ODLJEV MOZGOVA

PRIČA HRVATSKOG LIJEČNIKA 'Ja sam doktor u Hitnoj pomoći. Odlazim na rad u Veliku Britaniju'

Davor Žunić / CROPIX

‘Nisam izbirljiv. Želio sam raditi u Hrvatskoj. Bio sam spreman ići i u neko manje mjesto’, kaže dr. Ivor Ković

Ni šestu godinu od završetka studija ne mogu dobiti specijalizaciju, unatoč ocjenama u indeksu, unatoč znanstvenom radu, unatoč edukacijama, unatoč četvorogodišnjem radu u Hitnoj Istarske županije. Moja zaručnica Marija već godinu i pol također radi u Hitnoj, ugovor joj se obnavlja svakih mjesec-dva, ali od stalnog posla ništa, a o specijalizaciji može samo sanjati.

Zbog toga sam odlučio zajedno sa zaručnicom profesionalnu sreću potražiti ‘preko granice’. Očekujemo da ćemo uskoro dobiti dokumente od Hrvatske liječničke komore, a onda putujemo, najvjerojatnije u Veliku Britaniju - objašnjava razloge odlaska iz Hrvatske mladi liječnik dr. Ivor Ković. On i njegova zaručnica Marija dvoje su od 36 liječnika koji su u srpnju zatražili dokumente od HLK koji će im omogućiti da, kako kažu, “srede svoj život i napreduju u struci”, kad to već nisu mogli u Hrvatskoj, unatoč tome što je liječničko zanimanje već nekoliko godina deficitarno.

Ivor je rođen u Rijeci, završio je Medicinski fakultet u rodnom gradu, odradio obavezni staž u KBC-u Rijeka, a zatim odlučio raditi na hitnoj medicini.

- Uvjeren sam da rad u Hitnoj stvara boljeg liječnika, bez obzira na buduću specijalizaciju. Nisam želio da za desetak godina, posvećen samo jednom dijelu medicine, dođem u situaciju da nekome tko se srušio pored mene na ulici ne mogu pomoći. Naprosto, u Hitnoj se mora naučiti brzo reagirati - objasnio je Ivor razloge zbog kojih je htio “pripremu” za buduću specijalizaciju.

Prvi odabir

Nakon dvije godine spašavanja života u Hitnoj Istarske županije, s obzirom na sve reference koje je imao u životopisu, vjerovao je da su mu vrata neke specijalizacije širom otvorena.

- Moj prvi odabir za specijalizaciju bila je kardiologija. Nekako se to samo po sebi iskristalizira: ako u slobodno vrijeme dodatno čitate o nekim bolestima, onda je to zapravo ono čime se želite još više baviti. Javljao sam se na sve moguće oglase, uključujući i one objavljene za specijalizacije u nekim zagrebačkim bolnicama. Uvijek je sve štimalo dok se moj životopis ocjenjivao pisanim kriterijima, a kad bi povjerenstvo odlučivalo na temelju ‘slobodne procjene’, uvijek sam nekako gubio bitku s bitno slabijim kandidatima. To da su lošiji bilo je lako provjeriti jer su imena kandidata javna - ne bez gorčine objašnjava Ivor svoje propale natječaje.

- I tako iz natječaja u natečaj kojima ne znam ni broja - tvrdi Ivor. Dodaje kako ga je povremeno nakon neuspjeha hvatala rezignacija pa bi odustao od natječaja, a onda opet pokušao, pa opet gubio.

Čašu je, čini se, prelila činjenica da njegova djevojka Marija ni poslije godinu i pol rad u Hitnoj ne može dobiti stalan posao, već joj se ugovor obnavlja svakih nekoliko mjeseci.

Bez kredita

- Ne znam koliko je ugovora već imala, šest, možda sedam. U tom slučaju, nema kartice, nema kredita... Nema ničega od onog što bi nam pomoglo da konačno budemo obitelj u punom smislu te riječi. Primjerice, ne možemo kupiti stan, ali još je gore što ništa ne možemo planirati jer nam je budućnost, unatoč završenom fakultetu, nesigurna - objašnjava Ivor.

- Kad se niz sitnica koje čine život poklopi u negativnom smislu, dobije se mozaik koji upućuje na neki drugi put, makar ‘kod kuće bilo najljepše’ - smatra Ivor.

Dvije potvrde koje i on i Marija uskoro očekuju od HLK zapravo su certifikati u kojima se potvrđuje usuglašenost obrazovanja s onim u EU te da liječnik u biografiji nema “mrlju” liječničke greške.

- U Velikoj Britaniji kronično nedostaje liječnika, poglavito onih koji rade u Hitnoj. Imam neke kontakte s britanskim liječnicima otprije pa se nadam da naći posao za sebe i Mariju neće biti nikakav problem. Najvjerojatnije ćemo se uputi u Leeds, a onda ćemo vidjeti. Uostalom, da su u Britaniju liječnici stranci dobrodošli, govori i činjenica da neki njemački liječnici obiteljske medicine vikendom dodatno zarađuju baš u Velikoj Britaniji radeći na Hitnoj - naglašava Ivor.

Izgubljena bitka

Dodaje da će se nakon nekog vremena sigurno otvoriti i mogućnost specijalizacije za oboje. Ivor kaže kako nije izbirljiv i da su mu se u Hrvatskoj pružile neke očekivane šanse, ostao bi.

- I u Britaniji i u skandinavskim zemljama, u udaljenijim mjestima u kojima nedostaje liječnika ili nekih drugih zanimanja, država se pobrine da poglavito mlađi dobiju beneficije koje će ih privući. Kod nas se po tom pitanju ne čini ništa, ali će se vjerojatno vrlo brzo mnogi čuditi egzodusu diljem Europe baš onih najobrazovanijih.

Ivor i Marija izgubili su bitku s hrvatskom nezainteresiranošću za budućnost mladih, ali vjeruju da su, ulaskom Hrvatske u EU, u prilici dobiti rat za svoju budućnost.

Najnovije