Maja je oduvijek bila osjetljiva na pravdu. Zato i ne iznenađuje što se posvetila borbi protiv nasilja nad ženama. - Zašto ste vi, profesorice, feministkinja kada niste ružni - pitao ju je jednom prilikom student kada se, na početku školske godine, predstavila novoj generaciji i rekla da je aktivistkinja.
To je samo jedan od primjera predrasuda i klišeja koji ocrtavaju kakvo smo ustvari društvo. Drugi je činjenica da je jedna od četiri žene bila izložena seksualnom nasilju. - Svaki put kada vidite četiri žene na kavi, negdje u društvu, možete biti sigurni da je jednu od njih neki muškarac pokušao silovati ili silovao - kaže Maja Mamula uz osmijeh koji ne poziva da mu se itko pridruži. Ustvari se svatko tko to čuje zaledi. I okrene pogled oko sebe, pomisli u koliko napadnutih žena gleda tom prilikom. I sjeti se banalnih opravdanja koja su, kako je pokazalo nedavno istraživanje, za velik broj ljudi dovoljno objašnjenje za silovanje - nosila je minicu, pila je s muškarcem koji ju je kasnije silovao, hodala je sama u gluho doba noći, flertala je pa je sigurno pristala, nije pristala na zavođenje pa je provocirala glumeći odbojnost, objasnila je nekom vozaču put do mjesta koje traži, nije mu objasnila…
Teško do pravde
Sudski postupak traje u prosjeku šest godina, tri godine na prvostupanjskoj razini, potom isto toliko u žalbenom postupku - kaže Maja otvarajući priču o sudskoj praksi. Ispostavi se da, umjesto da sudski postupak bude proces u kojem se adekvatno kažnjavaju silovatelji, sam postupak predstavlja ponavljanje traume nasilja nad ženom.
- Na kraju, nakon šest godina provedenih na sudu gdje na svakom ročištu žrtva susreće svog silovatelja na hodniku prije rasprave, kada joj može prijetiti, vrijeđati je, dodatno ponižavati kako bi je naveo da odustane od postupka, često se dogodi da silovatelj dobije godinu dana zatvora koja mu se skrati na osam mjeseci - opisuje Maja. A onda se sjetimo da je osam mjeseci zatvora kazna koja se često izdržava u zatvorima otvorenog i poluotvorenog tipa i rijetko služi tome da bude prava kazna, bude samo odrađivanje sudskog naloga o zatvoru, ništa više. Žena, žrtva silovanja cijelo to vrijeme provodi u konstantnom obnavljanju nasilja nad njom.
- To je umnogome razlog zašto žene nakon nekog vremena odustanu od postupka jer se žele ‘maknuti’ sa svojim životom. Žele normalno živjeti bez pritiska te traume, žele i dalje imati svoju karijeru, obitelj, možda se udati, imati djecu i ne mogu izdržati život u kojem ih svako malo netko podsjeća da, ako žele pravdu, moraju biti ‘zavezane’ u nasilju kojem su bile izložene.
Tijekom posljednjih deset godina u Hrvatskoj je ubijeno 300 žena. Maja Mamula kaže da se to najčešće “pojavljuje” iz nasilja u obitelji koje mnoge žene moraju trpjeti, a okolina im ne pomaže pa su prisiljene živjeti u okruženju stava “ili moja ili ničija”, “moja i Božja”, gdje muškarac ima pravo ubiti ženu samo zato kako bi ju spriječio da ne ode i ne počne novi život, a riječ je o tome da joj muškarac ne dopušta da ima svoj život bez njega. Nedavni slučaj u Varaždinu kada je mlada žena ubijena u automobilu muškarca s kojim je htjela prekinuti vezu pokazuje baš to. Riječ je o femicidu.
- Femicid je pojam koji je prvi put korišten još 1976. godine na Međunarodnom tribunalu za zločine nad ženama, a definirala ga je Diana Russell i pritom rekla da je to ubojstvo žena od strane muškaraca zbog mržnje, prezira, osjećaja vlasništva i seksizma, dok je Svjetska zdravstvena organizacija taj pojam definirala kao ubojstvo žena zbog toga što su žene - objašnjava Mamula naziv pojma radi kojega se nitko ne uzbuđuje.
Trenutak naplate
Kada bismo živjeli u zemlji u kojoj statistika kaže da godišnje ubijemo 16 djece, i da je 300 mladih života prekinuto u posljednjih deset godina jer je tih stotine muškaraca smatralo da ima pravo raspolagati tuđim životom, da li bismo onda drukčije razmišljali, nudim joj argument iako on nije dobar jer se djeca ipak ne mogu štititi kao žene. Ako se uspiju izvući iz psihologije klopke koju im sastavi nasilnik u njihovu životu. - Nije riječ o slučajnim ubojstvima, o nečemu što se dogodi na ulici i što je bilo teško izbjeći - kaže Maja i podsjeti kako se uvijek nakon takvog zločina ispostavi da su mnogi mogli utjecati, prijaviti nasilje, pomoći ženi prije nego što je ubijena.
Mi, ustvari, imamo problem nepoštivanja žena. - Sada je došao trenutak naplate toga što je vjeronauk uveden u škole - kaže Mamula. Crkva, naravno, nije ta koja štiti žene. - Jednostavno, ne možemo stati, svi kao društvo. Moramo se i dalje nastojati popravljati, moramo još više pomagati ženama - spomene tijekom razgovora. Ispriča da je jedan od većih neukusa pred ženama pričati banalne viceve na račun silovanja. - Jedna mi je žena ispričala kako se uvijek najglasnije smije jer ju je strah da bi netko mogao otkriti da je bila žrtva silovanja - kaže Maja. A to bi joj, u hrvatskim okolnostima, značilo da je opet izložena silovanju jer nam je, kao društvu, usađen pogrešan stav da žrtve dijele odgovornost. Ne dijele, one su žrtve, to su bile prije nego što ih je silovatelj napao, a to su i nakon zločina. Mi im ne pomažemo.
Što profesorica psihologije misli kada zatvori vrata Ženske sobe
- Margaret Mead nije lagala. Mala skupina predanih osoba može mijenjati svijet.
- Ništa nije besplatno, sve prije ili poslije dođe na naplatu. I uspjeh i neuspjeh.
- Upornošću i dosađivanjem možeš napraviti strašne promjene, a pritom ni ludost ne odmaže.
- Čuda stvarno postoje ako vjeruješ u njih i znaš ih pozvati u pravom trenutku.
- U životu imamo moći upravo onoliko koliko mislimo da imamo.
- Primjerena kazna za nasilje bila bi jednaka potrebnom vremenu za žrtvu da se oporavi od traume.
- Žena može napraviti sve što poželi, ali samo kad se ne mora bojati nasilja ili se oporavljati od preživljenog nasilja i trauma.
- Mlade nastojim naučiti da misle svojom glavom poštujući pritom sebe, ali i sve oko sebe.
- Žene su me naučile da je nevjerojatno što sve čovjek može preživjeti i nastaviti ići dalje hrabro, podignute glave. Pritom ne mislim samo na nasilje, nego na tzv. ženski život.
- Stav da mladić smije udariti svoju djevojku potvrđuje da kao društvo gadno zakazujemo u odgoju mladih.
CRTICE IZ ŽIVOTOPISA
- psihologinja, aktivistica i feministica
- koordinatorica Ženske sobe - Centra za seksualna prava
- predavačica, trenerica, istraživačica i savjetnica, više od 20 godina radi direktno na suzbijanju nasilja nad ženama
- predaje na Sveučilištu u Zagrebu, Sveučilištu u Osijeku kolegije Psihologija seksualnosti te Psihologija roda i spola
- predavačica na Ženskim studijima
- objavila 7 knjiga, 6 priručnika, autorica poglavlja u 17 knjiga iz područja nasilja i seksualnosti
- izlagala na više od 40 domaćih i međunarodnih konferencija i kongresa
- dobila nekoliko priznanja, ukljjučivši i “Zagrepčanku godine” za afirmaciju žena