VELIKI INTERVJU

ODGOVOR OLIVERA FRLJIĆA NA NAPADE NOVE VLASTI 'Desnica bi doživjela serijske orgazme kad bih dao ostavku. To me motivira da ostanem...'

    AUTOR:
    • Luka Benčić

  • OBJAVLJENO:
  • 21.02.2016. u 23:11

Damjan Tadić / EPH

‘Mislim da je Rijeka najbolje što trenutačno postoji u Hrvatskoj. Pa, ovakav HNK je jedino i moguć u Rijeci. Pogledajte ostala nacionalna kazališta u Hrvatskoj. Jeste li u cijeloj ovoj situaciji čuli za njih? Ima li ijedno nacionalno kazalište u Hrvatskoj službeni stav prema filoustaškom ministru kulture? Ne. Oni se valjda bave umjetnošću, pa ne primjećuju da im je resorni ministar veličao režim koji je poslao tisuće ljudi u smrt, uveo rasne zakone, pokrštavao ljude i Hrvatsku zamalo stavio na stranu gubitnika u Drugom svjetskom ratu’, kaže Frljić

Intendant riječkog HNK Ivana pl. Zajca Oliver Frljić, kazališni redatelj koji iza sebe ima niz zapaženih predstava u Hrvatskoj i inozemstvu i međunarodnih nagrada i priznanja, već godinama je jedan od najoštrijih i najglasnijih kritičara hrvatske društvene zbilje, čime se difinitivno prometnuo u najprozivaniju osobu u hrvatskoj kulturi, i od strane anonimnih komentatora na portalima i od strane visokopozicioniranih političara. U predizbornoj kampanji spominjanje njegova imena postalo je mamac za glasače desnice kojim su se obilno koristili čelni ljudi Domoljubne koalicije, a priča se očito nastavila i nakon uspostavljanja Vlade.

Kakav je osjećaj naći se na udaru onih koji su na poziciji moći i je li vam osobno teško nositi se s ulogom svojevrsnog simbola svega onoga što nova vlast ideološki želi mijenjati u državi?

- Može zvučati paradoksalno, ali smatram da je ova situacija dobra jer i građani ove zemlje, a i međunarodna javnost, mogu vidjeti koliko je temeljito HDZ proveo fašizaciju hrvatskog društva. Aktualna Vlada je sastavljena tako da se tekovine te fašizacije institucionaliziraju. Najveću nacionalnu manjinu u Hrvatskoj, do Božićnog Ustava narod, HDZ je pokušao svesti na razumnu mjeru. Znamo što im je predsjednik Tuđman poručivao kad su napuštali Hrvatsku tijekom Oluje, da ‘ostanu kod svojih kuća, i bez bojazni za svoj život i svoju imovinu, dočekaju hrvatsku vlast’. To su poslušali i oni starci Srbi iz Varivoda kojima su pripadnici Hrvatske vojske pokazali što na terenu znače riječi prvog hrvatskog predsjednika, a hrvatsko pravosuđe je pokazalo da takve koljačke djelatnosti smatra autentičnim izrazom domoljublja. Za Bošnjake, etnički korpus kojem pripada i aktualni ministar kulture, Hrvatska je u zapadnoj Hercegovini otvarala koncentracijske logore, a masakr u Ahmićima možda najzornije svjedoči kakve je planove službena Hrvatska imala s tim konstitutivnim narodom susjedne nam države. Postavio bih pitanje gospodinu Hasanbegoviću što misli o političkoj partiji koja ga je izabrala za ministra kulture, a koja je najodgovornija za navedena stradanja njegovih sunarodnjaka u BiH. A HDZ-u bih poručio: ‘Jadni li ste ako sam vam ja najveći problem’.

Nalazi Državne revizije

Najnoviji dogodio se u sklopu saborske rasprave o nalazima državne revizije iz 2013. godine, dakle u vremenu prije vašeg intendantskog mandata u HNK Ivana pl. Zajca, a Mostova zastupnica Ines Strenja Linić optužila vas je da ste nastavili s praksom zbog koje je riječko kazalište dobilo negativnu ocjenu. Možete li objasniti što je nova uprava konkretno promijenila, koje su nepravilnosti uklonjene, koji su to bili napuci koje je trebalo poštovati i u kakvom je danas stanju dug koji je u jednom trenutku premašivao 4 milijuna kuna?

- Nova uprava je smanjila dug za 968.721 kunu. Sve ono što je kao nepravilnost evidentirala Državna revizija u radu prethodne uprave rješavamo za to predviđenom dinamikom. Ines Strenja Linić je svojim lupetanjem u Saboru, čiji je cilj bio dodatno nahuškati javnost protiv aktualne uprave Zajca, pokazala da je u savršenoj koordinaciji s njezinim koalicijskim partnerima i predsjednicom. Filoustaški ministar kulture, predsjednica koja u svom pismu navodi svjetinu da se obračuna s nacionalnim vješticama, s osobitim naglaskom na srpsku manjinu, Karamarko koji svima živima prijeti sa stranačkih skupova, ministar znanosti koji zagovara kreacionizam, polupismeni HDZ-ovci koji me u Saboru optužuju da priželjkujem obnovu Jugoslavije (uostalom, što i da priželjkujem, nije li to moje demokratsko pravo ili je HDZ u međuvremenu kriminalizarao i želje?), to je slika države koja rapidno klizi u fašizam. To što si je taj fašizam priskrbio demokratski legitimitet ne čini ga manje fašizmom. Toliko valjda zna i povjesničar Tomislav Karamarko.

Prije izbora Tomislav Karamarko najavljivao je vašu smjenu, no s obzirom na to da prema postojećem Zakonu o kazalištima nova Vlada to ne može ni teoretski učiniti, ostajete na čelu HNK još barem tri godine. Grad Rijeka kao osnivač kazališta i vaš poslodavac čvrsto stoji uz vas, odstupanje s mjesta intendanta dolazi u obzir jedino ako se sami na to odlučite. Jeste li razmišljali o ostavci?

- Razmišljam o onima koji bi doživjeli serijske orgazme da dam ostavku. To čovjeka može dosta motivirati da ostane na ovoj poziciji.

Zanimljiva je priča sa Zakonom o kazalištima prema kojemu sva nacionalna kazališta, osim zagrebačkog, padaju na teret proračuna lokalne samouprave i ispada pomalo ironično da su se protiv toga riječki gradonačelnik Vojko Obersnel i pročelnik za kulturu Ivan Šarar godinama borili, a trenutno upravo taj Zakon štiti vašu poziciju. Bilo je tu još kritika Zakona, od anakronog sustava nacionalnih kazališta-mastodonata iz prošlog stoljeća do same institucije intendanta koja također ne odgovara dinamici suvremene kulture. Kakvo je vaše mišljenje o postojećem Zakonu, treba li ga mijenjati?

- Zakon o kazalištu treba mijenjati jer je postojeći loš. Ako se HDZ u to upusti, napravit će to isključivo da bi si stvorio zakonski okvir za razračunavanje s onima koji ga u tom kontekstu žuljaju. Bogu hvala, u ostalim nacionalnim kazalištima nemamo takve ljude, pa ostajemo problematični samo mi u Rijeci. Što se samih nacionalnih kazališta tiče, mislim da je taj koncept zastario i da ga treba hitno mijenjati. U Sloveniji, na primjer, Drama je zasebna institucija u odnosu na Operu i Balet. Čak su i fizički razdvojeni. I jedna i druga institucija zovu se Slovensko narodno gledališče. Hrvatska uporno ustraje na nefunkcionalnom modelu u kojem se tri, ili u našem četiri, grane gužvaju pod istim krovom. Blaževićev i moj program jest jedna vrsta izvedbene revizije takvog koncepta nacionalnog kazališta. Također smo pokušali pokazati domaćoj javnosti da se od kraja 19. stoljeća, kad smo dobili prvo nacionalno kazalište, pojavio još cijeli niz izvedbenih praksi. Upravo uvođenje tih i takvih praksi u “hram” nacionalne kulture prokazalo je konzervativizam domaće kazališne zajednice, s posebnim naglaskom na njezinu salonsku ljevicu.

Prije preuzimanja funkcije intendanta bili ste slobodni redatelj. Iako su vaše predstave i javni istupi i tada izazivali kontroverze te ste se znali naći na udaru različitih desničarskih skupina, to nije bilo ni približno ozbiljno kao nakon preuzimanja nacionalnog kazališta. Osim toga, dočekali su vas problemi s kojima se prije toga niste morali baviti - financije, administracija, nepravilnosti, kao i nešto širi spektar prohtjeva publike koje ste trebali zadovoljiti. Jeste li ikada požalili zbog odluke da postanete intendant HNK?

- Mislim da sam privilegiran da mogu raditi intendantski posao. Simbolički kapital koji ova institucija ima ono je zbog čega se na nas digla kuka i motika. Većina najzadrtijih kritičara riječkog teatra, kao što su prije spomenuti kazališno nepismeni HDZ-ovci, nije nikada ušla u njegovu zgradu, ali oni znaju da je to nešto što u nazivu ima hrvatsko i da je, da parafraziram Jana Fabrea, bolja nacionalno kultivirana dosada, nego program koji bi pokazao da je kazalište dio društvene zajednice pa je samim time i odgovorno za ono što ta zajednica proizvodi. Meni Zajc osobno nije trebao. Puno više sam zarađivao kao slobodnjak, imao fleksibilnije radno vrijeme, manje neprijatelja i više priznanja. U ovom trenutku HNK u Rijeci je više od kazališta. Ono, sudeći prema reakcijama vladajućih, predstavlja najveću prepreku njihovoj institucionalizaciji tekovina fašizacije hrvatskog društva.

Provala navijača

Poopćena slika Rijeke jest da je to nekakva oaza građanskih sloboda, no nakon dolaska na čelo HNK suočili ste se i s otporom na ‘domaćem terenu’, gdje vas riječko građanstvo optužuje da nepotrebno provocirate i dižete tenzije. Riječku malograđanštinu prokazali ste, na neki način, u performansu ‘Otkaz Frljiću i Blaževiću’, pred kazalištem svako toliko prosvjeduju braniteljske udruge, navijači su prošlo ljeto pokušali provaliti u kazalište i fizički se obračunati s gostima, vaša javna pojavljivanja su uglavnom pod strogom policijskom zaštitom. Je li Rijeka ispunila vaša očekivanja ili ste razočarani klimom koja vas je tu dočekala?

- Mislim da je Rijeka najbolje što trenutno postoji u Hrvatskoj. Pa ovakav HNK je jedino i moguć u Rijeci. Pogledajte ostala nacionalna kazališta u Hrvatskoj. Jeste li u cijeloj ovoj situaciji čuli za njih? Ima li ijedno nacionalno kazalište u Hrvatskoj službeni stav prema filoustaškom ministru kulture? Ne. Oni se valjda bave umjetnošću, pa ne primjećuju da im je resorni ministar veličao režim koji je poslao tisuće ljudi u smrt, uveo rasne zakone, pokrštavao ljude i Hrvatsku zamalo stavio na stranu gubitnika u Drugom svjetskom ratu.

Optuživali su vas i da niste kompetentni za funkciju koju ste u riječkom HNK preuzeli. Kako biste sami ocijenili vaš dosadašnji intendantski mandat?

- Ajmo malo o mojoj nekompetentnosti. U zadnjoj sezoni prethodne uprave 2013./14. broj pretplatnika iznosio je 3372. U našoj prvoj sezoni 2014./15. bilježimo ih 3396, a u ovoj 3428. U odnosu na kalendarsku 2014., broj gledatelja se u 2015. godini povećao za 11 posto. U toj istoj godini naše programe vidio je ukupno 104.631 gledatelj. Je li to malo? Naravno, ove brojke su rezultat rada svih zaposlenih u našem kazalištu, pri čemu bih posebno istaknuo angažman svojeg najbližeg suradnika Marina Blaževića.

Kakva je klima trenutno u riječkom HNK? Stoje li ansambli uz vas?

- Ansambli Hrvatske i Talijanske drame i prije su dali javnu podršku ovoj upravi. Mislim da su glumci našeg kazališta, igrajući predstavu ‘Hrvatsko glumište’, shvatili u kakvoj sredini žive i što im se može dogoditi ako se ne uklope u oportunizam kazališne zajednice. Pohvalio bih njihovu hrabrost jer nije lako dolaziti na posao kad ne znaš hoće li te netko prebiti zbog same činjenice da si zaposlen u toj ‘izdajničkoj’ instituciji.

Pojedinci vas kritiziraju i za ‘provokaciju radi provokacije’, dovodeći u pitanje estetsku komponentu vašeg umjetničkog rada. Kako biste definirali estetiku vašeg teatra?

- Kad smo kod estetskih i inih kriterija, koji su toliko na srcu domaćoj kazališnoj i ostaloj javnosti, podsjetio bih da je moja predstava iz Münchena ‘Balkan macht frei’ uvrštena, po izboru suradnika i čitatelja najznačajnijeg njemačkog portala za kazalište Nachtkritik, među deset najboljih na njemačkom govornom području. Domaći mediji, osim jednog, nisu uopće našli potrebnim da izvijeste o tome jer je to normalna stvar u hrvatskoj kulturi, ona naprosto pršti od takvih priznanja. Za razliku od onih koji svoj društveni kukavičluk maskiraju umjetnošću koja je ‘apolitična’, ja smatram da je umjetnost još jedan oblik borbe protiv klasne hegemonije koja se u hrvatskom slučaju predstavlja kao nacionalna. Za bolje razumijevanje problema preporučujem čitanje Krležinog eseja ‘O malograđanskoj ljubavi spram hrvatstva’. Štivo naročito preporučujem novom sazivu Vlade.

Sanader vs. Karamarko

Svojevremeno je zbog vaše predstave ‘Bakhe’ intervenirao tadašnji premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader, inzistirajući da se, nakon zabrane, predstava vrati na repertoar ‘Splitskog ljeta’. Sadašnji predsjednik HDZ-a ima pak potpuno drugačiju retoriku po pitanju umjetničkih sloboda. Kako biste usporedili to dvoje ljudi koji su u podjednakoj mjeri bili predmetom vaših kritika?

- Sanader je vjerojatno predstavljao najvišu civilizacijsku točku do koje HDZ može doći. Domoljubljem garniran lopovluk, ali barem nekakvi pomaci u odnosu prema različitim manjinama. U povijesti HDZ-a Karamarko predstavlja najnižu zamislivu razinu. Kako bilo da bilo, HDZ ponekad predsjednika mijenja, ali ćud nikada. To je bila i ostala stranka opasnih namjera koja je opljačkala ovu zemlju i povela je u ludilo nacionalizma.

I ovu ste Vladu proglasili ‘Vladom opasnih namjera’. Kako doživljavate političku klimu u Hrvatskoj? Koliko vas to pogađa? Osjećate li se ugroženim?

- Kontinuirano sam izložen medijskom nasilju i prijetnjama, a iza toga stoji - zna se tko. Pojedini članovi ove vlade su još tijekom predizborne kampanje dali jasno do znanja da će napraviti sve da se obračunaju s aktualnom upravom Zajca.

U svojem javnom obraćanju nakon saborske rasprave prozvali ste i predsjednicu RH da zaziva ulicu i krši zakone države na čijem je čelu. Kako ste vi doživjeli njenu poruku Miloradu Pupovcu?

- Kao poziv na linč onih koji se ne uklapaju u propagirano jednoumlje HDZ-a. Iako nije spominjala konkretna imena, predsjednica je dala više nego jasne znakove s kim i kako se ulica treba obračunati. Predsjednice, hvala vam što mislite na mene!

Zanimljivo je da tijekom saborske rasprave prošli tjedan nitko iz oporbe nije stao u vašu obranu, čak ni kada se govorilo o ‘tehničkim detaljima’ poput onih da se nalaz Državne revizije odnosi na period prije vašeg dolaska u HNK. Barem su oporbeni zastupnici iz Rijeke, Obersnelovi stranački kolege, to trebali znati. Kakvo je vaše mišljenje o oporbi?

- Oporba je imala četiri godine da nešto napravi. Nažalost, za ključne stvari nisu imali ili snage ili hrabrosti. Dopustili su da HDZ više od godinu dana ovu zemlju, putem dijela branitelja kao svog paramilitarnog krila, drži u izvanrednom stanju. Ne usudivši se ukloniti šator ispred Ministarstva branitelja, građanima ove zemlje poslali su nedvosmislenu poruku da zakoni ne vrijede za sve. Bezakonje s ulica nova Vlada pokušava legalizirati.

Vaše predstave bile su izložene podjednakim napadima sa sličnom retorikom i u Hrvatskoj i Srbiji i Sloveniji i BiH, čak i u Poljskoj. Postoji li, po vama, određena ‘nacionalistička transverzala’, nešto što je zajedničko društvenim skupinama u svim tim državama?

- Srpsko-hrvatsko nacionalističko bratstvo postoji dosta dugo. Ono seže u vrijeme Tuđman-Miloševićevih dogovora oko podjele Bosne. Karamarko i Kolinda su sasvim komplementarni Vučiću i Nikoliću. Ovaj prvi je napravio sve kako bi uništio nezavisnu scenu u Srbiji, a Karamarko preko predsjednice i ministra kulture radi isto. Ako Srbija ima četničkog vojvodu za predsjednika, zašto Hrvatska ne bi imala barem filoustaškog ministra kulture?

U Saboru vas je nekidan Ladislav Iličić ponovno optužio da ste za proslavu Oluje hrvatsku zastavu na kazalištu spustili na pola koplja. Doduše, zastavu je oko koplja par dana ranije omotao vjetar pa se trebalo uspeti na vrh zgrade i to popraviti, što je i učinjeno. Optužba je međutim ostala i njome se i dalje koriste vaši protivnici. Je li naporno stalno se pravdati za takve stvari?

- Ladislav Iličić bi trebao znati da je u trenutku kad je vjetar zastavu omotao oko koplja kazalište bilo zatvoreno, a njegovi zaposlenici na kolektivnom godišnjem odmoru. Ali možda gospodin Iličić nije dovoljno inteligentan da shvati da ja ne mogu kontrolirati vjetrove, a ni provjeravati na kojem dijelu koplja se nalazi zastava u trenutku kad kazalište ne radi. Ali predlažem da nam Ministarstvo kulture otvori novo radno mjesto za osobu koja će se samo baviti time na kojoj su visini zastave na kazalištu. Ako smo svojevremeno imali čuvara državnog pečata, ne vidim zašto ne bismo mogli imati i ovo zanimanje. Ili još bolje, neka naprave ministarstvo za kontrolu zastava.

‘Nisam htio biti pop’

Jedna od čestih uvreda koje se vežu uz vaše ime je ‘raspop’. To, pretpostavljam, dolazi od činjenice da ste diplomirali filozofiju i religijsku kulturu na zagrebačkom Fakultetu Družbe Isusove. Da demistificiramo tu epizodu: Kako to da ste se odlučili za taj studij? Jeste li doista željeli postati svećenik?

- Nikada nisam imao namjeru biti svećenik. Studirao sam filozofiju jer me zanimala, a studij na Fakultetu Družbe Isusove dao mi je bolji uvid kako Crkva funkcionira iznutra i kolika je diskrepancija između onoga što javno propovijeda i onoga što skriveni od očiju javnosti prakticiraju. Bilo bi zanimljivo napraviti sociološko istraživanje o tome koliko svećenika u Hrvatskoj poštuje celibat.

Vašu je obitelj rat protjerao iz rodnog Travnika, vi ste ostali u Hrvatskoj, oni su otišli u SAD. Jeste li često u kontaktu s njima, podržavaju li vas u onome što radite?

- Roditelji su mi velika podrška. Malo im nije jasno da i 20 godina nakon službenog završetka rata ovi prostori i dalje vode različite ratove, ponajviše sa zdravom pameću.

Prije ovog razgovora spomenuli ste mi da putujete u München. Možete li otkriti na čemu trenutno radite?

- Trenutno, zajedno s kolegom Blaževićem, radim na pripremi dva projekta. Jedan je barokna opera ‘Julije Cezar u Egiptu’, a drugi je velika međunarodna koprodukcija koja nastaje po romanu Petera Weissa ‘Estetika otpora’. Uz to, i čuveni minhenski Residentzteater me, kao jednog od najnetalentiranijih redatelja u Hrvatskoj, pozvao da ponovno radim kod njih.

Izbjeglička kriza i sve što je prati trenutno je jedna od glavnih tema u Europi. Hoćete li i o tome raditi predstavu?

- Dobio sam ponudu iz Dresdena da se bavim tom temom, ali još smo u procesu pregovora. Uz izbjegličku krizu ta bi predstava trebala govoriti i o Pegidi.

Inicijativa za smjenu

Zaključili ste svoju trilogiju o hrvatskom fašizmu, no čini se da je sada otvoreno novo poglavlje. Možemo li očekivati vašu umjetničku reakciju na sve što se u Hrvatskoj sada događa?

- Bojim se da će ova Vlada sa svojim jurišnikom Hasanbegovićem napraviti sve da uguši svaki kritički glas. Još uvijek se nadam da ćemo postati malo normalnije društvo, ali sve što se događa me temeljito demantira.

Kritizirali ste novog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Kako to da vas nema među potpisnicima inicijative kulturnjaka za njegovu smjenu?

- Mislim da je ono što sam o dotičnom rekao i govorim u javnom prostoru dovoljno. Uz to, imam preslab želudac da bih supotpisivao bilo što s onima koji su iznenada, kad su njihovi interesi došli u pitanje, shvatili koliko je daleko otišla fašizacija Hrvatske, a proteklih godinu i pol dana glumili nojeve. Tko je od svih onih koji su danas tako grlati po pitanju novog ministra, osim par časnih izuzetaka, riječi javno rekao o svemu onome što se događalo u riječkom HNK, a kulminiralo 5. kolovoza prošle godine, kada je razularena masa držala kazalište pod opsadom? Tko se od naših zagrebačkih kazališnih kolega uopće pojavio na tom skupu, gdje je pet žena različitih nacionalnosti svojim ratnim pričama i hrabrošću pokazalo da je rat puno kompleksnija stvar od onoga što o njemu misli HDZ ili službena hrvatska historiografija? Vjerojatno su bili zauzeti ljetovanjem.

S jedne strane, zanimljivo je da se trenutno najviše priča o sektoru (kulturi) u kojem Hrvatska drži neslavni rekord po najnižim proračunskim ulaganjima u Europi, ali iz potpuno drukčijih razloga. Kako biste ocijenili današnje stanje u hrvatskoj kulturi?

- Aktualnu vlast kultura zanima isključivo kao prostor obračuna s neistomišljenicima i reprodukcije nacionalističkih vrijednosti. To je vidljivo s Marsa, a Hasanbegović je potvrda tih teza. Sredstva za kulturu će se gotovo sigurno smanjivati. Bit će zanimljivo gledati kome i po kojim kriterijima.

Najčitanije