Kada ulijevo skrenete s Čiovskog mosta put Slatina, koji je još proljetos trebao dobiti pridjev "stari", silazite na državnu cestu broj 126, koju pojedinci ne bez razloga nazivaju "cesta smrti", piše Slobodna Dalmacija.
Uska mediteranska cesta uz more većini ljudi izgleda šarmantno, a kako i ne bi kada se slijeva prostiru prekrasne plaže i nebesko plavetnilo. Međutim, ako ignorirate prirodne ljepote i pažljivo pogledate okolinu, shvatite da prevladava "mračna" strana te otočne prometnice. Cijelom dužinom od preko osam kilometara ne postoji pješački pločnik kojim bi, pa barem na stotinjak metara, stanovnici i njihovi gosti mogli prijeći bez straha i upale vratnih mišića od stalnog pogledavanja hoće li iza zavoja "doletjeti" automobil, kamion, autobus...
– Mene je auto udarilo i već se tri godine borim na sudu – ističe Marija Belas koja strepi od običnog prelaska ceste, ali ništa lakše nije ni njezinoj sumještanki kojoj gosti odlaze iz apartmana upravo zbog blizine opasne prometnice.
– Gošća iz kuće na početku Slatina krenula je s djetetom u kolicima do lokalne trgovine i vratila se blijeda kao krpa. Bez šetnice, pločnika, ma bilo čega što bi je moglo zaštititi kao pješaka, gotovo je izgubila dijete zbog sulude vožnje i ceste koja ne ispunjava uvjete "državne" ceste. Spakirala je stvari i rekla da ide u neko mirnije mjesto – tako počinje razgovor Ivanka Belas, koja se već godinama bori sa suludom situacijom u kojoj se nalaze stanovnici Čiova.
– Mi smo proglašeni prvom zonom stanovanja, pa plaćamo porez i komunalnu naknadu kao i stanovnici u centru Splita, Zagreba ili Trogira, a infrastrukturnih i komunalnih pomaka nema od rata – napominje Srećko Carić, stanovnik Mastrinke, koji je u nekoliko dana, bez ikakve objave, prikupio preko dvjesto potpisa osoba koje traže novu cestu i pješačku zonu pokraj postojeće trase.
Plan već postoji, ali kada će se birokratski gordijski čvor otpetljati, teško je predvidjeti, dok stanovnicima od kojih većina isključivo živi od turizma, gori pod nogama. Naime, Čiovo je administrativno podijeljeno tako da Gradu Trogiru pripada sedam mjesnih odbora u središnjem dijelu škoja, Općina Okrug je samostalna na zapadnom rubu, a Mjesni odbor Slatine na krajnjem istoku pripada Gradu Splitu.
Međutim, stanovnici "splitskog kvarta" Slatine do svojih kuća moraju proći kroz Arbaniju i Mastrinku, koje pripadaju – Trogiru. Dakle, dva grada i jedna općina zajednički trebaju riješiti problem na Čiovu, a stanovnike se najmanje pita što im treba, iako je odgovor vrlo jednostavan – izgradnja kvalitetne ceste izvan naselja.
– Ta ideja nije od sinoć, to je žila kucavica na kojoj će se temeljiti razvitak turizma i gospodarstva, a u konačnici će donijeti i dobit Gradu Trogiru, ali i ostatku otoka. Planirano je da se cesta od novog Čiovskog mosta penje prema Žednom, a da drugi "krak" vodi prema Okrugu Donjem. Svjesni smo troška, ceste nisu jeftine, zato ne želimo stihijsko rješenje. Postoje protupožarni putevi kojima se može provući ta cesta, izrađeni su i planovi, ali tri lokalne vlasti hitno se mora usuglasiti kako bi se došlo do zadovoljavajućeg rješenja – ističe Božidar Miše, dopredsjednik Mjesnog odbora Arbanije.
Zato stanovnici i predstavnici mjesnih odbora traže da se osnuje Zbor građana domicilnog stanovništva koji će sudjelovati u Javnoj raspravi u kreiranju novog Urbanističkog plana uređenja (UPU), koji se donosi za otok Čiovo. Međutim, UPU "Slatine 1" bez ikakve rasprave je usvojen, i to tako da se upisala široka cesta s nekoliko trakova koja će prolaziti samo kroz Slatine, a Arbanija i Mastrinka, preko koje je potrebno proći da bi se došlo do Slatina, ostale bi na dvotračnoj cesti bez šetnice. Međutim, kako papir trpi ono što je u praksi teško izvedivo, tako bi se kuće koje se trenutačno nalaze tik uz usku državnu cestu trebale srušiti da se provede nerealan plan.
– Bojimo se da će se novi UPU Arbanije stihijski donijeti, bez da se nas pita. Ne može se ova državna cesta proširiti i tako se napraviti autoput između kuća i plaže. Tražimo prometnicu iznad naselja dijela s pristupnim putevima na postojeću – dodaje Ivanka Belas koja je na niz adresa, od ministarstava prometa i turizma do gradskih uprava Splita i Trogira slala dopise, prijedloge, rješenja, ali reakcije – nema.
– Mjesnom odboru Slatine poslala sam državne, gradske i EU-ove natječaje kojima se moglo financirati uređenje šetnica i plaža, ali na niti jedan se nisu prijavili – napominje entuzijastična mještanka.
Osim uske ceste kojom, pogotovo u ljetnim mjesecima, svakodnevno juri na tisuće automobila, tu je i most koji je već trebao povezivati Čiovo s kopnom, ali projekt koji se desetljećima čeka, čak i kada napokon bude dovršen, neće donijeti puno dobra otoku ako se ne riješe svi prateći sadržaji.
– Da se most sada otvori, infrastruktura ga ne bi podnijela, jer bi se onda automobili spuštali na ovu cestu koja s dva traka i bez pločnika ne može primiti toliko automobila. Tako bi svojevrsna autocesta prolazila između kuća i mora, što je apsurdno i za što naprosto nema mjesta, jer su kuće tik uz cestu – pojašnjava Miše i dodaje da bi se sve tri lokalne vlasti trebale ujediniti radi provedbe određenih projekata, kao što je cesta izvan naselja.
Tako bi postojeća državna cesta bila rasterećena i ostala bi ono što treba biti, mala priobalna cesta za stanovnike i njihove goste, piše Slobodna Dalmacija.