Hrvatska je u svojevrsnom lančanom pogoršanju diplomatskih odnosa s gotovo svim susjedima. Ako je u bivšoj SFRJ zbog sličnih motiva bila popularna uzrečica o okruženju ispunjenom "brigama" (koje su činile Bugarska, Rumunjska, Italija, Grčka, Albanija, Mađarska i Austrija), onda se na razini brojki može zaključiti da ni danas u brigama odviše ne zaostajemo, usprkos znatno manjem teritorijalnom obujmu, piše Slobodna Dalmacija.
Ubrzo nakon zatezanja konopca sa Slovenijom zbog neprihvaćanja odluke arbitražnog suda o razgraničenju, ušli smo, naime, u ciklus razmjene diplomatskih nota sa Srbijom zbog ploče s ustaškim pozdravom u Jasenovcu i prosvjednoga paljenja glasila srpske manjine "Novosti". Odnosima s Bosnom i Hercegovinom zakovitlala su se prepucavanja oko gradnje pelješkoga mosta, a u zadnje vrijeme i oko izjava o opasnosti od islamskoga radikalizma koji iz Bosne navodno prijeti Hrvatskoj i Europi. Crna Gora na Zrinjevac također šalje prosvjedne note zbog spomenika emigrantu s terorističkom prošlošću Miru Barešiću koji je u Švedskoj pravomoćno osuđen zbog ubojstva ikone njihova antifašističkog ustanka Vladimira Rolovića, a spirali negativizma u okružju priključila se nedavno i Mađarska, pridruživši se Sloveniji u blokadi prijema Hrvatske u OECD, međunarodnu Organizaciju za gospodarsku suradnju i razvoj. S Italijom smo, zasad, još u relativno nepomućenoj atmosferi.
Razloge ovakvog stanja u odnosima Hrvatske sa susjedima bivši diplomat Ivica Maštruko ne vidi u profesionalnim diplomatima koji trenutačno vode zemlju nego primarno u bremenitom i kompleksnom historijatu ukupnoga našega djelovanja odnosno nedjelovanja. Razlozi za kompliciranje odnosa s raznim državama u okruženju po njemu nisu međusobno povezani, ali ponegdje imaju zajedničke dodirne točke i interesne okvire koji se na neki način preklapaju ili se iz istih izvode dugoročni zaključci.
- Sve je na neki način krenulo od potrebe definiranja graničnoga pitanja koje moramo riješiti sa svima, osim s Mađarskom i Italijom. Politika Republike Hrvatske je u smislu utvrđivanja granica bila ne čvrsta, nego rigidna, a zbog pritiska nacionalističkoga naboja sve dosadašnje Vlade su pregovarale bez najmanje sklonosti kompromisima. Kako bi sve Vlade izbjegle odgovornost zbog takvih politika, sa Slovenijom smo prihvatili ići na arbitražu koja se potom kompromitirala. Europa i svijet su, međutim, na strani arbitražne odluke ne zbog sklonosti Sloveniji, nego zbog zaštite procedure i institucije koja je provodi. Ma što mi mislili o tome, sva buduća rješenja granične crte sa Slovenijom zasnivat će se na postojećoj odluci arbitražnoga suda - napominje Maštruko.
Kao jedino realno rješenje za izlaz iz sadašnjega stanja on predlaže potpisivanje bilateralnog sporazuma o granici sa Slovenijom koji bi uključio sve elemente arbitražne odluke. Time bi izašli iz agonije međusobnoga prepucavanja, a formalno ne bismo odstupili od stava da arbitražu ne prihvaćamo zbog kompromitacije postupka.
Za eksplozivne i nervozne relacije s drugim državama koje nas okružuju Ivica Maštruko smatra da donekle posljedično proizlaze iz slovenskoga slučaja. Arbitraža nas, prema svemu sudeći, očekuje i sa Srbijom i s BiH, a susjedi su se na primjeru Slovenije uvjerili da nismo baš skloni poštivati odluke arbitražnog suda. I rat s BiH oko pelješkoga mosta u jednoj je mjeri odgovor te zemlje na dugogodišnje nerješavanje graničnoga pitanja, a u drugoj je i refleks nečega drugog: intenzivne prisutnosti hrvatskih političkih lidera u BiH i u bosanskohercegovačkom političkom životu. Ta posebna atmosfera koju hrvatski dužnosnici kreiraju u BiH i oko BiH izaziva očitu nervozu u bošnjačkim krugovima - upozorava bivši diplomat s dugogodišnjim iskustvom. Za zategnute odnose s Mađarima sklon je zaključiti da su uglavnom očekivani i to kao posljedica naslijeđa prošlosti vezane za MOL i INA-u, te istrage u vezi sa Zsoltom Hernadijem.
No, koliko god diplomatski odnosi Hrvatske sa susjedima bili slojeviti i kompleksni, činjenica je da se Hrvatsku u Bruxellesu i drugim europskim centrima sve češće percipira prije kao „troublemakera“ i izvor problema nego kao konstruktivnu europsku komponentu – zaključuje Ivica Maštruko. Na svu sreću, na najistaknutijim su hrvatskim dužnostima dugogodišnji diplomati s raskošnim europskim i svjetskim kontaktima: bilo bi nam jamačno puno gore da nas vode amateri.
Bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić smatra da je Hrvatska na sve strane u diplomatskoj defenzivi, iako za to nema razloga. Uvjerena je da se problem sa Slovenijom treba riješiti izbjegavanjem svađa i na premijerskoj razini. Problem se po njoj može premostiti bez obzira na to što je Hrvatska izišla iz arbitraže, i to jednim racionalnim kompromisom koji bi Slovenci mogli predstaviti kao implementaciju arbitražnog sporazuma, a Hrvatska kao bilateralni dogovor dviju zemalja, piše Slobodna Dalmacija.