ZAGREB - To je jedna od najčudnijih privatizacijskih priča i vjerojatno nitko ne zna tko je u pravu. Ali, jedno je sigurno: 1992. Dubravko Grgić i bilo tko u Hercegovini ne bi mogao ni pomisliti da osnuje osiguravajuće društvo bez odobrenja Gojka Šuška. To su bila mutna vremena u kojima je o svemu odlučivao Šušak i samo oni koji su mu bili po volji dobili su mogućnost za poslovni uzlet. Potpuno je jasno da ni Grgić nije mogao djelovati bez političkog zaleđa, prisjeća se u razgovoru za Jutarnji list visokopozicionirani političar koji je u devedesetima svakodnevno surađivao s vodećim pripadnicima tadašnje hercegbosanske nomenklature.
Dvaput ranjen
Ovaj nekadašnji dužnosnik upoznao je Grgića dok je još bio najjači dioničar Euroherca u BiH i tek se probijao u financijskim krugovima. Pritom je, doslovno, imao i sreće, kao kada je u travnju 1999. preživio atentat. Napadač je dvaput ranio Grgića, u desnu ruku i u prsni koš, međutim, današnji vlasnik koncerna Agram uspio je prežvjeti. Slučajno ili ne, Dubravko Grgić je ubrzo napustio Ljubuški i preselio se u Zagreb.
Baš kao biografije niza ovdašnjih probitačnih poduzetnika, tako i Grgićeva karijera predstavlja spoj koji se sastoji od financijskog probitka, uživanja u statusu uspješnog celebrityja, ali i sudionika naslovnica crnih kronika. U njoj ima svega, brzog preuzimanja nekoliko osiguravajućih kuća, naglog bogaćenja i statusnog uspjeha, ali i sudskih procesa, optužbi da je ukrao dionice kako bi preuzeo Euroherc i preživljavanja atentata.
Odvjetnička obitelj
Danas je Dubravko Grgić vodeći dioničar koncerna Agram, koji okuplja 20-ak društava, i jedan od najbogatijih hrvatskih tajkuna.
U intervjuu koji je u ljeto 2005. dao tjedniku Nacional - dok je krstario na svojoj skupocjenoj jahti od 6,500.000 eura - Grgić je opisao kako je izgledao životni put od Ljubuškog do Zagreba:
“Odrastao sam u odvjetničkoj obitelji i bilo je logično da studiram pravo. Bili smo bogati i nisam nešto posebno sanjao ni planirao. Kad sam u Zagrebu upisivao pravo, na prijemnom sam od 1500 kandidata bio predzadnji. Pokojni otac je rekao da će me, bude li trebalo, financirati deset godina. Upitao sam ga što će biti ako položim prvu godinu u roku. Rekao je da će mi kupiti automobil koji odaberem. Dobio sam mini moris, a fakultet sam završio za dvije godine i deset mjeseci. Čim sam završio fakultet, odmah sam počeo raditi u obiteljskom odvjetničkom uredu u Ljubuškom”, ispričao je Grgić.
Euroherc je u Bosni i Hercegovini formiran krajem 1992., u vrijeme kad su na snazi bili tzv. Markovićevi zakoni. Nije bilo privatnih banaka niti osiguranja, ali je trebalo okupiti najmanje deset dioničara. Poslovanje Euroherca u BiH krajem 1992. došlo je u pitanje jer nisu imali “zelenu kartu” za automobile, što znači da police koje su prodali u BiH nisu vrijedile za Hrvatsku.
Posao s Petračem
Zato je hitno osnovao tvrtku u Hrvatskoj i sredio osiguranje. Sljedećih deset godina Grgić je naglo napredovao - najprije je 1996. kupio Jadransko osiguranje, zatim je 2000. postao vlasnik Mediteranskog osiguranja, 2004. je sklopio posao i s Hrvojem Petračem otkupivši od njega Atlas osiguranje. I tako je 2005. Dubravko Grgić postao jedan od najmoćnijih Hrvata i predsjednik koncerna Agram s prihodom od 2,7 milijardi kuna.
Krunski dio Agrama oduvijek je bilo Euroherc osiguranje, koje je ostvarivalo godišnji promet od blizu 900 milijuna kuna. Euroherc je obiteljska tvrtka: vlasnik je Dubravko Grgić, njegova supruga Mladenka je izvršna direktorica, a sin Mirko je zaposlen kao pravnik, dok su dvije kćerke zaposlene u odvjetničkom uredu očeve kompanije.
Debela dividenda
Kada se 1999. iz Hercegovine preselio u Zagreb, Grgićev koncern imao je prihod od 804 milijuna kuna, a on je najavio kako želi preuzeti 20 posto osiguravajućeg tržišta u Republici Hrvatskoj. U tome je i uspio; osam godina kasnije koncern Agram držao je gotovo 25 posto tržišta i ostvarivao skoro tri milijarde kuna prometa. Paralelno je raslo i privatno bogatstvo obitelji, primjerice 2008. Mladenka Grgić je zaradila 8 milijuna kuna od dividendi u Eurohercu, Jadranskom osiguranju i Agram životnom osiguranju, a Dubravko Grgić čak 11 milijuna od dionica u Eurohercu i Jadranskom osiguranju. Grgićev koncern je otvoreno pokazivao rast moći i u Vukovarskoj je sagrađeno moderno sjedište Euroherca, a jahta “Klobuk” zamijenjena je megajahtom “Agram”, skupom 20,000.000 eura.
Krajem 2007. bogatstvo Dubravka Grgića procijenjeno je na približno 195 milijuna eura. Zajedno sa suprugom Mladenkom kontrolirao je trećinu osiguravateljsko-bankarskog koncerna Agram čija vrijednost premašuje pola milijarde eura. Agram je u usporedbi s 2006. godinom bio vredniji za barem 20 posto, ponajprije zahvaljujući preuzimanju Kreditne i Nava banke. Istovremeno, vrijednost Grgićevih nekretnina u Hercegovini, Brelima i Zagrebu, gdje ima kuću na Tuškancu i stan u Importanne galeriji, procjenjivala se na 12 milijuna eura. S gotovo 23 posto udjela na tržištu osiguranja u Hrvatskoj, vrijednost njegova Agrama rasla je iz godine u godinu, tako da je 2006. povećao prihode za 12 posto, na 3 milijarde kuna, a profit se procjenjivao na 200 milijuna.
Veze u vlasti
Interesantno je da se Grgić uvijek javno držao daleko od politike, stvarajući dojam da je uspio bez veza u najvišim krugovima. Ipak 2010. je priznao da je sedam godina ranije ugostio Ivu Sanadera i Vladimira Šeksa. Bilo je očito da Ivica Račan gubi vlast i Grgić je trebao veze u HDZ-ovoj vlasti, a Sanader je zauzvrat želio (baš čudno) novac.
Kada je Sanader završio u zatvoru, Grgić se odlučio medijski ispovjediti i ispričao je u iskazu USKOK-u kako je ex-premijer od njega tražio sto tisuća nekadašnjih njemačkih maraka za sebe i dodatni milijun za HDZ. Sve se dogodilo, prema Dubravku Grgiću, tijekom predizborne kampanje 2003. godine na poslovnom ručku u VIP salonu u sjedištu Euroherca u Vukovarskoj 282.
Problem s dionicama
U svakom slučaju, dobre veze su pomogle uspjehu Dubravka Grgića. U najkraćem, Euroherc je glavna osiguravajuća kuća koncerna Agram, koji ima sedam osiguranja i devet društava, kontrolira 24 posto tržišta osiguranja u Hrvatskoj. Dubravko Grgić u Eurohercu ima 15 posto dionica, njegova supruga Mladenka 12, a ostalo drže menadžeri društava s udjelima od 2 do 4 posto.
Grgićevo vlasništvo već više od 15 godina osporava Milan Lučić, koji je bio jedan od osnivača Euroherca, kao i još nekoliko osoba koje su sudjelovale u osnivanju tvrtke. Lučić je tvrdio da je kupio dionice nekih malih dioničara koji tvrde da ih je Grgić s partnerima izigrao i bespravno im oduzeo dionice, ili smanjio udjel u Eurohercu. Lučić otad smatra da posjeduje dionice koje mu daju vlasničku većinu u Eurohercu.
Bivši partneri 15 godina tvrde da ih je Grgić sve prevario
Euroherc je osnovan 1992., a Milan Lučić se naknadno priključio osnivačima, ali je svoj udio prodao 1997. godine. Otad se tvrtka konstantno razvijala, što je Grgića učinilo jednim od bogatijih Hrvata, ali pritom se suočavao i s ozbiljnim problemima.
Uslijedio je niz sudskih tužbi u kojima su Grgićevi protivnici tvrdili da su opljačkani, a koje od 2002. predstavlja Milan Lučić. Suosnivači Euroherca tvrdili su da ih je Grgić prevario i oduzeo im dionice. Po njima, oni su stvarni vlasnici 55 posto Euroherca, a društvo je oštećeno za 146 milijuna kuna.
Sredinom 2002. Visoki trgovački sud u Zagrebu presudio je u korist tužitelja Jakova Mikulića, što je otvorilo priliku i ostalima koji su namjeravali preuzeti Euroherc. Ali u idućim godinama sudovi su redovito odbacivali tužbe, pa i Mikulićevu žalbu. Početkom 2010. Županijski sud u Splitu započeo je opet istragu protiv Grgića.
Grafolozi su ustanovili da je u registraciji Euroherca priložena i krivotvorena odluka da je Tonko Ivanković vlasnik samo jedne dionice, a ne 8,22 posto.
No u 2010. Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Splitu odbacilo je prijavu i zaključilo da je Grgić zakoniti vlasnik.
Svoje ideje lako progura uz političare
Suradnici Dubravka Grgića nisu daleko ni od sadašnje vlasti. U Upravno vijeće Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA) u siječnju je imenovana Gordana Letica, bivša dugogodišnja zaposlenica koncerna Agram. Gordana Letica je bila članica NO Kreditne banke, koja je dio koncerna Agram, i ušla je u Hanfu, iako je upitno bi li bila neovisna i spremna voditi postupke protiv svog bivšeg poslodavca. Isto tako nedavno je Ministarstvo financija u hitnu saborsku proceduru proguralo prijedlog zakona o obaveznom osiguranju, kojim se smanjuju prava osiguranika i njihove odštete, a otežava se i poslovanje Croatia osiguranja. Pritom je indikativno da su na sastancima radne skupine prijedlog prezentirali članovi uprave Agramova Jadranskog osiguranja.