“Osvetit ću te, tata!”, uzviknuo je 20-godišnji Ivica Todorić na suđenju svom ocu Anti Todoriću osuđenom 1971. kao sudioniku Hrvatskog proljeća za “antirevolucionarnu djelatnost” i gospodarski kriminal pod optužbom da je šest milijuna maraka preusmjerio Matici hrvatskoj za nabavu oružja.
Taj citat je naveden u knjizi “Gazda” i Todorić ga nikad nije demantirao, a život i karijera Ivice Todorića su pokazali da je osveta bila neočekivano žestoka. Ne samo da je država koja mu je osudila oca nestala, nego je obitelj Todorić u Republici Hrvatskoj postala najmoćnija u ovom dijelu Europe.
Gotovo pola stoljeća kasnije, točnije 46 godina, Ivica Todorić je, međutim, nakon što je protiv njega Državno odvjetništvo pokrenulo proces zbog gospodarskog kriminala, ustvrdio na svom popularnom blogu da je “riječ o političkom procesu”. “Nisam spreman gledati i čekati da se kroz dobro poznate obrasce, političkim dekretima, kao u neka mračna vremena, gomila tobožnja kriminalna količina od koje se ne mogu braniti. Sa svojim hrvatskim i međunarodnim pravnim timom spremam obranu i tužbe koje će, u sudskim epilozima, rasvijetliti i pred pravdu izvesti sve one koji su kriminalnim aktivnostima i neustavnim zakonom stvorili paravan za najveću pljačku privatne imovine u suvremenoj Europi”, ustvrdio je Todorić i tako zaokružio političko-gospodarsko-pravosudni narativ svoje obitelji. Naravno, u slučaju progona njegova oca postoji opravdana sumnja da je proces bio politički motiviran, a do konačne sudske presude Ivica Todorić je nevin čovjek.
Dijete iz Zmijavaca
Biografija Ivice Todorića je, pak, manje-više poznata - njegovi su porijeklom iz Zmijavaca kod Imotskog, a rođen je 1951. u Zagrebu. Djetinjstvo je proveo u Božjakovini nedaleko od Dugog Sela, diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1976., a te godine zajedno s ocem Antom i punicom Zlatom pokreće staklenički uzgoj cvijeća, potom širi posao na uvoz i izvoz žitarica te voća i povrća. Krajem 80-ih godina prošlog stojeća osniva Agrokor, a prva tvrtka koju je kupio kreditom Zagrebačke banke bila je zadarska Sojara. Zagrebačka banka ga je kreditirala kada je kupovao i pšenicu i kukuruz od PIK-a Osijek i Kutjevo za potrebe državnih rezervi, a potom je izbio skandal kada se doznalo da su pšenica i kukuruz izvezeni, a državne rezerve prazne.
Tada je osnovano i saborsko istražno povjerenstvo koje je utvrdilo sve činjenice, i to je bio sav rezultat tog povjerenstva. Todorić 1992. kupuje Jamnicu i Agropreradu, 1993. Zvijezdu, tvornicu ulja, 1994. Ledo i Konzum, a 1995. Agrokor postaje koncern. Na ovom mjestu, pak, valja izdvojiti njegov intervju za list Croman iz 1993. u kojem tvrdi: “U vremenima zahuktale privatizacije i poslodavci se susreću sa sasvim nepoznatim problemima. Na Zapadu oni imaju bitan utjecaj na državnu politiku, dok se kod nas sve vrti između sindikata, Komore i Vlade. Kao zastupnici privatnog kapitala, mi ovog trenutka osobitu pozornost posvećujemo većoj zaradi radnika i sređivanju totalnog nereda u naplati potraživanja”.
Menadžerski krediti
Danas te riječi imaju, naravno, sasvim drugačiji prizvuk, a tada su se glavne kritike na njegov posao odnosile na to da je od Zagrebačke banke dobivao kredite povoljnije od drugih, po kamati od četiri posto, dok su drugim poduzetnicima u to ratno doba kamate bile 12 posto. Nadalje, Agrokor 1998. kupuje Jaska vino, 2000. preuzima Sarajevski kiseljak, tvornicu mineralne vode, 2003. srbijanski Frikom, tvornicu sladoleda, 2004. tvornicu sladoleda Baldauf i punionicu mineralne vode Fonyodi u Mađarskoj. Potom postaje vlasnikom PIK-a Vrbovec, PIK-a Belje, Tiska, a 2014. kupuje Mercator, kada za tzv. PIK-obveznicu zalaže većinski paket vlasništva nad Agrokorom. Na vrhuncu krize likvidnosti u ožujku ove godine vrijednost te obveznice nominalno teške 486 milijuna eura pada na četiri posto svoje vrijednosti, odnosno vrijedi 20 milijuna eura.
Toliko su, naime, vlasnici obveznica tada vjerovali da će Ivica Todorić ostati vlasnik Agrokora. Kada su se tih mjeseci vraćali sa svojih inozemnih putovanja, vlasnici i menadžeri naših velikih tvrtki tvrde da je glavno pitanje financijskih investitora bilo: “Is he a crook?”(“Je li on lopov?”), aludirajući na mogućnost da je Todorić falsificirao poslovne knjige. Nalazi prepravljenih financijskih izvješća za 2015. i 2016. koje je napravila izvanredna uprava, a potvrdila konzultantska kuća PWC (mada uz nemali broj ograda glede valorizacije nekih stavki) pokazali su smanjenje vrijednosti imovine Agrokora za čak 21,7 milijardi kuna, a pravosudni proces će pokazati je li tu bilo i elemenata kriminalnog djela.
Ako ćemo se vratiti na intervju za Croman iz 1993., može se reći da je do ove godine Todorić i te kako uspio u namjeri da ima nemjerljiv utjecaj na politiku, ali i da je jednako tako svoju snagu iskoristio da poveća nered u naplati potraživanja svojim dobavljačima, a ni radničke plaće, na primjer u Konzumu, nisu bile baš pri vrhu u svom sektoru.
Nije crno-bijeli lik
Međutim, Ivica Todorić nije crno-bijeli lik, on, za razliku od mnogih drugih tajkuna, svoju društvenu moć nije iskoristio samo da sebi priskrbi korist, već je niz tvrtki tehnološki i organizacijski modernizirao, a posebno je interesantno očuvanje i razvoj propalih poljoprivrednih kombinata. PIK Belje i PIK Vrbovec su, prema brojnim pokazateljima, možda i preinvestirane kompanije, a činjenica da PIK-ovi pod sobom imaju 33 tisuće hektara obradive površine sasvim sigurno će rezultirati naporom Vlade i izvanredne uprave Agrokora da u nagodbi vjerovnika to kupe domaći investitori.
Naravno, kada poslujete uz kamatu od deset posto, a konkurencija od dva posto, osuđeni ste da kad-tad ostanete bez dijela ili cjelokupnog vlasništva, a Ivica Todorić to sebi nije mogao na vrijeme priznati. Ipak, istraga DORH-a, kao i druge istrage, možda bi se morala orijentirati i na to jesu li PIK-ovi ispunjavali svoje obveze kako bi im bio oprošten dio poreznih dugova i kreditnih jamstava.
Agrokor je, naime, PIK-ove kupovao za jednu kunu, što nije sporno, jer bi tvrtke u suprotnom išle u stečaj, ali se kupac obvezao da će provesti značajan tehnološki iskorak, kao i određene činidbe kako bi PIK-ovima država oprostila dobar dio poreznih obveza i prethodnih državnih kreditnih jamstava. Novinari do sada nisu mogli dobiti informacije o tome, pa je i to jedan rukavac za moguće pravosudne provjere.