U prvoj velikoj ispovijesti na mjestu vršitelja dužnosti glavnoga ravnatelja Hrvatske radiotelevizije Siniša Kovačić (39) otkriva zašto je baš njega predložila Domoljubna koalicija, iako predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka praktički ne poznaje.
Kovačić je upravo proslavio 20 godina rada na HRT-u, gdje je najveći trag ostavio kao urednik i voditelj Dnevnika, a u medijima se nagađa kako je simpatije i povjerenje političke desnice zadobio sredinom prošle godine kao jedan od osnivača i prvi predsjednik Hrvatskih novinara i publicista (HNiP), novinarske udruge koja je nastala kao “desna” protuteža Hrvatskomu novinarskom društvu (HND).
Koji su Vaši programski i poslovni ciljevi?
- Poticanje proizvodnje programa, a ne kupnja gotovih proizvoda. To će biti glavni smjer kojim će ići Hrvatska radiotelevizija, jer nas na to obvezuje Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji, ali i želja da naši gledatelji, slušatelji i čitatelji za svoj novac u većoj mjeri dobiju izvorne hrvatske proizvode, a u manjoj uvozne. Moramo se početi truditi razvijati vlastite izvorne sadržaje koji oslikavaju hrvatski identitet, kulturu i baštinu te potiču svijest o njima, a ne da kao naše najekskluzivnije i najskuplje proizvode nudimo ono što se na privatnim televizijama dobiva besplatno, tj. za nekoliko minuta gledanja reklama. Imamo vrijedne zaposlenike i sjajne stručnjake čiji potencijal nije bio iskorišten, i sada to želimo promijeniti. To je mnogo više od puke poruke da svi uvijek moraju zaraditi svoju plaću! Pitali ste za programske ciljeve. S novim vodstvom već se ostvaruje ono što javnost od nas očekuje, a to je podizanje objektivnosti izvješćivanja. Dnevnik bez komentara i aktivizma naše je novo ogledalo. U poslovnome smislu pred nama su tri ključna koraka: usvajanje godišnjega poslovnog i financijskog plana, nastavak kolektivnih pregovora u dijalogu sa sindikatima te daljnja optimizacija poslovanja i podizanje učinkovitosti na svim područjima.
Pretresanje financija
Kakvo ste poslovno stanje zatekli? Jozo Barišić kaže da je ustanovljeno kako samo na jednome projektu bivše uprave nedostaje 18 milijuna kuna, a vi ste kazali da se HRT zbog osiguranja tekuće likvidnosti treba kreditno zadužiti za oko 80 milijuna kuna, iako je bivša uprava krajem veljače u priopćenju isticala da su lani ostvarili čak 56,9 milijuna kuna operativne dobiti. Pretpostavljam da interna revizija još uvijek radi, ali što dosad već znate?
- Pretresli smo financije za prošlu godinu do zadnje lipe i utvrdili brojna mjesta koja otvaraju sumnju u nezakonitost poslovanja, čime se sada bavi interna revizija. U manje od mjesec dana već smo utvrdili niz nepravilnosti pa sam već potpisao desetak opomena zaposlenicima te, nažalost, tri otkaza. Bojim se da je to tek početak. HRT je, nažalost, bio bankomat za neke zaposlenike jer smo utvrdili nezakonitosti u ispunjavanju putnih naloga, naknada za odvojeni život, a imovina se zloupotrebljavala u privatne svrhe. Napravili smo, primjerice, i reviziju troškova po službenim karticama te će neki morati sami platiti račune za ručkove koje ne mogu opravdati. Šokiran sam načinom na koji su pojedinci sitno potkradali kuću. Neke smo zaposlenike prijavili i Poreznoj upravi jer su zatečeni u poreznome prekršaju, a sumnje u počinjena kaznena djela mjerodavnim institucijama. Pravo raščišćavanje predstoji i u dijelu vanjske suradnje. Zamislite, imamo popis od četrdesetak suradnika koji su u samo dva mjeseca ove godine primili za hrvatske prilike izdašne honorare, neki više od 80 tisuća kuna. Iako je sve po zakonu, smatram da su ti honorari neprimjereno visoki. Sve ovo poduzimamo jer sam u prvome obraćanju i obećao: Čisti računi za zdravi početak! Ipak, svi znamo da su najveći iznosi u javnoj nabavi te poslovima povezanima s produkcijom, stoga ćemo i zahvaljujući državnoj reviziji provjeriti što se sve u tom području događalo i kako se radilo tijekom posljednje tri godine. Njihov nalaz bit će temelj za daljnje eventualne radikalne poteze, utvrdi li državna revizija postojanje štetnih ugovora. Već sada mogu reći da je bilo nepravilnosti u prikazivanju broja naših zaposlenika i, primjerice, naše dobiti. Ona za 2015. nije 56,9 milijuna kuna, kako se to prikazivalo, već triput manje - svega 18 milijuna kuna. Podatak koji više zabrinjava jest da smo postali nelikvidni. Pitam vas kako je moguće da smo se hvalili dobrim rezultatima, a trenutačno nemamo novca za isplatu naših honoraraca? Potpuno mi je neshvatljiva i logika da se javnosti prezentirao podatak o smanjivanju broja zaposlenih, a usporedno prikrivao podatak o povećanju tzv. agencijskoga zapošljavanja. Televizija čiju temeljnu djelatnost ostvaruju vanjski suradnici na poslovima montaže, snimanja, scenografije, pa čak i spikerskoga posla - nije održiva, a prema prvim analizama - ni isplativa.
Kako ocjenjujete mandat Gorana Radmana?
- Ocijenio ga je Nadzorni odbor HRT-a, koji je utvrdio da nije obavljao dužnost u skladu sa zakonom, a potom ga je Hrvatski sabor zbog toga razriješio.
U kakvim ste bili odnosima s bivšim glavnim ravnateljem?
- Strogo formalnim, ali korektnim. Prvi susret bio je na poziv gospodina Radmana nakon što sam izabran za predsjednika Hrvatskih novinara i publicista, a drugi na primopredaji dužnosti nakon što je razriješen.
Kakva je ocjena rada Saše Runjića, što on sada radi?
- On je u nadležnosti Poslovne jedinice Program, kojoj je i bio na čelu. Privremeno je raspoređen sukladno potrebama programa, kvalifikacijama i iskustvu u Informativni medijski servis, a trenutačno je, koliko znam, na bolovanju.
Izloženi ste napadima zbog ukidanja satirične emisije “Montirani proces”. Smatrate li da je to bila dobra odluka programskoga vodstva?
- Već sam rekao da sam na temelju odluke programskoga vodstva, kao zakonski zastupnik HRT-a, otkazao ugovor ekipi te emisije. Razlozi za to postoje na trima razinama - programskoj, pravnoj i poslovnoj. Programsko vodstvo je, što je njihovo pravo, reklo da tu emisiju ne želi nakon što su iz scenarija zaključili da postoji mogućnost raspirivanja vjerske, nacionalne i druge netrpeljivosti. Pravna služba potvrdila je njihov stav. Treći je razlog poslovne prirode. Serija je ugovorena izravnom pogodbom, a trebala nas je koštati 2,3 milijuna kuna - točnije, po epizodi više od 200 tisuća kuna. U trenutku kad kuća tone u nelikvidnost, zaista smatram nepotrebnim raspravljati o potrebi za emisijom koja je preskupa. Uostalom, i jedan od bivših članova News bara Domagoj Pintarić, nedavno je ustvrdio da nije satira sve što rade.
Dražen Majić u svojoj je istrazi o kontroverznome danskom dokumentarnom filmu “Masakr u Dvoru” žestoko napao novinara Sašu Kosanovića i bivšega urednika dokumentarnoga programa Roberta Zubera, koji mu nije ostao dužan, a HRT je pokrenuo istragu. Kakvi su rezultati istrage, kako vi vidite taj slučaj?
- HRT se jasno ogradio od sadržaja toga dokumentarnog filma, pokrenuta je i završena revizija. No, ne bih iznosio daljnje pojedinosti dok postupak u cijelosti ne završi, i dok oni na koje se odnosi nalaz revizije ne budu upoznati s njezinim zaključcima.
Vratili ste prijenose utakmica hrvatske nogometne reprezentacije na HTV i to ste platili 98 tisuća eura, iako je HNS prvo tražio 260 tisuća. No, vi ste njima zauzvrat dali arhivu HTV-a sa svim utakmicama hrvatske za televizijski kanal koji osniva HNS. Mislite li da je to dobar poslovni potez?
- Kad sam postao vršitelj dužnosti glavnoga ravnatelja, naišao sam na brojne molbe naših gledatelja da se poveća broj sportskih sadržaja. 600 tisuća gledatelja prijateljske utakmice hrvatske reprezentacije s Izraelom potvrda je da smo donijeli pravilnu odluku. Podvala je informacija da smo trajno ustupili dio arhive HNS-u. U trenutku kad nemate nikakva planirana sredstva za prijenose nastupa hrvatske nogometne reprezentacije, a pruža vam se mogućnost da za to iskoristite arhivske snimke samo 30-ak utakmica, i to isključivo za potrebe HNS-ova televizijskoga kanala, takav se poslovni potez nikako ne može nazvati štetnim.
Ukinuli ste zabranu gostovanja novinara portala Direktno i Dnevno na HTV-u. Tko je donio tu zabranu, postoji li danas zabrana gostovanja novinara bilo kojega medija na HTV-u, i zašto su važni baš novinari tih portala, s obzirom na to da oni nisu među najčitanijima?
- Na HRT-u više nema zabranjenih gostiju, novinara ni tema. Smatramo to izravnim doprinosom pluralizmu i istraživačkom novinarstvu, iako će se urednici uvijek moći savjetovati s pravnom službom i ograditi se od određenih stajališta. No, to ne znači da trebamo imati crne liste. To je doprinos slobodi govora i kulturi demokracije te, ako baš hoćete, izravan udar aktivizmu.
Kako je došlo do toga da vas za mjesto glavnog ravnatelja predloži Jasen Mesić uime Domoljubne koalicije? Jeste li u prošlosti imali neke veze s HDZ-om i smije li novinar imati simpatije prema bilo kojoj političkoj opciji?
- Ako ste čitali o meni, mogli ste primijetiti da sam počeo raditi još u gimnaziji na Radio Dravi u Koprivnici, potom sam studirao usporedno radeći nekoliko poslova te sam upravo jučer obilježio 20 godina na HRT-u, tijekom kojih sam napredovao radom i iskustvom bez političkih protekcija, prijava ili pritužbi na svoj rad. Predložen sam uime Domoljubne koalicije, uz podršku Mosta, a za moje postavljanje glasovali su, primjerice, i gospodin Prgomet te bivši predsjednik Hrvatskoga sabora, gospodin Leko iz SDP-a. To dovoljno govori o široj potpori koja je važna za izbor na takvu dužnost u javnome servisu.
Poznajete li Tomislava Karamarka, u kakvim ste odnosima?
- Gospodina Karamarka imao sam prilike susresti samo jednom, davno, radeći nastupni intervju s njim za Dnevnik dok je bio ministar unutarnjih poslova.
Kažu da ste postali favorit Domoljubne koalicije lani u srpnju, kad ste postali predsjednik novoosnovanoga društva Hrvatski novinari i publicisti, koje je svojevrsna “desna” protuteža Hrvatskomu novinarskom društvu. Je li to točno? S kakvim ste motivima bili među osnivačima HNiP-a, kako ste se okupili, kakve rezultate ste imali kao predsjednik u nešto više od pola godine?
- Zar ne mislite da je konkurencija u svakome području zdrava? Ovdje ne mislim da trebamo biti suprotstavljene strane, već da imamo različite, a katkad i slične poglede na neka od ključnih pitanja struke. Hrvatski novinari i publicisti nastali su kao reakcija na nezadovoljstvo stanjem struke, a ne kao politička aktivistička udruga i ponosan sam na podršku i sve što smo napravili za vrijeme mojega rada na čelu HNiP-a. Uspjeli smo ugroziti monopol na istinu, afirmirati stavove mnogih profesionalaca za koje, nažalost, nije bilo mjesta u javnome govoru.
Poznajete li Velimira Bujanca, kojega su mediji isticali kao jednoga od suosnivača HNiP-a? Kakav je vaš stav o njemu i njegovim emisijama, bi li za njegovu emisiju bilo mjesta na HTV-u?
- Kolega Bujanec nazočio je osnivačkoj skupštini HNiP-a, no nije bio među inicijatorima njezina pokretanja. On je neupitna medijska činjenica jer je otvarao zabranjene teme te otvorio eter gostima čija mišljenja nisu bila dobrodošla u drugim medijima. Naš je odnos korektan, a on, koliko mi je poznato, planira ostati na televiziji preko koje se afirmirao.
Kako ste i kada postali predavač na Prvoj visokoj školi za komunikacijski menadžment “Edward Bernays”, čiji je dekan Damir Jugo jedan od savjetnika Tomislava Karamarka u Vladi? Je li Jugo vaša poveznica s Karamarkom?
- Moja je znanstvena karijera započela mnogo prije suradnje sa spomenutom visokom školom, i bilo je logično da budem dio tima koji okuplja najbolje stručnjake iz različitih profesija za svoje nastavne projekte. Nažalost, ta je suradnja zbog mojih obveza prema doktorskome studiju na Filozofskome fakultetu u Mostaru prekinuta prije godinu dana. No, zadržao sam dobre odnose s cijelim nastavnim kadrom, pa tako i s dekanom Damirom Jugom, za kojega smatram da je sjajan profesionalac. Među najmlađim je dekanima u Hrvatskoj, što dovoljno govori o tome koliko ulaže u svoj rad i razvoj. S takvim referencijama ne čudi me da je postao i politički savjetnik, međutim, ne treba to dovoditi ni u kakvu vezu s HRT-om ili spuštati na osobnu razinu.
Koliko često uspijete otići do Koprivnice, u kojoj ste rođeni 1977.? Iz kakve obitelji potječete, kakvo ste imali djetinjstvo?
- Kao što sam spomenuo, odmalena radim, i to je moj put. Iz radničke sam obitelji koja je živjela skromno, ali smatram to blagoslovom jer sam naučio što su temeljne životne vrijednosti - radom do rezultata. Iako sam od 18. godine u Zagrebu, ništa mi ne može zamijeniti osjećaje prema mojoj rodnoj Koprivnici, obitelji i prijateljima koji tamo žive. Dakle, Zagrepčanin sam na osobnoj, a Podravec u srcu.
Zašto ste se odlučili za Hrvatske studije te kako ste 1996. kao honorarni suradnik došli na HRT, u koju redakciju, tko vas je primio, na čiju preporuku...?
- Nakon dolaska u Zagreb upisao sam studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti te se već druge godine javio na audiciju za novinara u HRT-ovu centru Varaždin. Nakon vrlo strogih testova općega znanja i kulture, dobio sam obavijest o položenoj audiciji i upućen sam na obuku u “Zagrebačku panoramu”. Tamo sam se, na tome trećem katu, zadržao svih 20 godina, dakle sve donedavno. Kako su nam honorari kasnili i po šest mjeseci, na drugoj godini studija nisam više imao novaca za školarinu te sam uputio zamolbu Hrvatskim studijima za nastavak školovanja, ali na teret države - što mi je i odobreno.
U stalni radni odnos primljeni ste 2003., a 2008. postali ste urednik deska HTV-a te urednik središnjega Dnevnika. Poslije ste premješteni na mjesto urednika i voditelja Dnevnika 3. Jeste li kao novinar i urednik bili zadovoljni svojom karijerom?
- Javni servis daje posebnu draž svemu što radimo jer se bavimo temama koje su zaista bitne za društvo. Tijek napredovanja dokaz je da nije bilo preskakanja stepenica, već da se moj osobni razvoj događao prirodnim slijedom. Volio sam reportaže, ali i istraživačko novinarstvo, pa sam tako od HND-a 2007. dobio nagradu za televizijsko istraživačko novinarstvo.
S mjesta urednika i voditelja Dnevnika 3 u kolovozu 2012. smijenila vas je tadašnja v. d. urednika Informativnoga programa HRT-a Sanja Mikleušević Pavić. Tada ste kazali da ste smijenjeni “što sa saborske govornice od Branka Vukšića, što od Mirele Holy, koja je morala otići nakon što sam objavio njezin e-mail, što od ostalih kojima sam se zamjerio svojim prilozima”. Zamjerate li danas Mikleušević Pavić, Vukšiću, Holy? Jeste li zlopamtilo?
- HRT se ne može voditi politikom osobnih obračuna ni revanšizmom bilo koje vrste. Etiketiranja i podmetanja išla su toliko daleko da se sa saborske govornice za mene tražio otkaz jer se tvrdilo da sam zaposlenik agencija za odnose s javnošću. Naravno, ništa od toga nije bilo točno.
Kako ste došli do te famozne poruke zbog koje je smijenjena ministrica, a na kraju i vi? Biste li je i danas objavili da se nađete u sličnoj situaciji?
- Ponovno bih sve napravio na isti način. Prvi put ću otkriti da sam e-poruku dobio od tadašnjih rukovodećih kadrova s Hrvatskih željeznica, a ne od gospodina Čačića, što su mi pokušali montirati mediji. Nisam nikakav haker, već samo novinar koji je objavom te e-poruke želio upozoriti na pokušaj neprimjerene političke intervencije. Evo još jednoga zanimljivog detalja iz cijele priče. Gospođa Heidi, za koju je intervenirala tadašnja ministrica Holy, kasnije je bila moja studentica. Sama je birala slušanje mojega izbornog kolegija i položila s odličnim.
Slovili ste kao jedan od zaposlenika bliskih Hloverki Novak Srzić, kojoj je Radman prošle godine dao otkaz zajedno s Elizabetom Gojan. Jeste li zaista Hloverkin kadar ili barem prijatelj?
- Tijekom 20 godina svojega rada na HRT-u imao sam više od 80 šefova, odnosno nadređenih urednika. Hloverka Novak Srzić bila je jedna od tih šefova, koja mi je pružila priliku da radim i napredujem. To je mnoge smetalo jer su valjda očekivali da ću se priključiti klanu koji želi opstruirati gotovo svako uredništvo.
Elizabeta Gojan vratila se na HTV sudskom odlukom, hoćete li vratiti i Hloverku?
- Poznato vam je da radno-pravne sporove ne možemo komentirati dok traju, no kao njihov donedavni redakcijski kolega, vrlo ću jasno reći: ni jedna ni druga nisu trebale dobiti otkaz.
Sada ste v.d. glavnoga ravnatelja. Mislite li da ćete ostati na toj funkciji ne samo kao vršitelj dužnosti?
Nijedna funkcija nije vječna. To sam uostalom već i spomenuo, ali učinit ću sve za dobrobit Hrvatske radiotelevizije dok sam na toj funkciji. Tužan sam jer imam dojam da je Hrvatska radiotelevizija sustavno uništavana i devastirana, ali opet sretan jer imam priliku to promijeniti i popraviti. I to će biti temelj svih mojih aktivnosti. Počeli smo već s radikalnim mjerama štednje, nastavljamo s financijskim stabiliziranjem kuće, poticanjem vlastite proizvodnje, kadrovskim restrukturiranjem u okviru kojega ćemo pokrenuti sve unutrašnje neiskorištene potencijale. Neću odustati dok Hrvatska radiotelevizija ne bude ogledni primjer javne televizije u funkciji javnosti – i to u svim segmentima svojega djelovanja.