Nažalost, ne po dobru pamtit će mještani Zatona, pitoresknog mjesta u uvali na ušću rijeke Krke, ovogodišnji blagdan svetoga Roka - koji stoljećima slave kao dan svoga mjesta i nebeskog zaštitnika svoje župe.
Upravo u srijedu, na blagdan sv. Roka, vatrena stihija ozbiljno je i opasno zaprijetila Zatonu i susjednoj Raslini. Kada je vatra zamijećena nešto prije 13 sati uz Benkovačku cestu, stotinjak metara sjeverno od ulaza u Zaton, nije se moglo pretpostaviti da će taj požar poprimiti katastrofalne razmjere.
Unatoč brzoj vatrogasnoj intervenciji i dolasku zračnih snaga, vatrena se stihija uz jak zapadni vjetar brzo širila gutajući sve pred sobom te je za nekoliko sati stigla nadomak četiri kilometra udaljene Rasline. Na svom je putu vatrena neman u nekoliko navrata došla do samih kuća na rubnom sjeverozapadnom dijelu Zatona te su vatrogasci zajedno s tamošnjim mještanima vodili veliku bitku da je ukrote. Svi su stambeni objekti u Zatonu spašeni, a vatra je zaustavljena i pred kućama na ulazu u Raslinu.
Neprospavana noć
U četvrtak ujutro zatekli smo apokaliptične prizore spaljene zemlje na širem području Zatona i Rasline i oko ceste koja spaja ta dva naselja. Uz izgorjelu borovu šumu, u plamenu su nestale stotine manjih i većih maslinika te vinograda, pa je šteta golema. Kod kapelice Gospe Karmelske zatekli smo nekolicinu mladih vatrogasaca. Nakon neprospavane noći, neki su utonuli u san, a neki se odmaraju, ali nije im do priče.
- Bilo je izuzetno opasno, eto, hvala Bogu, nijedna kuća nije izgorjela, nitko nije nastradao - kratko je izustio Marko Španja, zapovjednik DVD-a Vodica.
Najkritičnije je bilo u Zatonu na predjelu Križa, gdje je golema vatrena buktinja zamalo zašla u dvorišta tamošnjih tridesetak kuća.
- Bio je to doista pakao u pravom smislu riječi. Oko dva sata poslijepodne ugledao sam vatrene jezičce kako su počeli gutati borovu šumu na dva kilometara od nas udaljenim predjelima Gaja i Plane. Pripremali smo se na najgore, pa smo ja i sin s nekolicinom susjeda pilali grane borova u blizini naših kuća. Gledali smo kako se vatra širi velikim brzinom i odjednom se s tri strane pojavila 50-ak metara od naših kuća. Plamen zapaljenih borova dizao se i do 50 metara u zrak, od gustog dima ništa se nije moglo vidjeti, a goleme količine pepela zasule su naše naselje. U jednom trenutku zavladala je panika, četvero male unučadi bio mi je u kući - priča nam zatonski umirovljenik Ante Martinović.
- Svaka čast našim vatrogascima. Pokazali su izuzetnu hrabrost u spašavanju kuća. Međutim, ne znam kako bi sve ovo završilo da nije bilo kanadera. S desetak preciznih vodenih bombi spriječili su najgore. Sve su kuće obranjene - dodao je Antin sin Dragan Martinović.
Drago Martinović
Martinovići nam pričaju da je jednako dramatično bilo i oko 200-tinjak metara udaljene kuće Mate Ševerdije. Prethodno je Mate uz pomoć vatrogasaca uspio sa svog poljoprivrednog imanja, koje je kilometar udaljeno od njegove kuće, na sigurno izmjestiti stado ovaca.
Na predjelu Križa zatekli smo i dobro nam znano lice - vidno umornog i neispavanog Volimira Miloševića, zapovjednika JVP-a grada Šibenika.
Željeli pomoći
- Ovo je najveći ovoljetni požar na zapadnom dijelu naše županije - rekao nam je zapovjednik Milošević i dodao kako je opožarena površina od čak 650 hektara, a trećina toga su površine s poljoprivrednim kulturama.
Volimir Milošević
- Evo sada je točno 12 sati i mogu reći da je požar konačno pod kontrolom. Nakon gotovo 24 sata vatra se više ne širi. No, na požarištu je i dalje 60 vatrogasaca i 80 vojnika koji aktivno gase rubna područja i sva ona mjesta gdje još ima otvorenog plamena. Iza nas je doista jedan kompleksan i nepredvidiv požar s kojim se bilo jako teško nositi jer je vjetar stalno mijenjao smjer - rekao nam je Volimir Milošević.
- Požrtvovnošću naših vatrogasaca uz veliku pomoć zračnih snaga sve su kuće obranjene. Spašeni su i deseci vikendica i poljskih kućica unutar opožarene zone te nekoliko gospodarskih objekata s ovcama i kozama - dodao je Milošević.
Ljudski faktor
Mnogi mještani Zatona, naselja poznatog po dugogodišnjoj vatrogasnoj tradiciji, priča nam Milošević, od samog početka stavili su se raspolaganje za gašenje požara.
- Prema novim vatrogasnim pravilima, u gašenju požara mogu sudjelovati samo za to obučeni ljudi. No, naši Zatonjani tražili su opremu poput brentača, koju im nismo mogli dati jer je nemamo dovoljno i tu smo nemoćni. Mi nismo mogli zabraniti tim ljudima da spašavaju svoju imovinu, svoje maslinike. Ali nemamo opremu za njih, stoga je bilo puno negodovanja s njihove strane. Ipak, oni su se samoinicijativno organizirali i odigrali su veliku ulogu u gašenju vatre i spašavanju svojih zemljišta s poljoprivrednim kulturama - rekao je zapovjednik JVP-a Šibenik Volimir Milošević. Naposljetku, Milošević je podsjetio kako je ovog ljeta izbio velik broj požara u blizini Zatona i n u zaleđu Vodica.
- Opravdano sumnjamo da je ljudski faktor uzrok svih požara, odnosno da su podmetnuti - zaključio je Volimir Milošević.
