Nakon što je u trećem mjesecu ove godine dobila otkaz na radnom mjestu u Rijeci, frizerka Marina Rogić s tadašnjim dečkom, sadašnjim mužem, odlučila se zaputiti u Irsku, točnije Dublin. Nitko im nije vjerovao da u rujnu stvarno planiraju put, no oni su skupljali novac, prodali auto, kupili karte i otišli kamo su se zaputili.
- Samo sam mu rekla - ajmo - započela je Marina svoju priču za portal CroExpress.
Prije nego što su krenuli na put, Marina je još nekoliko mjeseci radila kao konobarica kako bi skupili što više novaca. Irsku su odabrali jer su im poznanici preporučili da probaju, a o životu u Zagrebu nisu ni razmišljali jer smatraju da u glavnom gradu Hrvatske nikad ne bi ostvarili ciljeve koje imaju. Deset dana nakon dolaska u Irsku našli su posao i smještaj.
- Pronašla sam posao u struci i trenutačno radim kao frizerka na nepuno radno vrijeme u dva salona. Jedan mi najavljuje puno radno vrijeme jer jedna zaposlenica odlazi. Radim pet dana u tjednu, oko 40 sati tjedno. Svi su pristojni, šef pogotovo. Još nisam doživjela da se netko prema meni ponaša bezobrazno - priča Marina.
Njezin suprug radi kao 'barista', a posao je dobio samo nekoliko dana nakon što je životopis stavio na internet. Radi u jednom baru s kavama i čokoladama, također 40 sati tjedno. Iako mu engleski ne ide baš najbolje, kako kaže Marina, svi mu se trude pomoći. Marina se osvrnula i na činjenicu da ljudi u inozemstvu češće rade poslove koji su na 'nižoj' razini od njihovog obrazovanja nego što bi to radili u Hrvatskoj.
- Kao frizerka sam mogla raditi i u Hrvatskoj, ali mogu li u Hrvatskoj preživjeti s plaćom od 2600 kuna, pogotovo ako želim nešto i uštedjeti za budućnost? Da nisam dobila posao frizerke, radila bih kao sobarica jer su one deset puta više plaćene nego kod nas. Zato ljudi vani rade poslove koje nikad ne bi kod nas - zaključuje Marina.
Što se tiče stana koji su unajmili, Marina i suprug platili su jednu stanarinu i depozit u visini nje. Kako objašnjava, stanovi su skupi, ali, kako kaže, prestali su o svemu razmišljati jer si tako nikad ne bismo ništa priuštili. Ovaj par u Dublinu je tek mjesec dana.
- Ako nam je zasad u redu, ne vidim zašto ne bi tako bilo dalje. Prvi mjeseci su najteži, no znamo što želimo u budućnosti. Bitni su volja i trud. Ako zapnemo, imamo roditelje koji će nam pomoći, ali nemamo namjeru tako skoro se vratiti u Hrvatsku osim na ljetovanje - zaključuje Marina.