Optužbe pršte na sve strane, spominju se mutni poslovi, iskazi u USKOK-u, više nitko ne zna tko je s kim, a tko protiv koga. Još manje kakva je budućnost HSS-a i kakav će biti rasplet najveće drame koju proživljava jedna politička stranka od osamostaljenja Hrvatske.
Od onog “Vjera u Boga i hrvatska sloga”, bar kada je riječ o slozi nije ostalo ništa.
Sve što se posljednjih dana događa u stranci koju su osnovala braća Radić davne 1904. godine prijeti ili pucanju HSS-a ili žestokom obračunu u kojem će netko zauvijek otići, sadašnji predsjednik Kreško Beljak ili njegova izazivačica Marijana Petir.
Haesesovski rašomon dosegnuo je kulminaciju. Razgovarao sam s Krešom Beljakom i Marijanom Petir istog dana, a dojam je bio kao kada se odgleda Kurosawin slavni film. Isti protagonisti, isto mjesto radnje, ali posve različite dioptrije.
“Mi zapravo ne postojimo”, kaže Krešo Beljak, a Marijana Petir odgovara: “Itekako postojimo, ali je Beljak ubačen da nas uništi”. “Ako se ovako nastavi, HSS će puknuti”, dramatično upozorava Marijana Petir, a Krešo Beljak kaže: “Nema što puknuti, došli smo do dna, imamo četiri milijuna kuna dugova, devastirani smo”.
Sadašnji predsjednik mi tvrdi da je “stranka uložila 700.000 kuna u kampanju Marijane Petir za europske izbore”, a ona odgovara: “Koješta, to je naprosto laž. Sama sam u početku sve plaćala, a domaći ljudi su pekli kolače za skupove. Tek na kraju kampanje su mi dodijelili jednog dečka da me vozi i platili benzin, a spot je koštao 60.000 kuna. I to je sve”.
Dok Petir smatra kako HSS ima oko 36.000 članova, Beljak se na tu cifru smije. “Ma kakvi, nitko ne plaća članarinu, tek kada je uvedemo vidjet ćemo koliko nas je.”
U jednom se protagonisti burnih događaja u HSS-u ipak slažu. Da je veliki krivac za sve što se sada događa Branko Hrg i njegova politika vođenja stranke iz Karamarkove ere i da HSS treba krenuti iz početka. Ali kako? E, tu se opet vraćamo na početak ove priče. Petir se grozi ako taj nastavak bude u režiji Kreše Beljaka, za koga kaže da se “prodao” Zoranu Milanoviću već mnogo prije nego što je javnost saznala za transfer HSS-a u Narodnu koaliciju. Za Krešu Beljaka nezamislivo je da Petir i njena grupa nastave “rovariti” protiv stranke, iako priznaje da se nespretno izrazio kada je govorio o podršci Andreju Plenkoviću. “Nemam PR, krivo sam iskomunicirao.”
A šećer, kao uvijek, dolazi na kraju. Sada ima i onih u stranci koji kažu da je nedavno učinjeno i niz proceduralnih grešaka pa ne bi nikoga iznenadilo i da “na papiru” stranka više ne postoji. “Sada to istražujemo, moramo prikupiti svu dokumentaciju, sve promjene koje su se događale i znat ćemo”, kaže nam dobro obaviješteni izvor u stranci.
Stranačke igre
Da sloge nema u HSS-u jasno je još iz vremena kada je stari Josip Friščić skrušeno priznao poraz nakon debakla Vlade Jadranke Kosor i svu odgovornost preuzeo na sebe. Onog časa kada je najavio povlačenje počela je i surova bitka za njegova nasljednika. S jedne je strane bio Damir Bajs, uspješni ministar turizma iz Sanaderove Vlade, a na drugoj Božidar Pankretić, Branko Hrg i Krešo Beljak. Pankretiću navodno nije bilo drago da Bajs pobijedi, a mladi Krešo Beljak je pokazivao ambiciju da postane stranački šef.
“Mlad si, čekaj još malo”, govorio mu je Pankretić, pa je kao neko neutralno rješenje izvučen Hrg.
“Pankretić je zapravo otvorio put za Hrga i na neki način žrtvovao svog pulena Beljaka”, kaže jedan stari HSS-ovac koji odlično poznaje prilike u stranci.
Tako je Hrg postao predsjednik, a Beljak potpredsjednik. Ljubav i harmonija nisu dugo trajali, Beljak je navodno nagle naravi i brz na jeziku, a Hrg zna provocirati, a ujedno kroz duge monologe uspavati svaku diskusiju. Redale su se svađe, već su tada padale teške riječi, a Marijana Petir je bila postrani. Vrlo su se brzo Hrg i Beljak razišli, a po stranci su se širile razne vijesti, pa i ta da Beljak kao samoborski gradonačelnik nije dao zeleno svjetlo za jedan projekt izgradnje staračkih domova za koji su bili zainteresirani neki Hrgovi ljudi. Beljak je opet zamjerao Hrgu da neki “njegovi” blisko surađuju s drugim strankama, pa su prepirke ostavljale mučan dojam na članove HSS-a.
Hrg i Karamarko
Javno ništa nije izlazilo. Onda je Branko Hrg zaigrao samo na HDZ-ovu kartu, kada se činilo da će Tomislav Karamarko samo prošetati do vlasti i suvereno vladati četiri godine.
“Pitaj Tomicu što će ponuditi nama”, često su HSS-ovci znali vuči za rukav Hrga, a on se izgovarao i čekao. Marijana Petir mu nije bila po volji, pa je spasonosno rješenje bilo da ode u Bruxelles.
Ali ni to nije išlo glatko. Stavili su je na peto mjesto koje nije bilo “sigurno”, a Karamarko je silno želio da iz igre ispadne i Davor Ivo Stier. Hrgu je bilo samo stalo da ode što dalje.
“Znate, ja sam isto osjećala da me se želi riješiti”, kaže mi Petir dok razgovaramo u krajnje skromnoj, gotovo redovničkoj sobi njenog ureda u Zagrebu.
“Sramotno je da sada Beljak govori kako su dali velik novac za moju kampanju. Malo tko je i očekivao da ću proći, a kada sam uspjela, nisu mi čestitali ni Hrg, ni Karamarko.”
Petir je otišla u Bruxelles, a sukobi u HSS-u su se nastavili. U nekim inicijativama prema Hrgu, koji se sve više zavlačio Karamarku pod skute, podržao ju je i Beljak, a s druge strane jal i svađe su izjedali stranku. Hrg je uskoro ostao sam i gradio svoju poziciju na podršci Karamarku. Stvari su krenule u nepredvidljivom smjeru, a Krešo Beljak je samo čekao svoj trenutak. Neki u stranci kažu da mu je glavni cilj bilo postati saborski zastupnik, iako je kao samoborski gradonačelnik bio uspješan. A onda su se pojavile neke glasine da ga je pozvao i USKOK da svjedoči oko optužbi protiv njega, ali to dosad nitko nije potvrdio. Izvlačile su mu se afere iz mladosti, bilo je tu svega i svačega, a dio članova kažu da je Beljak bio sve vrijeme u kontaktu s Milanovićem.
“Mene je zatražio i da mu organiziram sastanak s Andrejem Plenkovićem, što sam i učinila. Tada je Plenković tek bio na putu prema vrhu stranke, ništa naravno nije mogao ni govoriti, ni obećavati, ali je bio vrlo transparentan”, kaže Marijana Petir, a navodno su se pojavile i fotografije uoči protesta zbog zastoja kurikularne reforme na kojima je Beljak zajedno s Milanovićem i Hajdaš Dončićem. A onda je i Mirela Holy priznala da joj se Beljak nudio uoči prošlih izbora, što je još više zakompliciralo odnose u HSS-u.
Desetak dana prije nego što je HSS javno obznanio da će “pretrčati” Milanoviću sastali su se Marijana Petir i Krešo Beljak. Što su razgovarali, ne otkriva niti jedan od njih, a navodno su na dnevnom redu bili i neki pikantni podaci vezani za poslovanje jednog od njih. Zna se samo da mu je Petir tada rekla: “Krešo, budi odgovoran, razgovaraj i s drugom stranom. Nemoj se zaletjeti”. Ali, Beljak je već krenuo na “put bez povratka”, prema Narodnoj koaliciji, što je za Milanovića bila dobitna kombinacija. S jedne strane Karamarko je doživio krah, Oreškovićeva Vlada debakl, HDZ je bio na koljenima, a SDP je proširio koaliciju i prema desnom centru. Bingo!
Tajni pregovori
Pregovori sa SDP-om odvijali su se iza kulisa i znanja čak i onih koji su bili službeni pregovarači, a jednostavno neki od njih nisu bili pozivani na pregovore. Marijana Petir mi kaže da nije mogla ni zamisliti da pregovara s Jakovinom ili Milanovićem, kojem je pisala mnoga pisma iz Bruxellesa ukazujući na apsurde u vrijeme njegove Vlade.
“Nikada mi ni na jedno pismo nije odgovorio.”
Rascjep u HSS-u bio je već tada posve vidljiv. Nekima je bilo posve nerazumno da se ide u koaliciju s “komunistima”, ali su ostali u manjini, jer se Glavni odbor složio da HSS pristupi Narodnoj koaliciji. Kada je počela kampanja, pa je u nekim trenucima Krešo Beljak bio drskiji od samog Milanovića, što je gotovo nemoguće, HSS je dosegnuo točku pucanja.
“Osobno sam se sramila kada sam gledala neke istupe Kreše Beljaka, jezik mu je bio gori od Milanovićeva. Tako su se osjećali mnogi HSS-ovci, a nikada se gore u životu nisam osjećala”, kaže Marijana Petir. Krešo Beljak je to drukčije doživio, prije svega je gubitak izbora vidio kao otvorenu destrukciju nekih njegovih istaknutih članova stranke. Osjećao je kao da oni u drugoj i šestoj jedinici rade za drugu stranu, a nedostajalo je malo glasova za dva mandata pa bi i krajnji rezultat izbora bio sasvim drugi. Tvrdi se da su župan Darko Koren i Marijana Petir otvoreno “navijali” za druge i da je to bio otvoreni rat protiv stranke.
Stranački vrh tada nije reagirao, bojeći se da do rascjepa ne dođe još u kampanji. Ali, postojala je i odluka Glavnog odbora da će se svaka destrukcija, kada bude “matematički vidljiva”, na kraju kazniti. Protiv te odluke bila je Marijana Petir i još nekolicina. Na kraju, vrh stranke je zaključio da je postojala namjerna destrukcija i da to treba sankcionirati, pa je tako došlo i do suspenzije stotinjak istaknutih članova stranke.
“Svi imaju pravo žalbe, što do sada nisu iskoristili”, kaže Beljak, a Petir potvrđuje da joj je prije dan, dva stigla suspenzija i pismenim putem. “Rokovi za žalbu teku”, tvrdi Beljak, uz naglasak da svi oni koji ulože žalbu neće biti u kandidacijskom procesu. To bi značilo da se Marijana Petir neće moći kandidirati za predsjednicu. “Osam dana je rok žalbe, ali nećemo inzistirati na rokovima.”
Sadašnji vrh smatra da bi ova pobuna u stranci uslijedila i da je Narodna koalicija uspjela.
“Možda u manjem opsegu. A Marijana Petir ionako ne pripada HSS-u, ona je otišla u radikalnu desnicu. To nema veze ni s Radićem, ni s HSS-om, ni s Jožom Pankretićem. To što sada Marijana Petir promovira nikada nije bilo u HSS-u”, kažu ljudi koji podržavaju Beljaka.
Struja sadašnjeg predsjednika HSS-a ukazuje i na poruke Andreja Plenkovića da se saborski zastupnici HSS-a s Krešom Beljakom ili bez njega trebaju prikloniti HDZ-u, jer je riječ o istoj obitelji, kao i na stav novog šefa HDZ-a da je Hrg legitimni vođa HSS-a. “To je nepoštivanje naše stranke”, tvrde ljudi oko predsjednika. “Samo smo čekali da nas i iz Bruxellesa nazovu.”
“A jesu li vas zvali”, pitam ljude iz vrha HSS-a. Kažu, nisu.
“Nema potresa, sve su odluke ionako donesene, jasno, zauzeli smo stajalište unatoč oštricama sa svih strana. Tako smo Marijani Petir oduzeli argumente iz ruke, poput onog da je Krešo Beljak odveo stranku komunistima.”
Kada sam Marijanu Petir upitao jesu li europski pučani reagirali, kaže mi da oni pozorno prate što se događa u HSS-u.
“Ali nikada mi službeno nisu postavili oko toga pitanje, niti su Beljaka kontaktirali. Neka stvar pristojnosti ili kućnog odgoja, kada pripadamo toj europskoj obitelji, jest da se trebalo njima javiti.”.
Pristup pučana
Beljak nije išao ni na obljetnicu Europske pučke stranke u Luxembourg, a kada je Petir inzistirala da napiše ljubazno pismo i ispriča se zbog nedolaska, ono nikada nije došlo do pučana.
Navodno, sami pučani su bili zgroženi nekim istupima sadašnjeg vodstva HSS-a, ali reagiranja nije bilo.
“Pristup pučana ionako nije da se oni miješaju, ali su poslali poruku da bi im bilo drago da je koalicija s HDZ-om opstala, jer pripadaju istoj obitelji. O nekim sankcijama zbog odlaska HSS-a ljevici nije bilo govora”, kažu HSS-ovci koji su upućeni u tu “europsku” sferu.
I što sada, kako izaći iz ove agonije? Odgovor nismo dobili ili, preciznije, jedna i druga strana smatraju da je jedino rješenje da “oni drugi” odstupe.
“Beljak gubi tlo pod nogama i nadam se da će njegovi potpredsjednici znati što treba dalje. Da se ne može suspendirati stotinu ljudi”, tvrdi Petir. S druge strane među suspendiranima su i članovi časnog suda koji su trebali odlučiti je li sve legitimno provedeno.
Krešo Beljak smatra da stranka treba početi iz početka, uz podršku uglednih profesora koji djeluju unutar stranke.
“Treba se pozicionirati, a oni koji govore o pucanju ne shvaćaju da nema ionako što puknuti. Kada smo došli na 1,5 do 2 posto i nema što puknuti, a dobili smo ruku spasa od SDP-a. Idemo od početka.”
A taj početak je u silnoj magli. Ne doduše onoj u kojoj je zaglavio Stipica Radić, ali tako gustoj u kojoj opstojnost jedne od najuglednijih hrvatskih političkih stranaka, burne i slavne povijesti, ozbiljno dolazi u pitanje.
“U mojoj kući se stvarala povijest HSS-a”, kaže Marijana Petir, a ljudi oko Kreše Beljaka tvrde da haesesovska ideja već dugo ne stanuje kod Petir.
Mnogi od članova stranke šute, pozorno prate što se događa i čekaju da se priklone pobjedniku. Ali, u tome HSS nije izuzetak, a uostalom toga je bilo i kada su stranku vodili Vladko Maček, Juraj Krnjević, Drago Stipac, Zlatko Tomčić, Josip Friščić, Branko Hrg i Krešo Beljak. HSS je u svojoj povijesti itekako okusio podjele i frakcije, predsjedničko mjesto su neko vrijeme “dijelili” i Nikola Novaković i Ivan Zvonimir Čičak, bilo je i perioda kada članstvo nije priznavalo niti jednog predsjednika, a dio stranke je djelovao u emigraciji.
Sve u svemu svačega, samo sloge malo.