Nakon dužeg perioda u kojem se povukao iz javnosti nakon mnogih optužbi, Slaven Vujić se oglasio dužom objavom na svojoj Facebook stranici "Tata Slaven".
Podsjetimo, Vujić je u javnosti postao poznat kao otac autističnog sina, zbog kojeg je dao otkaz na poslu i prodao sve što posjeduje kako bi mu se posvetio. Neko vrijeme je kotirao kao pravi heroj, bio je inspiracija za mnoge roditelje s autističnom djecom, pisao je knjige, a 2015. je pokrenuo Udrugu Senzori koja bi okupljala roditelje djece s poteškoćama i im pružala terapije koje kronično nedostaje.
No, prošle godine krenule su prozivke niza roditelja i nekadašnjih suradnika koji su Vujića optužili da je iskoristio bolest svojeg sina, ali i tuđe djece, samo kako bi sebi osigurao materijalnu korist. Nakon što su se optužbe zaredale "Tata Slaven" ih je prvo kategorički odbacio, a potom deaktivirao Facebook stranicu te se prestao pojavljivati u javnosti.
Što je pak poručio nakon duge šutnje, pročitajte u opsežnoj objavi na Facebooku koju prenosimo u cijelosti.
- Lipi moji, nakon četiri mjeseca tišine imam puno toga za napisati. Ne, ne vraćam se u javni život. Ne, ne dolazim se opravdavati. Dolazim po svog sina i njegova prava, po svako dijete koje je ovaj progon uništio. Meni je podnošljivo cipelarenje koje sam proživio, ali ono što je napravljeno mom sinu i njegovoj majci, te nekolici djece koja su ovisila o meni, je zlo i samo zlo.
Ono što me posebno rastužilo je da sam nakon dvije i po godne rada spao na šačicu ljudi koja je ostala uz mene, s tim da među njima nema gotovo nijednog starog prijatelja. 30.000 fanova na Pageu je ostao samo broj.
Zašto me nema u javnosti? Sigurno nisam pobjegao u inozemstvo s golemim novcima, kako su mediji pisali. Posvetio sam se pravnim aspektima prozivki i zaštiti mog Vita, odnosno skrbi za njega s obzirom na to da je u ovoj situaciji on najviše izgubio. Ja sam stari tovar koji može puno podnijeti, no moj sin je značajno izgubio na kvaliteti skrbi i zbog njega sam morao ustati natrag.
O većini optužbi ne mogu reći ništa jer sam vezan izjavom o tajnosti izvida. Sigurno je jedno: nikakvi milijuni nisu nestali. U dvije godine isplaćeno je preko 70 brutto plaća, kupljeno je opreme, upregnut je terapijski rad s gotovo nikakvom državnom podrškom. Obnovljen je dio dvorca.
Zar doista je zaboravljeno da smo podigli mjesta za igru djece u čekaonici trajektne luke i na trajektima? Zar je zaboravljeno da smo hrabro krenuli osigurati skrb u nemogućim uvjetima za djecu u Splitu? Zar doista nitko nije uzeo u obzir da sam svoju kuću, vrijednu 90.000 eura, ustupio zajednici? Toliko toga smo napravili i zar doista nitko nije dozvao u svoje misli i srce sve te divne stvari koje smo napravili družeći se preko ove stranice i uživo?
Povratak na ovu stranicu je bio posebno težak. Prokrstario sam kroz stotine najgnjusnijih uvreda i ponižavajućih riječi. Posljednje mjesece proživljavam zaista puno takvih trenutaka. Primio sam toliko prijetnji, slomilo se sve oko mene. Ne možete ni zamisliti što se dogodi čovjeku za kojeg kažu da je pokrao bolesnu djecu.
Kao čovjek imam puno grijeha i moja prošlost sadrži djela kojima se ne ponosim. Ovaj rad i Grad anđela, sve to skupa je nešto najbolje što sam u životu napravio. To je moje iskupljenje, to je put mog obraćenja.
Ne bježim od nikakve odgovornosti. Trebalo mi je vremena da se priberem, da osnažim. Gdje se griješilo, ima se odgovarati. No isto tako, laž koja se nakotila se ima prokazati. I prokazati ću je u vremenu koje dolazi. Odgovori koje javnost traži svakako donosi vrijeme.
Nešto ću posebno istaknuti. Ovaj progon je nešto doista teško za čovjeka, ali je usput i nešto najbolje što mi se dogodilo. Shvatio sam koliko sam bio neponizan i nestrpljiv, koliko sam griješio. Naučio sam prihvatiti neprijatelja i moliti za njega. Shvatio sam koliko me neki najmanji trebaju, a njima ne treba moj imidž nego moja ljubav.
Od prvih dana mog rada trpim napade. Više puta sam kazneno prijavljivan, svaki moj potez popraćen je prijavom nekom nadležnom tijelu. Nema promjene bez otpora. S vremenom se otpora nagomilalo, a i Zlo koje vlada ovim svijetom nije blagonaklono gledalo na uspostavu nečeg što se zove Grad anđela. Nadodajte na to moje grijehe i slabosti i imate sve elemente uništenja po sili zla.
Ne znam koliko ću se zadržati na društvenim mrežama, no glavni razlog mog javljanja danas je poruka koju želim poslati prije svega svim ljudima koji su stajali uz mene u dobrim vremenima, kao donatori i prijatelji Grada anđela.
Lipi moji, hvala vam na svakom lajku, svakom trenutku koji ste odvojili prateći moj put, te na svakoj kuni povjerenja. Ja povjerenje nisam izigrao i jednog dana, za par mjeseci ili za par godina, biti ćete ponosni na to što smo radili. Sve što sam postigao napravio sam kao čovjek kojeg ste zavoljeli i žao mi je što je došlo vrijeme u kojem ja vodim bitke kojima je cilj jedino uništenje svega što smo napravili. Znam da mnogi među vama više nikad neće vjerovati u dobro djela, no na meni je da ih namnožim u svom životu ne zbog vas, nego zbog djece koja su u Hrvatskoj ugrožena do nezamislivih razmjera.
Stavljam vam se na ljubav i milost da ne sudite putu kojim smo išli. On je dugačak i donijeti će odgovore. Svakako ne prije žestokih borbi koje mene očekuju. Progon mi je pomogao da se naučim boriti sam, a borit ću se. Dugujem to djeci.
Molim da se suzdržite od ružnih komentara i pitanja na koja ne mogu odgovarati u ovom trenutku. Morate razumjeti da odgovore i dokaze čuvam za mjesta na kojima će se utvrđivati moja odgovornost. Svakako će vrijeme donijeti i priliku da to podijelimo javno. Mene svakako ništa ne može pogoditi više od svega što je bilo u posljednje vrijeme; živim tamnicu koja je gora od bilo kojeg zatvora. Tamnica lažne slobode u kojoj je svatko poželio baciti svoj kamen i zaključati svoja vrata predamnom.
Samo vjera i srce junačko. Jer ništa drugo mi je preostaje, put sam izabrao i na njemu ću dati sve za najmanje koje mi je Gospodin na prag doveo.
Vjerujte da ovo pišem iskrena srca. Užasno je teško ponovno stati pred ljude, izložiti se novim napadima i progonima. Moram, jer neki nas trebaju.