- Da su me u Angoli osudili na kaznu zatvora, sigurno bih skočio s gornjeg kata hotela u kojem sam bio u pritvoru i okončao si muke - rekao je Riječanin Duško Jelača, kapetan broda Sutton Tide koji je s prvim časnikom tog broda, također Riječaninom Vanjom Maričićem proveo tri mjeseca u dalekoj Angoli u pritvoru zbog sumnje da je brodarskoj kompaniji Tidewater iz Velike Britanije ukrao 104 kubika goriva.
Sumnja i kućni pritvor okončani su prošlog tjedna, kada je sud u Angoli donio presudu koja ih oslobađa svih sumnji, nakon čega su se napokon vratili svojim kućama. - A ja bih si stavio uže oko vrata - nastavlja Vanja Maričić mučnu priču oko njihova pritvora u jednom zatvorenom hotelu u lučkom gradu Soyo veličine Rijeke koja je, na kraju, završila sretno.
Strah od zatvora
- Ali sve je moglo završiti puno drugačije i srećom da je ovako zahvaljujući diplomaciji i pritiscima drugih zemalja, iz kojih su dolazili drugi članovi posade koji su s nama također osumnjičeni za krađu i s kojima smo dijelili istu sudbinu. Zašto bih skočio s balkona? Zato što znam kakvi su njihovi zatvori. Ja sam za ovu kompaniju radio 17 godina, a ona je prije svega poslovala u Angoli. Jednom je prilikom jedan Poljak s mog broda završio tri dana u njihovu zatvoru. Najprije je bio u ćeliji s njih 15, a kasnije s njih 50. Nakon ta tri dana vratio se na brod totalno rastresen. Više nije bio svoj. Bog zna što je on tamo proživio - rekao nam je Jelača nakon povratka u domovinu, gdje je s Maričićem novinarima u Sindikatu pomoraca Hrvatske u Rijeci predstavio svoj slučaj.
- A mi, nakon što je po nas došla policija na brod i nakon optužbi same kompanije za koju sam ja radio dvije godine, nismo dugo vremena imali nikakvih saznanja. Dani su nam prolazili u iščekivanju, tako su prolazili i tjedni i mjeseci. Nismo ni bili svjesni cijele situacije sve dok nije bilo kasno - rekao nam je Pavičić. Naime, dvojica Hrvata gotovo dva mjeseca nisu imala niti jedan papir koji im kaže za što se sumnjiče, niti su imali optužnicu.
Korumpiranost
- Nismo se imali po čemu službeno braniti. Vladala je opća tišina i svi koji su bili pozvani da nešto kažu rekli su da s tim nemaju nikakve veze. A kada smo dobili prvu optužnicu, nakon par dana smo dobili i drugu s nekim dodacima. Zanimljivo je istodobno da smo sve to vrijeme, dok nije počelo suđenje, zapravo mogli napustiti zemlju, ali taj dokument koji kaže da smo slobodni optuženici nikad nismo dobili u ruke. Onog trena kada smo to doznali dobili smo obavijest da počinje suđenje i da ne možemo napustiti zemlju - priča nam Jelača.
Veli da je čitav proces bio korumpiran i namješten, da su njihova pravosudna tijela, ali i branitelji svi u međusobnim vezama, zbog čega se nikad ne zna kome se može vjerovati. Bilo je u njihovu slučaju, kažu obojica, i puno lažnih svjedočenja, posebice jednog njihova kolege Filipinca za kojeg Maričić smatra i da je zakuhao čitavu tu priču jer nije bio zadovoljan napredovanjem u tvrtki. I zbog toga je ispaštala čitava posada - uz Jelaču i Maričića i jedan Rus, dva Filipinca te tri Ukrajinca. Brod je, s druge strane, nastavio normalno s radom i samo je zamijenjena posada.
- Jasno je bilo da je čitava ta priča bila unaprijed planirana. Jer čim smo napustili brod, već je čekala druga ekipa koja se odmah ukrcala - ističe Jelača. Ni on ni Maričić niti ne pomišljaju da bi se vratili u tu zemlju, a kamoli raditi za brodara kojeg će vjerojatno tužiti zbog štete koja im je nanesena.
“Ovaj je slučaj kriminalizacija pomoraca koji ne treba pustiti”
U Sindikatu pomoraca Hrvatske ističu da ovaj slučaj predstavlja kriminalizaciju pomoraca i da se nikada ne bi trebao staviti sa strane.
- Brod, koji bi trebao biti dokazni materijal, pusti se da radi s novom posadom kako kompanija ne bi gubila novac, a pomorci gube sve. I novac, i zdravlje, i čast dobrih radnika. A u ovom slučaju je puno toga prekršeno. Tako je pretres učinjen bez naloga suda ili istražitelja. Pomorci su ispitani bez tumača te se od njih tražilo da potpišu dokument na jeziku koji ne razumiju - rekao je nekadašnji glavni tajnik sindikata Predrag Brazzoduro koji je vodio čitav slučaj. Istaknuo je da su pomorcima oduzete putovnice, nije im dodijeljen branitelj po službenoj dužnosti, nije im službeno priopćeno za što ih i tko optužuje do 18. svibnja, kada im je dostavljen službeni dokument suda kojim im se naređuje da ne napuštaju grad.
- Zbog svega trebamo ovaj slučaj iskoristiti da se konačno donesu obligatorna prava na svjetskoj razini koja će u svakom kutku svijeta biti poštivana - zaključio je Brazzoduro.
Uvjeti u pritvoru
Angolu i gradić Soyo neće pamtiti po dobrom. Uz probleme s policijom s kojim je bilo i naguravanja, korupciju na svakom koraku, boravak u pritvoru nije bio najugodniji, iako su srećom mogli komunicirati sa svojim obiteljima.
- To nije hotel, to je svratište. Sve je bilo puno muha, komaraca, miševa. Taman kada se odlučiš okupati, eto nema vode. Voda i struja su luksuz. To je grad bez kanalizacije, grad baraka, kokoši na sve strane, mokraću bacaju preko prozora. Svi su siromašni, ali zanimljivo da svaka kuća ima satelitsku televiziju i svi imaju mobitele. Noću se nitko ne bi usudio proći njihovim ulicama - otkriva Maričić.