Koja se općina u Hrvatskoj može pohvaliti godišnjim prihodom od 21.500 kuna po stanovniku? Ako ste pomislili da je riječ o nekom bogatom kraju u Istri, grdno ste se prevarili. Najbogatija hrvatska općina je Janjina na središnjem Pelješcu, ma koliko to čudno zvučalo. Njezini su stanovnici, kojih je 551, po statistikama najbogatiji Hrvati. Do tog se rezultata došlo nakon što se 12 milijuna kuna proračunskih prihoda podijelilo po svakom pojedinačnom stanovniku.
I eto najbogatije općine i najbogatijih Hrvata! Sve je to bio dovoljan razlog da se u ove predbožićne dane novionar Slobodne Dalmacije uputi na Pelješac kako bismo se i sami uvjerili kakvo je stanje u najbogatijoj hrvatskoj općini i kako žive najbogatiji Hrvati. U središtu mjesta, gdje su inače dvije lokalne trgovine, a tu je i kafić i vatrogasni dom, zatekli smo manju skupinu Janjinaca. Kad nas ugledaše, dadoše petama vjetra. Zovemo ih da se vrate, ali oni negoduju.
– Tko ste i što hoćete? – odvažio se upitati jedan od njih. – Mi smo novinari, pišemo reportažu o najbogatijoj općini u Hrvatskoj i najbogatijim stanovnicima. Zar vi niste najbogatiji u Hrvatskoj? – Dabogda vas Bog čuo! Mi smo najbogatiji, ma pravi bogataši, kakvi ruski i američki milijarderi, nisu nam oni ni do koljena – govore uglas. – Zato nas ne slikavajte i za ime ne pitajte. Kad nas vide u novine, eto ti lopova sa svih strana. Pokrast će nam ove pare što imamo – dodaju i smiju se.
U središtu mjesta zatječemo Dasenka Šegovića. Do grla je u građevinskim radovima, uređuje kameni zid i ulaz ispred kuće. – Radimo reportažu iz najbogatije općine u Hrvatskoj – kažemo povod dolaska i predstavljamo se da ljudi ne pomisle da smo kakva inspekcija.
– E jeste vidjeli gdje ste došli? Daleko smo najbogatiji – smije se i dodaje: – Pomalo, još se to bogatstvo ne vidi, ali izaći će na vidjelo, samo se strpite – govori nam Šegović. – Statistike kažu da imate 21 tisuću kuna po stanovniku – nastavljamo razgovor.
– A kako nećemo imati, moj novinaru. Što nas ovdje ima? Šaka jada. Sve se ovdje srozalo na niske grane. Ljudi žive uglavnom od poljoprivrede, grožđa, vina i rakije i nešto turizma. Sve je to došlo loše, od loze i maslina ne može se živjeti – kaže Šegović, nadzirući postavljanje kamenog zida.
I meštri "kamenjari" kažu da vole raditi u bogatoj općini. Nadaju se da će i za njih biti više posla kad ljudi imaju tako puno novca. Mato Ledinić bavi se školjkarstvom u Dračama. Kaže da nije osjetio nikakve blagodati najbogatije općine u Hrvatskoj. Dapače, imao je dosta problema oko komunalija i priključka vode iz vodovoda NPKL-a.
– Ne znam što bih vam rekao. Mi smo bogata zemlja, ali se to ne vidi. Kad se radi o Janjini, možda ima pet, šest ljudi da su siromašni. To je relativan pojam, ali pogledajte kakvo je stanje u Vukovaru, onda je ovdje ko bog. Ljudi žive pristojno – govori Ledinić.
– Ljudi imaju novaca. Meni treba čovjek za raditi oko kamenica. Dnevnica je tristo kuna. Pazite, nije to mali novac i ja ne mogu naći radnika. Nitko neće da radi. Što je to? To znači da je Janjina bogata općina – zaključio je Ledinić.
Ipak, čini se da je sve oko prihoda po stanovniku u Janjini prenapuhano. Ne kažu uzalud da je statistika skup netočnih podataka. U realnost nas vrlo brzo vraća načelnik općine Vlatko Mratović. Objašnjava da se u općinskom proračunu dogodio rast prihoda jer je knjigovodstvena vrijednost mjesnog vodovoda prebačena na novo komunalno poduzeće u iznosu od sedam milijuna kuna i eto tih famoznih 12,5 milijuna kuna prihoda, koji su stanovnike ove općine učinili bogatašima. Inače, realan proračun je oko 5,3 milijuna kuna, kojim Općina servisira sve svoje proračunske obveze.
– Ne dugujemo nikome ništa. Pružimo se onoliko koliko je dug lancun. Investiramo i radimo koliko možemo i mislim da je općina Janjina opravdala svoje postojanje – reći će načelnik Mratović.
Dok razgovaramo s načelnikom, nailazi mjesni župnik don Mato Puljić. Duhovna i svjetovna vertikala mjesta, zajedno.
– Mi ovdje u Janjini imamo privilegij živjeti u mirnoj i lijepoj sredini, osobito u ovo predbožićno vrijeme, kad su ljudi opterećeni kupovanjem i blještavilom. Toga kod nas nema. Mi smo u miru Božjemu i doživljavamo advent baš kako valja. Ima ćemo ponoćku, duhovno se pripremamo za Božić. Mi smo ovdje u prednosti što živimo u miru – kazao je don Mato Puljić, našalivši se da je on jedan od rijetkih Puljića koji nije biskup, a u ovoj "najbogatijoj" hrvatskoj općini službuje skoro dvije godine i dobro se snalazi. – Mi smo duhovno bogati i ništa nam drugo ne treba – rekao nam je na rastanku za Slobodnu Dalmaciju.