primljena.

- Zapinjati je počelo tek sa školama. Tu su me odbijali, oni koji su po struci pedagozi i kojima dajemo svoju djecu, koji bi prvi morali prepoznati vrijednost ovog projekta - kaže.

Poslala je mail na adrese 2000 hrvatskih škola. S nekima je uspostavila suradnju, ali nije uspjela obuhvatiti dovoljan broj djece da bi se program proširio onako kako je zamišljala. Zato je organizirala svečano predstavljanje Svjetskog dječjeg parlamenta za ravnatelje i pedagoge, i to u zagrebačkoj palači Dverce.

- Imam prijatelja u Gradskoj skupštini te me uveo za vrijeme jedne sjednice. Sjela sam i čekala da dođe gradonačelnik Milan Bandić. Kad je došao, stala sam pred njega, rukovala se i predstavila se. Oko njega su bile kamere i mediji. Što vi trebate, pitao me je. Ja bih zamolila palaču Dverce da dovedem djecu i pokažem dječja prava, odgovorila sam. Može, odgovorio je pred kamerama. I stvar je bila riješena - smijući se priča Ninčević. Kasnije je, kaže, imala problema u gradskoj administraciji jer se Dverce ne dobiva tako lako.

- Rekla sam im: pa gdje će djeca nego u palaču? I tako smo dobili Dverce. Tamo sam upoznala i Darinka Kosora, koji je postao naš važni ambasador te nam je naredne godine osigurao centralni događaj u Gradskoj skupštini - priča Ninčević.

 

Stižu žalbe 

Na svečanosti u Dvercu, kojem je pokrovitelj bio Bandić, skupilo se, kaže, dosta ljudi i izvan Zagreba, i bilo je jako lijepo. Tu je začeta suradnja s većim brojem škola, ali usporedo je rastao i broj prijava i žalbi ministarstvima i pravobraniteljstvu.

- Da vam budem iskren, meni vam je to sve djelovalo malo pomaknuto. Gospođa Ninčević je bila vrlo pozitivna, komunikativna, rječita, zgodna, ali meni nekako nije sjela ta terminologija, grandioznost, organiziranje balova, a posebno činjenica da je predsjednik Svjetskog dječjeg parlamenta utemeljiteljičino dijete. I još su se tražile kotizacije i članarine od djece. Naši su učenici prisustvovali jednoj sjednici, sve je to bilo OK, ali ja sam se nakon toga zahvalio na daljnjoj suradnji - kaže Zvonko Ranogajec, ravnatelj Prve osnovno škole iz Ogulina. Objasnio je, kaže, da djeca u Ogulinu već godinama prakticiraju sve ono o čemu je pričala Daniela Ninčević. Uz to, sugerirati roditeljima da plaćaju, kako kaže, jednu parainstituciju, nije mu se činilo potrebnim.

Zagreb, 220217.
Daniela Nincevic, osnivacica udruge Svjetski djecji parlament.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
CROPIX
 

Nisu svi mislili kao taj ravnatelj, no nakon prvih iskustava sve ih je više dijelilo stav da je s ovom udrugom nešto “pomaknuto”. Resornim ministarstvima i pravobraniteljstvu stizalo je sve više prijava, kako od škola, tako i od nezadovoljnih roditelja koji su upozoravali na to da plaćaju članarine, a da ne znaju za što, te da je dječja participacija, koju promovira Daniela Ninčević, krajnje sporna, kako sumnjaju na manipulaciju djecom te se pitaju kakvi su motivi te udruge, čija osnivačica djeci dodjeljuje titule predsjednika, ambasadora. Pitali su se kako se uopće imenuju ta djeca... Tko ih bira? Tko je, na kraju krajeva, izabrao predsjednika, a tko je osnivačicu proglasio predsjednicom za djecu? I tko je osnivačica?

Sa službene Facebook stranice i stranice Svjetskog dječjeg parlamenta nije se moglo saznati ništa, informacije su se mijenjale iz dana u dan, kao i titule osnivačice. Primjerice, jedan je dan Svjetski dječji parlament bio udruga u kojoj sudjeluje 28 zemalja EU, drugi dan “samofinancirajući projekt koji želi godišnji prihod od 7,000.000 kuna donirati u državni proračun Republike Hrvatske i Caritas za pomoć emocionalno i fizički zlostavljanoj djeci, nazvan dječji proračun koji pomaže razvoju demografije, obitelji, odgoja, obrazovanja, socijalne politike, religije i etniciteta”.

- Kulminiralo je u listopadu 2015. godine, kad je održan međuresorni sastanak na kojem su sudjelovali predstavnici ministarstva unutarnjih poslova, socijalne skrbi i obrazovanja, zatim Ureda za udruge, pravobraniteljstva za djecu i Grada Zagreba, kako bismo raspravili što možemo učiniti da spriječimo daljnji nastanak štete. Naime, gospođa je uredno registrirala udrugu, ne čini kaznena djela zbog kojih bi je privela policija. Morali smo se naći da utvrdimo pravila i vidimo na koji način možemo upozoriti škole, vrtiće, roditelje i, na kraju krajeva, same državne institucije od kojih traži potporu i pokroviteljstvo. Pravobraniteljica je naglasila da ne podržava program te kako se, prema analizi, ne radi o stvarnom promicanju dječje participacije, već postoje ozbiljne sumnje na manipulaciju i izvlačenje financijske koristi. Ured za udruge upozorio je kako ovakvo djelovanje stavlja stigmu na sve udruge, MUP je sve uzeo na znanje, Grad Zagreb je najavio da će o svemu obavijestiti škole i vrtiće - pričaju nam u državnoj upravi. Ističu kako je pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić u više navrata - ne samo zbog ove udruge - apelirala na zakonodavca da se izmjeni Zakon o udrugama te da se propišu dodatna pravila za osnivače udruga koje izravno rade s djecom te da se predvide određeni sudovi časti, kako bi se udruge međusobno poticale na što veću etičnost i profesionalnost. Međutim, taj prijedlog nije prošao.

 

Stižu upozorenja

Nakon tog sastanka nije se dogodilo - ništa, najviše zbog inertnosti i neusklađenosti, čak i unutar pojedinih sustava. Već 2016. godine održala je središnji godišnji događaj u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, na čemu se nebrojeno puta zahvalila Darinku Kosoru. Unutar Grada, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport zaprimio je upozorenje te “posebno vodi računa o tome pri dodjeli materijalne i nematerijalne potpore udrugama” koje se javljaju na projekte. Međutim, očigledno isto upozorenje nije otišlo svim gradskim uredima: Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom poslao nam je obavijest da se udruga Svjetski dječji parlament 2016. godine javila na natječaj za financiranje projekata iz područja prevencije neprihvatljivog ponašanja djece i mladeži te joj je odobreno sufinanciranje projekta “Svjetski dječji parlament - djetinjstvo iz snova 2016.” u iznosu od 15.000,00 kuna. Trenutačno je u tijeku provjera provedenih aktivnosti i utrošenih sredstva, kažu u Gradskom uredu.

Zanimljivo je, priča nam djelatnica jednog od ministarstava, koja već duži niz godina prati “slučaj Ninčević”, kako Ninčević za svoje projekte zapravo vrlo rijetko traži financiranje preko javnih natječaja koje raspisuje država.

- Takvi natječaji znače da prijavitelj treba imati dobar program te da novac koji dobije mora strogo namjenski trošiti, i o tome podnositi izvješća. Gospođa Ninčević obično traži nešto drugo: sastanak s ministrom ili ministricom, odnosno čelnikom tijela. I kad uspije dobiti sastanak, fotografira se s tim čelnikom i fotografiju koristi kako bi njome potkrijepila pokroviteljstvo ili potporu tog tijela ili osobe nekom od svojih projekata. Iznenadili biste se koliko puta je to funkcioniralo - priča naša sugovornica.

Tijekom 2016. godine osmislila je novo ime projekta - Pravda za djecu - te se okrenula radu s jedinicama lokalne uprave i samouprave, istovremeno tražeći potporu onog pravog Parlamenta i način da se počne intenzivnije širiti po svijetu. Zahvaljujući upornosti, primio ju je bivši predsjednik Ivo Josipović, ali s tim posjetom bila je krajnje nezadovoljna.

- Išla sam kod njega da mi otvori put prema ambasadama, da počnemo program širiti prema svijetu. On to nije htio, samo me upućivao na resorno ministarstvo, gdje mi se uopće nisu javljali. Rekla sam mu da uopće ne znam zbog čega sam došla - ljutila se Ninčević. Još u veljači 2015. uspjela je, preko zastupnika češke manjine Vladimira Bileka, s kojim je surađivala tijekom okupljanja manjina, ishoditi primanje kod Josipa Leke, tadašnjeg predsjednika Sabora, o čemu je izviješteno na službenim saborskim stranicama.

- Leki sam odmah rekla kako bih željela da se naše sjednice održavaju u Saboru, i to u Maloj vijećnici - logično, jer je mala, baš za djecu. Ne trebam novac, rekla sam mu, a on je odgovorio: odlično, jer novca nemamo, a Malu vijećnicu imamo. I kaže mi - smatrajte to riješenim. No, nakon toga zovu me iz saborske službe i kažu mi kako to ne dolazi u obzir. Gledali su me u čudu, postavljali mi svakakva pitanja, primjerice kako ja to mislim uključiti svu djecu? Pa lijepo, ja imam fini program, vi kontakte sa školama, hajdemo se udružiti. Vrtjeli su glavama i govorili “Vi kao da živite u nekoj mašti” - priča Ninčević.

Ali, nije se predala. Uoči Dana Sabora, 30. svibnja, poslala je mail svim zastupnicima u Saboru i tražila da prime djecu iz Svjetskog dječjeg parlamenta i počaste ih ručkom.

- Jedan je zastupnik - Stipe Petrina - odgovorio da može - priča Ninčević. I tako su 30. svibnja prošle godine djeca s Danielom Ninčević u 14 sati došla u Sabor. Budući da nisu bili najavljeni, jedva su ušli (“ja sam to najavila na HTV-u, morali su nas pustiti), lijepo su ručali i dobro se proveli. Ohrabrena, poslala je novi mail aktualnom predsjedniku Sabora Boži Petrovu, s molbom da ih primi, da mu uruče certifikat djece i imenuju ga ambasadorom Svjetskog dječjeg parlamenta. Međutim nije joj odgovorio.

- Mislim si, što ću, kako ću, i jedan dan prolazim ulicom i vidim da sam kraj sjedišta MOST-a. Lijepo sam ušla i sat vremena im izlagala što želim i što radim. Nazvao me taj dan njihov zastupnik Marko Sladoljev da dođem k njemu. Došla sam sa svojom suradnicom, bio je vrlo srdačan. Otišao je i vratio se za nekoliko minuta te rekao: pita Petrov koliko to košta? Ja kažem - 20 kuna po djetetu. Mi smo poslali svim zastupnicima da uplate po 300 kuna, i tada bismo imali “svoje” zastupnike, koji bi u Dječjem parlamentu bili njihovi izaslanici. Rekao je: “Može”, dao mi je ruku, slikali smo se i - dobili smo Malu vijećnicu! Skoro smo se napile od sreće - priča Ninčević.

To je bilo uoči Božića. Odmah je napravljen plan kako će na prvoj sjednici donijeti Dječji ustav te je tiskan Poziv djeci, roditeljima, dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama te fakultetima za prijavu djece. Proglas je počinjao velikim tiskanim slovima: “Hrvatski sabor, nositelj zakonodavne vlasti, priznao je dana 16. 12. 2016. godine Dječji parlament Republike Hrvatske i rad predsjednice za djecu Daniele Ninčević, autorice programa Pravda za djecu”.

 

Ljubav i poštovanje

No, iako je Daniela Ninčević vjerovala da je sve sjelo na svoje mjesto, već se duže vrijeme događalo upravo suprotno. Naime, u sklopu programa Pravda za djecu poslala je svim gradonačelnicima i načelnicama dopis kojim ih je “sukladno odobrenju Hrvatskog sabora”, pozvala s “ljubavlju i poštovanjem” da kupe hrvatski program Pravda za djecu i uplate 20.000 kuna te da prijave djecu koja bi bila njihovi izaslanici na čitanju Dječjeg Ustava u Saboru. Takav im je dopis poslala u prosincu, no još je na ljeto poslala prvi dopis, u kojem traži isti iznos.

Međutim, načelnici i gradonačelnici njezin su projekt pomiješali s dva dugovječna, postojeća projekta: projektom Gradovi/općine prijatelji djece, koji od 1999. godine provodi Savez društava Naša djeca Hrvatske te Mrežom mladih savjetnika Ureda pravobraniteljice za djecu. Nakon što su zaprimili dopis Daniele Ninčević, čelnici lokalne samouprave u nemalom broju obratili su se Savezu ili pravobraniteljici da ih pitaju otkud sad ova naplata.

- Dobili smo negdje na ljeto 2016. upite gradonačelnika i načelnika o čemu se radi, jer ih se poziva da imenuju djecu u Svjetski dječji parlament, u Dječju Vladu, ministarstva te pruže financijsku pomoć, a “sukladno odobrenju Hrvatskog sabora”. Bili smo zbunjeni te smo obratili pozornost na udrugu i službenwo se raspitali kod nadležnih tijela o čemu se radi - kaže Aida Salihagić Kadić, predsjednica Saveza društava Naša djeca Hrvatske. U srpnju je Savez stoga izdao priopćenje u kojem je iskazao zabrinutost zbog sumnje u kršenje dječjih prava od te udruge.

Taj je dopis, čini se, prošao bez većeg odjeka. No, kad je uslijedio novi val dopisa gradonačelnicima i načelnicima u prosincu, Savez je uputio novi dopis, prije svega predsjedniku Sabora, predsjednici države i drugim predstavnicima nadležnih tijela. U njemu su upozorili na moguće manipulacije, na zabrinutost koju je iskazala i pravobraniteljica za djecu, na naplaćivanje članarina za sudjelovanje od djece i roditelja te ustvrdili da se, prema njima dostupnim podacima, ne radi o dječjoj participaciji, već manipulaciji i tržišnom programu.

Ninčević je planirala da će do kraja siječnja 2017. ući u Sabor i početi održavati sjednice. Međutim, poziv iz Sabora kojim bi se potvrdio konačni datum početka rada nije stizao.

- Bila sam za blagdane kod prijatelja u Beču, kad sam od udruge gradonačelnika primila mail da neće sudjelovati u programu Pravda za djecu jer su dobili priopćenje Saveza Naša djeca. Ja nisam ni znala da oni postoje, ni tko su oni. Roleta mi je pala, jedva sam došla k sebi - priča Ninčević. Zatvorili su joj, kaže, sva vrata. Nije znala što bi, te je, kaže, nazvala Darinka Kosora, i pitala što da radi. A ništa, tvrdi da joj je rekao, kao i dosad: svoj posao. Nakon Nove godine nazvala je Sladoljeva i pitala što se događa.

- Kaže on meni - joj, to neće ići, nije odobrila saborska služba. Bila sam izvan sebe, a Petrov me nije želio ni primiti da mi kaže u čemu je problem. Onda sam nazvala predsjednicu Saveza i ponudila joj da se udružimo, da ona bude naša počasna ambasadorica, taj Savez ima mrežu po cijeloj zemlji, da njezinu djecu imenujemo ambasadorima i provodimo program. Odbila me! - priča Ninčević.

Uskoro je primila i službeni mail Hrvatskog sabora, u kojem ju se oštro upozorava da nikada nije dobila potporu Sabora, kako potpora pojedinih zastupnika ne znači potporu ustanove, kako Sabor nikada nije priznao Dječji parlament i da odmah ukloni takav podatak iz svih materijala i objava.

- A što su Sladoljev, Leko, Kajtazi, Bilek, Petrina? Pa zar oni nisu Sabor? - ne razumije Ninčević. Mail je proslijeđen In portalu, čija je novinarka - inače imenovana i službenom novinarkom Svjetskog dječjeg parlamenta - redovito izvještavala o aktivnostima udruge. Urednik je odlučio izbrisati sve sporne podatke.

Ninčević s Markom Sladoljevom

 

Centar svijeta

- Zaustavili su mogućnost da Hrvatska bude centar svijeta - zaključuje.

Posljednji udarac stigao je sredinom siječnja, kad je objavljena vijest da je “mladi ministar znanosti i obrazovanja” iz Ludbrega podržao smjenu ravnateljice varaždinske bolnice. Mladi ministar bio je imenovan od Svjetskog dječjeg parlamenta.

- Dječak nam se javio negdje na proljeće 2016. i rekao kako bi on bio dječji ministar za znanost. Ja sam rekla - može! Bilo mi je jako pozitivno to što je tako samopouzdan i što zna što želi biti, i što voli politiku - kaže Ninčević. No, u početku je bio vršitelj dužnosti, tvrdi, jer da bi postao ministar mora imati godinu dana dobrih djela, iako ga je u službenim dopisima Ninčević titulirala kao “prvog dječjeg ministra”. Budući da je bio već stariji, srednjoškolac, odlučili su da neće biti dječji, nego mladi ministar.

- Molila sam ga broj njegove mame, ali mi nikako nije davao. Pozivao se da poznaje gradonačelnika pa sam se odlučila obratiti njemu te sam mu poslala mail - ja inače svima šaljem mailove, od UN-a do Trumpa, sve da se provede program - te sam ga molila da podmiri 2950 kuna troškova koje će mladi ministar imati za putovanje u Zagreb. I za taj su novac digli frku! - kaže. Gradonačelnik Ludbrega je, naime, u startu pristao platiti dogovoreno, ali se, nakon konzultacija s pravobraniteljicom, predomislio.

 

Bez uplata

No, tvrdi Ninčević, to nije bila ozbiljna prepreka. Problem je nastao jer je mladi ministar na svoju ruku izašao u medije i Svjetski dječji parlament je, kaže, poludio.

- Ali on se zaista lijepo ispričao, i krenuli smo dalje. Međutim, nije provodio program. On je trebao okupiti djecu u svojoj školi, učlaniti ih, pa isto to činiti u drugim školama i vrtićima. Ali nije. I tu je nastao kuršlus - priča. Stoga su ga na skupštini 20. listopada, tvrdi, smijenili, a mami je poslala pismo kako joj je drago da nije uplatila nijednu članarinu (jer nije, naglašava), jer njezin sin ne provodi program Svjetskog dječjeg parlamenta, pa ne mora ni biti u njemu.

Prema podacima kojima raspolažemo, može se zaključiti kako se nakon poziva dječaka iz Ludbrega rodila ideja i o osnivanju Dječje Vlade te je gradonačelnicima nekih gradova poslan dopis da uplate iznos od oko 5000 kuna te da predlože svoje kandidate za ministre i premijera ili premijerku. Čini se da nitko nije uplatio.

Od odlaska Kamenskog u stečaj, Daniela Ninčević bila je nezaposlena. Preživljavala je, kaže, uz pomoć roditelja i prijatelja te povremenih poslova. - Bila sam i gladna, ali barem zato dobro izgledam, kaže uz sjetni osmijeh. Nedavno je počela raditi u dućanu Zagrebačke tvornice obuće. Trenutačno, kaže, ima tek rijetke suradnike, a suradnji s novim školama se ne nada. Surađuje na projektu koji se bavi osobama s invaliditetom, a nedavno je organizirala za članove sniženje na cipele.

- Žao mi je što nisam uspjela spasiti svu djecu Hrvatske i svijeta. Ako netko može bolje od mene - ja ću biti sretna. Neka pomognu mojem djetetu i svoj takvoj djeci. Neka im pomognu, ali bez vještačenja, bez analiza, bez masakriranja djece. Neka im pomognu, ali odmah. Ja znam da to ne može nitko osim mene - priča.

I zato će svoj program izlječenja djece, poručuje, provesti. Na svoj djeci svijeta.

Tagovi

ELIPSO

Izdvajamo