U Zagrebu je nakon duge i teške bolesti umro dirigent Vjekoslav Šutej izmoren višemjesečnom borbom s leukemijom. Mnoge njegove kolege i najbliži prijatelji u šoku su i ne mogu vjerovati da ga više nema.
Dražen Siriščević, ravnatelj Koncertne dvorane “Vatroslav Lisinski”:
- U šoku sam i uopće ne mogu vjerovati u ništa što slušam. Ne mogu vjerovati da je umro Vjekoslav Šutej, jednostavno ne mogu vjerovati da je to istina. On će uvijek biti sa mnom.
Tomislav Mužek, operni pjevač:
- Hrvatska i svjetska glazbena scena izgubila je velikog opernog dirigenta. Šutej je bio čovjek koji je s velikim optimizmom znao motivirati sve umjetnike s kojima je radio. Nažalost, taj mu optimizam nije pomogao da pobijedi opaku bolest.
Ivan Repušić, dirigent:
- To je ogroman gubitak za sve nas. Radi se o čovjeku koji je bio sjajan dirigent, ali i osoba koja ni u jednom trenutku nije posumnjala u ono što radi. Puno mi je pomogao u životu i kao profesor i kao moj vjenčani kum, a njegov odlazak veliki je gubitak u svjetskim razmjerima. Njegovo ime i sve ono što sam s njim u životu prošao, zauvijek će ostati u mom srcu.
Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba:
Duboko sam potresen viješću o preranom odlasku velikog maestra Vjekoslava Šuteja i mog dragog prijatelja Điđija. Otišao je veliki glazbenik, veliki borac, domoljub i moj veliki prijatelj. Bio je borac koji se nikada nije predavao, ali nažalost ovu je posljednju bitku izgubio.
Zloćudna bolest dijagnosticirana prošlog ljeta
Maestro Vjekoslav Šutej umro je danas u KBC-u Zagreb nakon jednogodišnje borbe s akutnom mijeloičnom leukemijom, zloćudnom bolešću koštane srži, koja mu je dijagnosticirana prošlog ljeta. Bio je to šok za hrvatsku javnost kad je jedne ljetne nedjelje iz Zagrebačke filharmonije stiglo priopćenje - maestro Šutej ima leukemiju!
Krenula je tada Šutejeva trka s vremenom ne bi li odobio bitku s bolešću a u tome mu je nastojala pomoći supruga Ivana pa se zajedno s njim i djecom, šestogodišnjom Emom i dvoipol godišnjim Nikšom, uputila po pomoć u daleki SAD.
Nakon postavljene dijagnoze u kolovozu prošle godine pala je odluka - Šutej će se liječiti u poznatom američkom Fred Hutchinson Cancer Center u Seattleu gdje se uspješno liječio prije dvedesetak godina i Jose Carreras. Nakon snažne kemoterapije kojom se pokušao smanjiti broj zloćudnih stanica uslijedila je transplantacija koštane srži donora. Sve vrijeme teške i mukotrpne terapije neprestano je ponavljao:” Moram uspjeti da dočekam vrijeme kad će moja djeca stati na svoje noge!”
I sve je u početku bilo vrlo obečavajuće. Liječenje je trajalo deset mjeseci i u travnju ove godine vratio se u Hrvatsku. “Liječenje je koštalo milijun i pol kuna. Neću se više vraćati nemam novaca za tako skupo liječenja a nadam se da će mi biti dobro”, govorio je tada Šutej. Uz humanitarni koncert njegove filharmonije Šuteju je financijski pomogao i grad Zagreb s 220 tisuća kuna.
Činilo se da će nakon američkog liječenja sve biti dobro. Čak je početkom lipnje krenuo i na posao ali već krajem istog mjeseca morao je ponovo u bolnički krevet. Bio je uvjeren da je riječ o nekoj laganoj infekciji zbog koje su mu pali leukociti. “Znate ipak sam bio teško bolestan. Sve je to sastavni dio moje bolesti. Ali oporavit ću se ja”, govorio je tada još uvijek optimistični maestro. No, ubrzo je hitno hospitaliziran u bolnici Merkur da bi potom bio premješten u Zavod za hematologiju KBC-a Zagreb.
Bilo je izvjesno da se ne radi samo o običnoj infekciji već su liječnici na žalost potvrdili - Šutej odbacio koštanu srž donora. U rujnu je krenula potraga za novim donorom koštane srži. Nakon što je jedan hrvatski odustao od donacije. Darivatelj se u rujnu našao u SAD-u.
Operacija na Rebru 29. rujna trajala je punih deset sati. S obzirom da je darivatelj bio visokokompatibilan sa Šutejem liječnici su vjerovali da ipak ima nade za njegovo izlječenje. Uz njegov je krevet danima i noćima bdjela supruga Ivana ne gubeći nadu da će njezin suprug izdržati tešku terapiju i konačno se vratiti kući- Emi i Nikši. No, da bi se vidio rezultat trebalo je čekati tri do četiri tjedna.
Ubrzo se pokazalo da ni ova transplantacija nije uspjela. Nije prihvatio koštanu srž a bez nje bitka a leukemijom je izgubljena. Leukociti su tijekom posljednja dva mjeseca bili vrlo niski. Šutej je bio prikovan za krevet sve dok nije izgubio i svoju posljednju životnu bitku.
Na žalost, ni dva presađivanja koštane srži lani u SAD-u i prije dva mjeseca u Zagrebu nisu pomogla u ozdravljenju jer je u oba slučaja došlo do odbacivanja stranog tkiva. Brojne infekcije koje je Šutej imao posljednjih mjeseci oslabile su organizam koji više nije imao snage za borbu sa zloćudnom bolešću. ( Goranka Jureško)