REPORTER JUTARNJEG U SPLITU

Što hoće taj Naš Hajduk? Spasiti slavni klub ili mu ukrasti budućnost

Priča je hrabra i zavodljiva. Postoji, međutim, i njezina druga strana, ona koja kaže da broj hajdukovaca koji bi na čelu kluba voljeli vidjeti mecenu, bogatog investitora, titulara s imenom i prezimenom, uopće nije zanemariv. Protivnici modela ne mire se s činjenicom da je nogometni klub postao vježbalište direktne demokracije
 Tom Dubravec / CROPIX

Srijeda, 17 sati, red pred Odjelom za članstvo ispod zapadne tribine Poljuda pretvara se u zmiju. Dominiraju muškarci u kasnim tridesetima, ali u koloni je i jedna trudnica, na začelju roditelji koji na svojoj trogodišnjoj princezi isprobavaju bijeli Hajdukov kompletić upravo kupljen u susjednom fan shopu. Pomalo obiteljski đir osjeća se u zraku dok aktivisti udruge Naš Hajduk čekaju Dina Rađu, pravog kapitalca među sportskim celebrityjima koji je odlučio javno uliti vjetar u jedra njihovoj akciji “Ili jesmo ili nismo”. Proslavljeni košarkaš pojavit će se ubrzo u majici Celticsa i suvereno pivotirati u reketu kakav prvi put susreće. Uplatio je Rađa gotovo osam tisuća kuna: simbolički zato da bi svoje i imena trojice sinova ugravirao na treći Hajdukov dres za sljedeću sezonu, a zapravo kako bi pomogao projektu navijačkog otkupa dionica. Nakon njega i ostatak ekipe pristupit će tom ne baš jeftinom ljubavnom ritualu.

Izvjesne rezerve

“Nikad me više ljudi nije gledalo dok na šalteru plaćam račune”, šali se Rađa i nehotice ubada u srž priče. Računi, dakle. Do jučer su ih navijači “bijelih” uglavnom ispostavljali klubu - u vidu pitanja oko vizije upravljanja, u obliku dvojbi oko ovog trenera ili onog transfera ili naprosto u formi opće uplatnice zbog pirotehničkog ludovanja - a ubuduće će uplatnice slijetati u poštanski sandučić Našeg Hajduka. Za otkup dioničkog portfelja u rukama Tomislava Mamića Tommyja (24,53 posto) članovi Hajduka izbrojat će 35 milijuna kuna u deset godišnjih obroka vrijednih po 3,5 milijuna kuna.

Sat vremena uoči Rađina dolaska na stadion dr. Ivanu Rilovu, glavnom tajniku Našeg Hajduka, priznajem da mi imponira samopouzdanje s kojim ulaze u avanturu, ali i da imam izvjesne rezerve oko financijskog mehanizma koji se spremaju pokrenuti. Projekt na prvu loptu podsjeća na akrobaciju iz afere Spice, ono kada su Podravkini menadžerski lumeni novcem kompanije odlučili sebi pokupovati većinu dionica kompanije, naravno “kako bi je obranili od neprijateljskog preuzimanja”. Rilov prihvaća opasku kao malu provokaciju.

- Nekom zločestom logikom dođe se i do takvog zaključka, ali dvije priče se zapravo ne mogu uspoređivati. Menadžeri Podravke su tom tvrtkom upravljali, a mi se na svaki način želimo kloniti upravljanja jer smo se u prošlosti dobro, dooo-brooo opekli baš na području kadroviranja u klubu. Ulazak Našeg Hajduka u vlasničku strukturu kluba sasvim sigurno nije privatizacijska priča na hrvatski način. Svjesni smo jako dobro da je 35 milijuna veliki novac, preuzimamo golemu odgovornost, ali ne bježimo od izazova. Ljudi su ovdje inače takvi, najbolji su kada gledaju u oči nečemu velikom - kategoričan je Rilov.

Opća mobilizacija

Punih godinu dana Naš Hajduk se pripremao za ovaj potez. Opća mobilizacija oglašena je kada je Tommy krenuo u okrupnjavanje dioničkog portfelja otkupom akcija od manjih dioničara i partnera poput Jake Andabake i Ivana Rimca, što je među navijačima protumačeno kao prvi korak neke maglovite operacije kojom bi klub mogao završiti u rukama kakvog skrivenog investitora. Drugim riječima, prijetnja. U međuvremenu su Naš Hajduk i Tommy pronašli zajednički jezik: veletrgovac prepušta navijačima svoj paket dionica, oni njemu do 2026. godine isplaćuju po 3,5 milijuna kuna godišnje, a on taj novac prosljeđuje u klub, čime zadržava pravo oglašavanja na dresu.

Udruga Naš Hajduk zakopana je oko priče o Kodeksu, izrasla na buntu prema modelu vladavine koji su pokušavali ustanoviti Kerum i Svaguša, a u proteklih pet godina iz volonterskog pokreta prerasla je u organizaciju čvrste strukture. Rilov kaže da danas u sklopu udruge djeluje 12 do 15 timova, zaduženih za pravne aspekte, Zakon o sportu, medije i PR, financije itd. Izašli su iz volonterskih gabarita i počeli zapošljavati ljude. Od 2. svibnja imaju i projekt-menadžera Tomislava Mikulića, mladog i obrazovanog čovjeka koji je, prema vlastitu priznanju, dobio posao kao najbolji među 50 kandidata prijavljenih na natječaj, nakon tri eliminacijska kruga pred porotom. Pronalaženje novih izvora prihoda njegov je zadatak jer samo od članarina - makar danas narastao do “čudovišne” 42 tisuće - Naš Hajduk ne može namaknuti 3,5 milijuna godišnje.

- Od ove godine Naš Hajduk novac od članarina više ne donira, nego posuđuje klubu kako bi se kasnije taj iznos pretvorio u udjele, ali to ne treba brkati s operacijom otkupa Tommyjevih dionica. Kada bismo to učinili, uskratili bismo Hajduku jedan od dva izvora prihoda - objašnjava Rilov prije nego što u igru uvede projekt-menadžera.

Kmetski mentalitet

- Dečki su mi prikazali već šest-sedam dobro razrađenih ideja, radimo njihovu evaluaciju i sastavljamo operativni plan - uključuje se Mikulić. - Prvi projekt je već porinut pod nazivom “Ili jesmo ili nismo”. U njemu smo otkupili pravo na dizajn trećeg službenog dresa kluba, a poanta je priče da će svaki navijač koji donira 1911 ili više kuna dobiti pravo da mu ime bude utkano u dres. Nismo prvi klub koji se odvažio na takvu akciju (škotski Hearts je predvidio prostor za osam tisuća imena, op. a.), nekoliko europskih klubova već je učinilo taj iskorak. Već prvi dan, nakon proslave na Pjaci, priča je izazvala euforiju i ljudi su ostali u redovima za donacije i dva-tri sata nakon fešte, a zamišljeno je da akcija traje do 30. studenoga. U pripremi je još nekoliko projekata, moramo dobro ispipati i segmentirati tržište. Osmišljavamo akcije za pravne osobe, kao i “crowdfunding”.

Priču Našeg Hajduka nije teško svjetonazorski osvijetliti. Žele da klub bude vlasništvo navijača i zajednice, najbliže bundesligaškom modelu. Nakon svih pretvorbenih ekshibicija u ovoj zemlji dečki su krajnje sumnjičavi prema “arapskim šeicima”, Gloverima i sličnima koji jedva čekaju da u njihov klub iskipaju kamione novca. “Bez provjere njihovih motiva, bez due diligencea njihova poslovanja. Zar kod nas zaista zauvijek mora vladati taj kmetski mentalitet”, pita Rilov. Bio je u odboru za doček baš jednog takvog izaslanika šeika koji se na prvom sastanku rasipao obećanjima, ali više se nije javio jer je očito shvatio da nema posla s “hlebincima”. Evociraju ovdje s podsmijehom i famoznu Gloverovu ponudu - kada su ga pitali što kani napraviti s klubom, biznismen se zaustavio na investiciji od četiri milijuna eura i ambicioznim koncertnim planovima poput Beyonce na Poljudu...

Priča je hrabra i zavodljiva, između ostalog i zato je privukla vojsku članova u Hajduk. Postoji, međutim, i njezina druga strana, ona koja kaže da broj hajdukovaca koji bi na čelu kluba voljeli vidjeti mecenu, bogatog investitora, titulara s imenom i prezimenom, uopće nije zanemariv. U modelu “Grad Split 56 posto, Naš Hajduk 25 posto” oni prepoznaju poslovni hibrid bez budućnosti i bez rezultata na kakve je Hajduk naučio svoje fanove. Ne mire se svi ni s činjenicom da je nogometni klub postao vježbalište direktne demokracije.

Nisu svi za

- Istina je da kad prolazimo gradom i mi “u offu” čujemo nekakvo grintanje, kao što je istina da od 67 društava prijatelja Hajduka, njih sedam ili osam ne želi podržati naš model. Nitko od njih nema jasne argumente zašto su protiv, možete čuti poneku uvredu, ali ne i suvisao prijedlog kako da klubu bude bolje. U suštini me jako frustrira što ne možemo na javnoj tribini, okruglom stolu, razmijeniti mišljenja i sučeliti stavove.

- Upravo to bih i ja volio, sučeliti stavove na takvom panelu, ali to je u Splitu nemoguća misija. Torcida vam je u ovom gradu i biskup i šef policije i urednik novina - kaže gradski vijećnik Luka Podrug, u ovoj priči jedini ljuti oporbenjak među gradskim političarima, što ne znači da su ostali vijećnici u Gradskoj skupštini listom uz Naš Hajduk i njegovu politiku.

Kada se nedavno na njihovu dnevnom redu našla točka “prolongiranje otplate kredita Hajduku”, tijesno su navukli kvorum, Podrug kaže da je kartone “za” podiglo 18 vijećnika, dok je ostalih 17 otišlo “zapaliti cigaretu” .

Nakon neizostavne ideološke litanije o Našem Hajduku kao političkom projektu Dražena Lalića i njegovih suradnika, Podrug baca na stol i neke pravno škakljivije detalje.

- Sa 56 posto dionica Grad Split je većinski vlasnik kluba, a pritom ni o čemu ne odlučuje, ali je zato kriv za sve. Udruga Naš Hajduk do jučer nije imala niti jednu dionicu, no zato odlučuje o svemu i ni za što nije kriva. Da se odmah razumijemo, ja pozdravljam intenciju da navijači postanu vlasnici kluba. Taj klub u ovom gradu ima i fanatičnu i fantastičnu podršku, ali kao čovjek s 25 godina vijećničkog staža ne želim dopustiti da se klubom upravlja protiv volje većinskog vlasnika. Grad kao većinski vlasnik danas ima samo to “zadovoljstvo” da bude jamac za kredit i da ulaže u infrastrukturu. Nije li, uostalom, znakovito da u Nadzornom odboru kluba danas nemate niti jednog Splićanina - pita Podrug i sljedeći trenutak se teatralno hvata za glavu. Supruga će mu, kaže, poludjeti kada sazna da je o Hajduku pričao za novine jer je i ovako persona non grata, dobacuju mu uvrede na cesti i posvećuju uvredljive grafite na gradskim zidovima.

Rijetka sorta

U sličnom nezavidnom položaju ovih dana u Splitu živi Željko Jerkov koji je u klinču s Našim Hajdukom zaglavio na pitanju izmjena Zakona o sportu. Problem s Jerkovom bio je u tome što je u izmijenjenom Zakonu o sportu vidio “lex specialis”, zakon čiji je jedini cilj ukloniti Mamića iz javnog života, dok za širu sliku i ostale sportove uopće ne mari.

Kada Podrugu kažete da kao rijetka sorta, naime deklarirani dinamovac u Splitu, možda i nema osobito časne namjere prema Hajduku, odgovara vam da bi poput mnogih drugih u gradu mogao biti licemjer i kazati da navija za Hajduk, ali da to nije njegov stil. Hvali se da je na Maksimiru gledao Dinamo i Sevillu, ali ne dopušta da razgovor skrene u vode navijačkog folklora. Iz jakne izvlači večer ranije spremljen fascikl posvećen Hajduku čiji dug eksponencijalno raste. S 29 milijuna kuna 2009. na 42 milijuna u vrijeme Svagušina predsjednikovanja i do 140 milijuna kuna krajem 2015. godine

Puno i previše, premda ne iz kategorije strahobalno u današnje vrijeme inflacije igračkih cijena. Jedan transfer Marka Pjace prebrisao bi kao rukom sve Hajdukove financijske muke, ali taj se transfer, složit ću se s Podrugom, na Poljudu neće tako brzo dogoditi.

- Evo vam popis Hajdukovih inozemnih pojačanja otkako su stali iza projekta “naša dica” - podsjeća me sugovornik i zaista, nije teško izvrnuti ladicu kada vas suoče s tom egzotikom. Za zaboravnije, kratki podsjetnik: James Dens, Masahiko Inoha, Nikola Sarić, Patinho i Cassio, onda istočnjački kontingent Abduholikov, Iluridze, Gurbanov, “Arteme, povedi nas” Milevski i njegov imenjak Radčenko, pa Velez, Velazquez, Arteaga i brojni drugi. Nitko nije došao na lijepe oči, na njima su menadžeri uzimali masne provizije.

Astronomski dug

Sat vremena kasnije sjedim u uredu Hajdukova predsjednika. Ivan Kos prekinuo je poslovni sastanak na zamolbu okretnog i vrlo susretljivog klupskog piarovca Jerka Trogrlića i odvojio vrijeme za intervju. Suočavam ga s podatkom o astronomskom dugu koji je naslijedio.

- Riječ je o kumulativnom dugu u koji ulazi i kredit za koji je jamac bio Grad Split, a dio tog kredita bit će amortiziran našim ulaganjem u infrastrukturu što je inače gradska obveza. Da ne ulazim u detalje bilance, puno preciznije bit će ako kažemo da nas trenutačno opterećuje dug od 60-ak milijuna kuna, ali kroz planiranu operativnu dobit uskoro će biti značajno smanjen. Nogomet je specifičan, teško je izraziti vrijednost igrača na tržištu, a mi svakako računamo na izlazne transfere kao na značajan izvor prihoda - kaže Kos.

Mladog Osječanina na predsjedničku je dužnost izabrao Nadzorni odbor čiji su sastav krojili u Našem Hajduku. Što to znači za njegovu samostalnost u donošenju odluka danas kad je Naš Hajduk de facto postao suvlasnik kluba?

- Izabrao me Nadzorni odbor i pred njegovim članovima odgovaram za svoje rezultate. U tom smislu ništa se na dnevnoj bazi neće mijenjati u mojem radu, ali nadam se da će ulazak Našeg Hajduka u suvlasništvo pomoći klubu da nastavi omasovljavati članstvo, da nastavi rasti u svakom pogledu.

- Živio sam u Njemačkoj, imam iskustvo iz Dortmunda i znam koliko znači u marketinškom smislu kada je klub uronjen u zajednicu - dodaje Trogrlić koji je prethodni dan posjetio Dubrovnik radi snimanja novog kalendara. U 12 gradova na potezu od Zadra do Dubrovnika snimit će navijačke “masovke”. Članstvo koje buja poput vegetacije u proljeće, kontrolni paket dionica u vlasništvu navijača i zagledanost prema Dortmundu. Lajkate li? Ili vam zvuči predobro da bi bilo istinito?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. travanj 2024 14:54