Vesna je očito promijenila stav, zaprepašten je bio u subotu, dan prije lokalnih izbora, šef HNS-a Ivan Vrdoljak. Bio je uvjeren da je dogovor s dugogodišnjom predsjednicom stranke Vesnom Pusić i dalje čvrst, što je značilo da će se povući u političku mirovinu kada dogovor o suradnji s HDZ-om bude postignut.
“Politička mirovina? Ja nikada nisam rekla da ću ići u političku mirovinu”, poručila je Pusić jednoj uglednoj novinarki kada je već došlo do dramatičnog raskola u stranci.
Te subote, 3. lipnja, očito je sve počelo. Neki dobri poznavatelji glavnih ljudi u HNS-u kažu da je već prethodni dan, u petak, Vesna Pusić počela reterirati. Vrdoljak je tada već imao detaljno razrađen plan, obavljeni su razgovori s mnogim ključnim ljudima i sve je pokazivalo da će odmah nakon nedjeljnih rezultata na lokalnim izborima krenuti i realizacija. To je značilo da će HDZ i HNS obznaniti da su spremni za suradnju, a narodnjaci su trebali dobiti važna mjesta u Vladi. O toj, za mnoge neprirodnoj suradnji razgovaralo se već dugo. Andrej Plenković i njegovi ljudi ostvarili su kontakt s čelnicima HNS-a navodno i prije nego što je naprasno prekinuta suradnja s Mostom. Pregovaralo se u potpunoj tišini, za to su znali samo najpovjerljiviji ljudi Plenkovića i Vrdoljaka.
Sve zbog reforme
Šef HNS-a dobro je znao da na neki način treba uključiti i Vesnu Pusić kako bi procesi unutar stranke išli lakše jer su se mogli očekivati otpori. Plan je bio sljedeći: ako se sve dogovori, HNS će imati dvije godine vremena da ponovno ojača i dokaže da je koalicija imala smisla. U prvom je planu bila kurikularna reforma i Vrdoljak je od Borisa Jokića dobio uvjerenje da će od 2018. krenuti eksperimentalna primjena, a godinu dana poslije i u sve škole. “Osobno ću se žrtvovati, baš me briga, samo da proguram ovu reformu važnu za našu djecu”, govorio je Vrdoljak dok je gurao svoj plan.
Izbor za ministra pao je na Peru Lučina koji se složio da će se prihvatiti te osjetljive pozicije, a Boris Jokić će nastaviti s poslom koji mu je uzet iz ruku. Prvi pokazatelj da nešto nije u redu Vrdoljak je osjetio u subotu 3. lipnja kada je Lučin jednostavno odustao. “Ne mogu prihvatiti vaš prijedlog”, poručio je Vrdoljaku koji je u međuvremenu čuo da su razgovarali Vesna Pusić i riječki rektor.
“Ivane, s Vesnom neće biti dobro”, govorili su Vrdoljakovi prijatelji. Tada je Vrdoljak već bio posve siguran da Anka Mrak-Taritaš neće uspjeti. Zamjerao joj je izbor suradnika, smatrajući da je izabrala nepoznate ljude koje javnost ne percipira. “Pogledajte Bandića, u njegovu je timu bar 40 poznatih imena”, govorio je Vrdoljak. Sama Anka Mrak-Taritaš inzistirala je na toj ekipi, a stranka je velikodušno financirala kampanju.
Te subote osjećalo se u zraku da se Vesna Pusić okrenula Anki Mrak-Taritaš koja je već prije izjavila da će napustiti HNS ako dođe do suradnje s HDZ-om. Zapravo, to je bila tvrdo lijeva struja HNS-a kod koje je ideološka strana bila jača od one “trgovačko-klijentelističke” koja se najčešće pripisuje toj stranci. Ivan Vrdoljak je dan prije drugog kruga lokalnih izbora bio uvjeren u dvije stvari: Anka će izgubiti, a s Vesnom će se stvari zakomplicirati. Ipak, vjerovao je da će se na sjednici Predsjedništva stranke naći kompromis i da u konačnici Pusić i Mrak-Taritaš neće ići tako daleko da se potpuno onemogući participacija u Vladi.
Vrdoljaku je kroz glavu prošlo sve što se događalo od trenutka kad su ostvareni prvi kontakti s HDZ-om. Između te dvije stranke uvijek su postojale dobre veze, iako se “na van” činilo suprotno. Uostalom, Davor Božinović je bio u vrlo korektnim odnosima s Vesnom Pusić i Domagoj Milošević je održavao dobre veze s nekim istaknutim HNS-ovcima. Srećko Ferenčak je bio dobar s mnogima iz HDZ-a, a jedno je vrijeme tijekom tog ispipavanja terena razgovarao dosta intenzivno s Milijanom Brkićem. Plenkovićev zamjenik ponovno se na velika vrata pojavio kao spretni pozadinski pregovarač HDZ-a i uoči lokalnih izbora obavio posao u Metkoviću, ali i s HNS-om.
Plenković i Vrdoljak imali su dogovor da ništa ne smije doći do javnosti jer bi tada cijela operacija pala u vodu. SDP više nikome nije bio zanimljiv, a Vrdoljak je ispravno procijenio da sa sadašnjim vodstvom stranka nema nikakve šanse. Most je bio crvena krpa i za HDZ i za HNS. Vrdoljak je računao da će njegovi birači, ako suradnja s HDZ-om bude dobra, zaboraviti na prvi šok što je do braka uopće došlo. “Kada završimo mandat, moći ćemo reći da smo nešto napravili.”
Sektor energetike nije ga zanimao. Bio je svjestan da se ta fama o klijentelističkoj stranci vuče nad HNS-om, da mu se već prije zamjeralo da je uhljebljivao svoje kadrove i zato se fokusirao na reformu obrazovanja. Tako je bio plan da postane potpredsjednik Vlade koji će preuzeti “ideološki” sektor, ali ni dosad nije poznato kako je HDZ zamislio neutralizirati Davora Ivu Stiera koji je također bio zainteresiran za taj dio.
Te subote, kada se već u zraku osjećalo da Vesna Pusić nešto sprema, Vrdoljak je još imao jasnu računicu. Očekivao je da Pusić i Mrak-Taritaš neće glasati za nove ministre, ali se isto tako nadao da će ga podržati većina članova Predsjedništva i zastupnika iz HNS-a. “Bude li ih samo pet, to neće biti dovoljno. Očekujem više jer nikako ne želim da se stranka podijeli”, govorio je Vrdoljak.
Nedjelja je donijela veliku promjenu. Do Vrdoljaka su došle informacije da se Vesna Pusić potpuno okrenula i da drži stranu Anke Mrak-Taritaš koju je vidjela kao novu predsjednicu HNS-a. U izbornom stožeru Pusić je bila vrlo aktivna, kao da je htjela dati do znanja da drži sve konce u rukama. Već u nedjelju ujutro bilo je posve jasno da Bandić pobjeđuje, ali se očekivao dobar rezultat.
Potpuna podrška
HDZ-ovci nisu bili previše sretni što se Vrdoljak izletio prije lokalnih izbora da se nešto sprema. Procijenili su kako bi bilo bolje da je pričekao nedjelju navečer jer će mu ovako poražena Mrak-Taritaš staviti pod nos da je izgubila zbog njega. A to se u konačnici i dogodilo. Ipak, Vrdoljak nije mislio da će lijeva struja stranke ići tako daleko da onemogući svaku suradnju s HDZ-om.
Tada je Vesna Pusić sve prelomila - treba dati potpuno podršku Anki Mrak-Taritaš da zamijeni Vrdoljaka i da se prestane dalje razgovarati s HDZ-om. Očito su isplivale i osobne frustracije koje je Pusić imala u odnosu s HDZ-om još dok je imala ambiciju postati glavna tajnica UN-a. Tadašnji šef diplomacije Miro Kovač nije joj dao podršku, Tomislav Karamarko nije želio ni čuti za nju. Bez podrške Vlade bilo je nezamislivo ostvariti neki bolji rezultat na East Riveru pa je Pusić odustala nakon prvog kruga. Kada je Andrej Plenković preuzeo HDZ, ocijenila je da ima veću šansu da je Vlada podrži u novoj ambiciji, a to je bilo jedno od važnih mjesta u administraciji Ujedinjenih naroda. Otišla je Plenkoviću, a on ju je hladno uputio Stieru. Najkraće, dao joj je košaricu.
Vesna Pusić to očito nije zaboravila, ocijenivši da je svaki HDZ za nju isti, vodio ga tvrdi Karamarko ili uljuđeni Plenković. A za HDZ-ovce je Pusić bila oličenje sveg zla, nisu za nju htjeli niti čuti. Suradnja dviju stranaka, ako ostane Pusić, bila je gotovo nezamisliva.
Kada je Vesna Pusić u nedjelju 4. lipnja umarširala u Ankin stožer, u zraku se osjećala napetost. Njih dvije su već kovale planove za dalje, samo se očekivao dobar rezultat koji je na kraju i ostvaren. Mrak-Taritaš je bila kivna što je Vrdoljak sve vrijeme dok je bila u teškoj kampanji pregovarao iza njezinih leđa s HDZ-om, a bilo je jasno da je Bandić u drugom krugu dobio glasove hadezeovskih birača. Kada je bilo evidentno da je Mrak-Taritaš izgubila, rekla je jednu vrlo znakovitu rečenicu: “Mi ćemo sutra graditi dalje”. To je Vrdoljakova ekipa jasno protumačila da je mislila “na novi HNS”.
Komplicirana operacija
Sve što se te nedjelje događalo, pomno se promatralo i u HDZ-u. Plenković je mogao biti jako zadovoljan jer je sve išlo kao što je planirao, Andro Krstulović Opara dobio je Split, a Anka Mrak-Taritaš nije dobila Zagreb. Vrhu HDZ-a bilo je jasno da bi cijela operacija s preslagivanjem bila mnogo kompliciranija da je Mrak-Taritaš skinula s trona dugogodišnjega zagrebačkoga gradonačelnika jer bi tada imala više aduta u rukama od Vrdoljaka kojemu je zamjerala da je nije dovoljno podržavao.
Ali, do Plenkovića su došle vijesti da Pusić neće samo tako lako prihvatiti suradnju s HDZ-om i otići u političku mirovinu. Navodno je na početku bio njezin uvjet da joj se unaprijed sve kaže kako bi imala vremena zatražiti prekid saborskog mandata i aktivirati mirovinu. Tada je već bilo posve jasno kako nema ništa od planova da za novi Plenkovićev kabinet bude predviđena Anka Mrak-Taritaš kao ministrica graditeljstva. Vrdoljak više nije mogao računati ni na Lučina, a njegov kandidat za ministra pravosuđa bio je Ranko Marijan. U tom trenutku, čini se, Vrdoljak nije znao da ni taj izbor neće biti idealan jer je postojao otpor u HDZ-u, pa i kod samog premijera Plenkovića. Ali, Vrdoljaka više nije mučila kadrovska križaljka, nego opstanak cijelog projekta.
U ponedjeljak je u HNS-u bilo krajnje napeto. Maske su pale, sada je bilo jasno tko je na čijoj strani. Na lokalnim izborima dogodilo se još nešto što će se odraziti na daljnje događaje, a to je glatka pobjeda Ivana Čehoka u Varaždinu i iznenadni trijumf Ratka Čačića koji je porazio Predraga Štromara. Suradnja sa SDP-om pokazala se lošom jer je zajednički kandidat za varaždinskoga gradonačelnika Alen Kišić doživio debakl.
Šefovi lokalnih organizacija tog su ponedjeljka već počeli računati i kalkulirati što dalje. Ako HNS ostane izvan vlasti, a slijede parlamentarni izbori, bit će to katastrofa. Neće biti dobro ni ako HDZ zadrži vlast pa padne podrška sredinama koje drži HNS. Zvonilo je na uzbunu, a Goran Beus Richembergh već je na velika zvona predlagao Anku Mrak-Taritaš za novu šeficu stranke. Iskreno, nije imao neki visoki rejting u HNS-u jer su mu stranački kolege zamjerali da mu najbolje odgovara oporbena uloga blaćenja vlasti. A ambicije HNS-ovaca ipak nisu bile da ih vlast zaobiđe.
Znao je to i Plenković i mirno čekao rasplet događaja, vjerojatno ipak ne takav da će Vrdoljak na sjednici Predsjedništva biti potopljen. Sam šef stranke imao je korektne odnose sa Štromarom i Matijom Posavcem koji je također iskazivao liderske ambicije. Nisu bili u otvorenom sukobu, ali svatko je čekao svoju šansu. Posavec je bio političko dijete Čačića i Vesne Pusić i kada su se njih dvoje razišli, uz teške riječi i kanonadu optužbi, ostao je na neki način u korektnim odnosima s oboje.
Ratko Čačić je tog ponedjeljka, 5. lipnja, likovao. Vidio je muku HNS-ovaca, naslutio da sukob tek predstoji i da će na sjednici Predsjedništva biti baražna vatra. Štromara je pobijedio pa je mogao samouvjereno u svom stilu na televiziji govoriti kako je to bilo lako jer je narod prepoznao što valja. Ivan Vrdoljak bio je između više vatri, ali ipak nije očekivao epilog koji se dogodio u utorak 6. lipnja kad se sastao stranački vrh. Čim se povela rasprava o mogućoj suradnji s HDZ-om, Vrdoljaku je sve bilo jasno. Pusić i Mrak-Taritaš vodili su grupu koja se tome energično suprotstavila, a sam Vrdoljak je mogao birati ili da razbije i podijeli stranku ili da odustane. Odlučio se za ovo drugo, iako nikome nije bilo baš posve jasno zašto je odmah izletio s ostavkom.
Ali, čim su se HNS-ovci razišli, nakon maratonske sjednice Predsjedništva, igra je nastavljena. U HDZ-u su prvo bili konsternirani, a oni koji ne vole Plenkovića već su počeli širiti priče da se prenaglilo s prekidom suradnje s Mostom i da se ponavlja scenarij iz Karamarkova vremena. “Naš šef je bio hazarder, vjerovao je Vrdoljaku, a to se pokazalo kobnim.” Plenković nije bio sretan zbog takvih reakcija koje su, naravno, bile iza njegovih leđa. Navodno je te tihe i anonimne “pobunjenike” ocijenio kao “junake”.
Još dok Vesna Pusić nije došla ni do svog stana u blizini Džamije, mnogi HNS-ovci su kovali planove što dalje. Zagrebačka struja je bezrezervno podržavala Pusić i Mrak-Taritaš, ali nitko nije mogao pouzdano znati što se kuha u Osijeku, Varaždinu i Čakovcu. Tri najveće organizacije bile su svjesne da stranka ne smije dopustiti da se krene u avanturu novih izbora, s posve slabim Davorom Bernardićem koji će pretrpjeti poraz. A ništa bolje ne bi prošao ni HNS.
Trebalo je nešto brzo napraviti jer je nervoza dolazila i iz HDZ-a. Plenković je najuže suradnike, među kojima je bio i Andro Krstulović Opara, pozvao na noćni sastanak u Banske dvore. Otvoreno im je ukazao što se dogovaralo i što se dogodilo. Za sve ono što je bilo u prošlosti, nije bilo vremena za mnogo rasprave, kovali su se planovi za novi dan.
I onda je došla ona “poznata” izjava Milorada Batinića da nije sve gotovo kada je gotovo. Treba se još izjasniti Središnji odbor stranke, a tamo glavnu riječ vode tri mjesne organizacije koje su blagonaklono gledale na razgovore Vrdoljaka s HDZ-om. “Pa, to je nevjerojatno, zar nakon svega može slijediti novi preokret”, čudili su se mnogi političari s hrvatske užarene političke scene. A preokret se dogodio.
Ekspresni dogovor
Petoga dana te nevjerojatne utakmice, u srijedu 7. lipnja, lijevi pobunjenici predvođeni Vesnom Pusić i Ankom Mrak-Taritaš su pometeni. U prvi su plan isplivali Posavec i Štromar, dvojac koji je koordinirao cijelu akciju. Pokazalo se da Pusić više nema snagu u stranci kao prije te da HNS-ovci, usprkos dobrom rezultatu, ne vide Anku Mrak-Taritaš kao novu predsjednicu.
U pet dramatičnih dana izmijenili su se svi mogući scenariji, da bi sve završilo ekspresnim dogovorom s vrhom HDZ-a. Sam Plenković imao je u tom trenutku teški posao umiriti ministra Pavu Barišića zato što odlazi iz Vlade, a politički tajnik HDZ-a Davor Ivo Stier u to je vrijeme bio u New Yorku i nije se izjasnio. Nije odgovorio ni na provokaciju Zlatka Hasanbegovića da je “ovo negacija svega što Stier zastupa”.
Vesna Pusić stidljivo je najavila mogućnost osnivanja nove stranke, a Matija Posavec izgledni je novi šef HNS-a. Ratko Čačić pomirljivo je poslao poruku da je s takvim HNS-om moguće razgovarati, a Andrej Plenković je uspio u onome što je srušilo Tomicu Karamarka. Presložio je Vladu do neke nove krize. Ali, izbori sada više nisu na vidiku.