Svibor Jančić (31) ovaj je tjedan bio na “živom ispraćaju”, sve češćem događaju na hrvatskim aerodromima. Ispratio je dragu i blisku prijateljicu, diplomiranu arhitekticu, koja se preselila u Australiju.
- U Hrvatskoj za nju nije bilo posla - objašnjava Svibor Jančić.
Jančić je i sam nezaposlen. Jedan je od trenutno 358.808 registriranih nezaposlenih u Hrvatskoj. Hrvatska je i službeno dotaknula dno: stopa zaposlenosti tri kvartala zaredom pada ispod alarmantno niskih 50 posto te u drugom kvartalu 2013. iznosi svega 49,8 posto. Drugim riječima, trenutno manje od polovice radno sposobnih u dobi od 15 do 64 godine - radi!
U konkretnim brojkama, od kraja lanjske godine, prema kvartalnim podacima Eurostata, broj zaposlenih nije uspio premašiti brojku od 1,4 milijuna. Prema podacima DZS-a, prvi put to nismo uspjeli čak ni u turističkoj sezoni! U kolovozu su radile 1,391.774 osobe. Najlošiju bilancu imali smo početkom godine, kad je radilo samo 1,308.000 ljudi. U istom razdoblju imali smo 1,215.000 umirovljenika.
Odlazak iz zemlje
Taj odnos nikada nije bio gori. U istom razdoblju 2008. imali smo 1,546.000 zaposlenih i 1,132.996 umirovljenika.
A i tada smo tvrdili da je odnos neizdrživ, zahtijevali javne politike i mjere aktivnog zapošljavanja i tražili rješenje - kako zaposliti više ljudi.
Učinkovite su mjere izostale. Čini se da samo osobni angažman - odlazak iz zemlje, kao što je to učinila Jančićeva prijateljica, ili ozbiljno ulaganje u vlastito obrazovanje, za što se odlučila Eva Popović - može imati učinka.
Eva spada u drugu, sretniju polovicu stanovništva, onih koji rade. Završila je zagrebački Ekonomski fakultet i, da bi se zaposlila, prošla je zahtjevno testiranje. Među 400 studenata ušla je u krug 15 odabranih koji su primljeni u revizorsku tvrtku Ernst & Young. No, zbog stresa je odlučila promijeniti karijeru. Odlučila je raditi u E-rejuvenation centru.
- Otišla sam kod direktorice i rekla da bih ja kod njih voljela raditi, međutim odgovor je bio da ne treba ekonomisticu - kaže 32-godišnja Eva Popović.
Nije odustala nego je prvo prošla dvije edukacije u Zagrebu za energetskog stručnjaka i stručnjaka za tretmane kralježnice. Prošla je i usavršavanje u Americi. Novac koji bi netko investirao u automobil ona je uložila u vlastitu prekvalifikaciju, što joj je dugoročno osiguralo posao na nesigurnom tržištu rada.
Njezin primjer pokazuje da se uz veliku upornost i stalno ulaganje u obrazovanje može uspjeti, ali mogućnosti u Hrvatskoj svaki su dan sve manje i manje.
Sve stoji
U EU lošiju stopu zaposlenosti od Hrvatske ima samo Grčka - i to za 0,2-postotna poena - Grčka je stopa u drugom kvartalu 2013. iznosila 49,6 posto. Međutim, čak je i Grčka provela reformu neodrživo skupog javnog sektora iz kojeg su otišli deseci tisuća zaposlenih pa se to može pripisati najnižoj stopi zaposlenosti u EU.
Hrvatska ni to nije učinila. Hrvatska nije provela reforme, već je osam uzastopnih kvartala u recesiji, kompanije se bore s padom kupovne moći i prihoda te je pitanje kada će ponovo krenuti u zapošljavanje.
Sve stoji.
Čak i najuspješnije kompanije padaju ili stagniraju kad je riječ o zaposlenosti.
Prema podacima Poslovne Hrvatske, koja zaposlenost mjeri prema radnim satima, tijekom 2012. u odnosu na godinu dana ranije Kraš je smanjio broj zaposlenih za šest posto, HT za pet posto, Konzum za 2,5 posto, Orbico za osam posto, a Podravka 2,2 posto. U istraživanju HUP-a čak 60 posto tvrtki najavilo je i daljnja otpuštanja.
Definitivni potop na hrvatskom tržištu rada dogodio se u posljednja tri mjeseca 2012., kada se stopa zaposlenosti strmoglavila sa 52,5 posto u prethodnom tromjesečju na 48,7 posto. U tom je periodu, u apsolutnim brojkama, nestalo čak 110.000 radnih mjesta!
- U posljednjem kvartalu zaposlenost uvijek padne zbog otpuštanja sezonskih radnika, no ne u ovolikom broju. U 2012. smo, uz to, imali veliki val stečajeva, koji je sa sobom nosio novi broj nezaposlenih, te nastavak otpuštanja, osobito u građevini. Građevina pati od samog početka krize, no neka su veća poduzeća uspijevala održavati određenu razinu zaposlenosti zahvaljujući ranije sklopljenim velikim infrastrukturnim poslovima. Lani je i to završilo te su neka poduzeća otpuštala i dvije trećine zaposlenih - kaže Bernard Jakelić, zamjenik direktora Udruge poslodavaca.
Oni koji su još uspijevali “plivati” morali su staviti ključ u bravu, sažima Svibor Jančić, koji je i sam u tom razdoblju dobio otkaz. Odmah po završetku školovanja ovaj diplomirani politolog dobio je posao. Nije bio u struci, ali je bio vezan uz biciklizam, njegov strastveni hobi.
- Radio sam u dućanu bicikala Mondo. To je bio projekt mladog hrvatskog kreativnog para u kojem su željeli promovirati hrvatski dizajn i prodavati hrvatske gradske bicikle. U posao su uložili svu ušteđevinu. Međutim, sudarili su se s hrvatskom realnošću. Nisu mogli pokriti troškove poslovanja, nisu mogli opstati bez ozbiljnog zaduživanja, a to za njih nije bila opcija. Okrenuli su se drugom projektu i zatvorili dućan - kaže Jančić.
On se tako nakon pola godine zaposlenja našao u vojsci nezaposlenih.
Najveće žrtve krize
U krizu smo 2008. zakoračili sa stopom zaposlenosti od 57,8 posto i tada smo bili lošiji od većine europskih zemalja. Kriza je u šest godina udarila cijeli svijet i Europu, međutim Hrvatska je bez reformi doslovno potonula u odnosu na sve ostale. Tržište rada najbolji je pokazatelj: u pet godina bez posla je ostalo 67,8 tisuća žena i gotovo 160 tisuća muškaraca. Upravo su muškarci u najproduktivnijoj dobi postali najveće žrtve krize.
Od Hrvatske su bolje i ostale europske zemlje s kojima se obično uspoređujemo kao što su Slovenija, Slovačka, Rumunjska i Bugarska. Rumunjska i Bugarska imaju najviši udio poljoprivrednog stanovništva u Europi koje je poguralo stope zaposlenosti na oko 60 posto, ali i svi ostali su uz sve gospodarske probleme bolji od Hrvatske.
Još 3 - 4 godine
- Hrvatska je uvjerljivo u lošijoj situaciji od ostalih jer imamo više od 60.000 fiktivnih radnih mjesta. Riječ je o 30.000 ljudi u javnoj upravi na nepotrebnim radnim mjestima u raznim popratnim službama, 15.000 zaposlenih na javnim radovima i oko 15.000 zaposlenih na tzv. stručnom usavršavanju za 1600 kuna koji rade u državnoj i lokalnoj samoupravi. Grčka, Španjolska i Portugal djelomično su proveli reforme koje Hrvatska nije i ako se uzme u obzir da imamo izostanak reformi i gospodarskog rasta, zasigurno smo među najlošijima na svijetu po stopi nezaposlenosti i razini zaposlenosti - upozorava Željko Lovrinčević, analitičar Ekonomskog instituta.
Lovrinčević ističe kako je još na početku krize prognozirao da će ova depresija trajati desetak godina i danas tvrdi da je bio u pravu te da Hrvatsku očekuje još tri do četiri godine potpune gospodarske stagnacije koja će se najgore očitovati upravo na tržištu rada.
Prijevremene mirovine
- Hrvatska je otpočetka tranzicijskih reformi i Domovinskog rata imala jednu od najnižih stopa zaposlenosti radno sposobnog stanovništva na svijetu. Sadašnja kriza samo je dodatno pogoršala ionako alarmantnu situaciju - ističe i Josip Tica, profesor na Katedri za makroekonomiju i gospodarski razvoj zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.
Prema njegovim riječima, tri su ključna razloga za nizak stupanj zaposlenosti u tako dugom roku od preko 20 godina. Prvi je stupanj monopoliziranosti tržišta proizvoda i usluga.
- Općepoznata je činjenica da Hrvatska ima najvišu razinu cijena prema paritetu kupovne moći od svih tranzicijskih zemalja, iako nema najvišu razinu prosječnih plaća (Slovenija ima znatno veće plaće, a neznatno nižu razinu prosječnih cijena). Drugi razlog je stupanj rigidnosti radničkog zakonodavstva i visina radničkih prava u smislu naknada za nezaposlene, otkaznih rokova, skupoće otpuštanja i slično. Naravno, treba biti svjestan kako kod nas u praksi često ta prava i ne postoje jer se zakon ne poštuje, ali na papiru postoje i u javnom sektoru i velikim privatnim sustavima se primjenjuju i stvaraju posljedice na funkcioniranje cijeloga sustava - upozorava prof. Tica.
Kao treći razlog ističe udio poreznog opterećenja u ukupnoj raspodjeli nacionalnog dohotka. U slučaju kada je javni sektor prevelik, efekt na jaz između plaća i cijena je isti kao i kod rasta monopoliziranosti tržišta proizvoda i usluga. Cijene rastu, a plaće stagniraju, osim, kaže Tica, korisnicima proračuna.
Osim spomenuta tri razloga, Hrvatska s alarmantno niskom stopom zaposlenosti danas plaća i cijenu politika prijevremenog umirovljenja. Više od 400 tisuća Hrvata u dobi mlađoj od 65 godina je u mirovini.
- Samo 70 tisuća njih ima braniteljski status tako da u radno sposobnom stanovništvu od 15 do 65 imamo gotovo pola milijuna ljudi koji žive od mirovine, a ne od tržišta rada. Naravno, to pogoršava situaciju za sve ostale, jer zahtijeva veće poreze kako bi se financirao mirovinski fond koji je u deficitu oko 15 milijardi kuna godišnje, a to opet stvara još veći jaz između plaća i cijena onih koji rade - upozorava Tica.
Isključeni mladi
Kao moguće rješenje ističe primjer deregulacije tržišta taksi usluga u Zagrebu i to je obrazac koji bi trebalo slijediti s cijelim nizom drugih sektora u kojima vladaju monopoli. Ključni korak je i fleksibilizacija tržišta rada i smanjenje relativnog udjela javnog sektora.
- Nažalost, do sada su svi bježali od ovih politika, jer su otpori onih čija se prava režu ogromni, a dobici su u budućnosti disperzirani na čitavu populaciju i nezaposlene ljude koji tek trebaju dobiti posao nakon što se mjere provedu - upozorava Tica.
Poseban problem je nezaposlenost mladih po kojoj smo ponovno među najgorima u Europi, a riječ je o populaciji u najproduktivnijoj dobi koja dugoročno gubi svoja znanja i priliku za ulazak na tržište rada.
- Nikada dosad nismo imali ovakvu situaciju s velikim brojem mladih ljudi koji nemaju posao. Oni su educirani i u naponu snaga, a potpuno socijalno isključeni. Nitko ne može procijeniti kako će se oni svjetonazorski formirati. Ovakvo potpuno iracionalno okruženje uvijek vodi prema ekstremizmu, bilo desno ili lijevo, i zato rješavanje problema mladih mora biti u fokusu cijele Europe - upozorava Lovrinčević.
Hrvatskoj će se, kaže, dogoditi još izraženiji problem neaktivnosti.
- U situaciji kada je malo vjerojatno da će nezaposleni uspjeti naći posao može se očekivati da će značajan dio njih prijeći u neaktivnost, odnosno prestati tražiti posao. U tom slučaju dogodit će nam se još izraženiji paralelni, dualni sektor života u državi.
S jedne strane imat ćemo zaposlene sa stalnim prihodima, a s druge gotovo isti broj onih koji nemaju prihode i doslovce životare. U toj ćemo situaciji, nažalost, ostati zaglavljeni još dosta dugo - zaključuje Lovrinčević.