ZAGREB - Vrele ljetne noći, 30. kolovoza 1974., prepuni vagoni Direkt Orijenta putovali su na relaciji Atena - Zagreb - Dortmund. Neispavani strojovođa Nikola Knežević i njegov jednako umoran pomoćnik Stjepan Varga uletjeli su brzinom od 103 kilometara na sat na zagrebački Glavni kolodvor.
Nikad identificirana 41 žrtva
Bila je to brzina dvostruko veća od dopuštene. Splet tračnica i skretnica izbacio je vagone s pruge, a nakon svega ostao je samo smrskani kaos neprepoznatljivih ljudskih tijela i komada željeza.
U 22.40 sati, brzi vlak broj 10410 odvezao je u smrt žene, djecu, cijele obitelji. Putnici su uglavnom bili gastarbajteri i njihove obitelji s područja cijele Jugoslavije, koji su se s ljetnog odmora vraćali na rad Njemačku.
Užas i paniku koji su uslijedili na mjestu nesreće teško je opisati. Liječnici, policija, vatrogasci i vojska pokušavali su učiniti sve kako bi pomogli unesrećenima koji su preživjeli. Uslijedio je još jedan težak posao - identifikacija mrtvih.
Policija je danima uspoređivala otiske prstiju, dokumente, kopala po policijskim kartotekama. Čak 41 žrtva nikada nije identificirana, a pokopane su u zajedničkoj grobnici na Mirogoju.
Strojovođa Knežević i pomoćnik Varga neozlijeđeni su izašli iz neoštećene lokomotive. Vozili su prema Dortmundu iako su iza sebe imali 45 sati vožnje bez odmora. U kolodvor su uletjeli stravičnom brzinom, a od trenutka kada su vagoni počeli izlijetati pa dok se nisu zaustavili mrvili su sve pred sobom dva i pol kilometra. Prema kasnijem pričanju preživjelih putnika, vlak već sat vremena prije dolaska u Zagreb nije usporio i opasno se nagnuo.
Lokomotiva u muzeju
Strojovođa Knežević dobio je 15 godina zatvora, a njegov pomoćnik osam. Kao olaktna okolnost uzeta im je u obzir činjenica da su dva dana neprekidno upravljali vlakom te da su bili zbog toga iscrpljeni.
Lokomotiva vlaka 10410, izložena u Hrvatskom željez-ničkom muzeju, i spomenik na Mirogoju rijetki su podsjetnici na veliku tragediju. Nažalost, sve češće nas na nju podsjećaju nesreće “modernih” Hrvatskih željeznica.
Za najteže nesreće krive su loše i neispravne lokomotive i vagoni
14. studenoga 2000.
Teretni vlak koji je prometovao iz Splita za Ogulin iskliznuo je s tračnica kod Plaškog. Izletjela su 32 vagona, a materijalna šteta procijenjena je na 2,5 milijuna eura.
21. kolovoza 2005.
Kompozicija od 12 teretnih vagona nije reagirala na pokušaje kočenja kod stajališta Zlobin u Gorskom kotaru. Vagoni su izletjeli s pruge.
5. veljače 2007.
Na zagrebačkom Glavnom kolodvoru dogodila se još jedna nesreća. Iskliznuo je dieselmotorni vlak na relaciji Virovitica - Zagreb, a od 160 putnika, na sreću, lakše je ozlijeđena samo jedna žena.
21. rujna 2008.
Nagibni putnički vlak koji je prometovao iz Zagreba prema Splitu izletio je s tračnica u tunelu Dulibe kod Gračaca. Nitko nije bio ozlijeđen.
13. prosinca 2008.
Kod mjesta Janjča nagibni vlak sa 30 putnika udario je u odron kamenja. Zaustavio se samo nekoliko metara od provalije duboke 20-ak metara.
30. ožujka 2009.
Zagrebački željeznički most na Savi kod Žitnjaka popustio je pod vlakom. Nakon što je dio kompozicije prešao, strojovođa je primijetio da je most popustio i počeo kočiti, no uspio se zaustaviti tek na sredini mosta.
24. srpnja 2009.
Najteža željeznička nesreća od hrvatske samostalnosti dogodila se kod Rudna u blizini Kaštela. Iskliznula je cijela kompozicija nagibnog vlaka, poginulo je šest osoba, a više od 50 ih je ozlijeđeno. Protiv odgovornih su podnesene kaznene prijave i podijeljeni otkazi.
21. studenoga 2009.
Kompozicija teretnog vlaka od 16 vagona iskočila je nadomak kolodvora Sušak - Pećine u Rijeci. Uz veliku materijalnu štetu, lakše su ozlijeđeni strojovođa i pomoćnik koji su iskočili iz lokomotive i dvoje mladih koji su sjedili u blizini.