- Doktorice, u zadnje vrijeme me boli u donjem dijelu trbuha. Nije strašno, ali ne osjećam se ugodno.
- Moguće je da imate bubrežni kamenac. Evo vam uputnica, ali kako niste hitni pacijent, na ultrazvuk ćete morati pričekati neko vrijeme.
- Napipala sam kvržicu na dojci.
- Evo vam uputnica. Kada dođete na red i obavite pregled, javite mi se s nalazima.
To su neki primjeri razgovara u ordinaciji obiteljske medicine. A može izgledati i ovako: - Doktorice, boli me u donjem dijelu trbuha.
- Skinite se do pasa i legnite na stol, napravit ću vam ultrazvuk. Imate bubrežne kamence, ali s obzirom na nalaz, terapija su vam lijekovi analgetici i puno tekućine.
Smanjenje gužvi
Oba zamišljena razgovora odvijaju se u ordinacijama obiteljske medicine, ali onaj nakon kojeg odlazite nepregledani s nekoliko uputnica mnogo je češći.
Ordinacije obiteljske medicine uglavnom su neopremljene. Bilo da je riječ o liječnicima koji su zaposleni u domu zdravlja ili rade kao koncesionari, uglavnom nemaju nikakvu aparaturu.
Razlozi su sljedeći: domskim liječnicima sredstva za rad osigurava dom zdravlja, i to u većini slučajeva znači da od opreme u ordinaciji postoje samo stol, stolac, stetoskop i računalo. A većem dijelu koncesionara ne isplati se raditi više pretraga jer ionako imaju plaće veće od specijalista u bolnicama. Da se u primarnoj medicini može odraditi značajan dio posla i smanjiti gužva u bolnicama, pokazuje primjer prim. Ines Balint, spec. obiteljske medicine.
Balint je obiteljska liječnica koja ima ugovor s HZZO-om. U prosjeku samo 15 posto njenih pacijenata ide na dodatne pretrage u bolnicu. Razlog je opremljenost njezine ordinacije: EKG, spirometar, 24-satni holter tlaka, UZV abdomena, UZV dojke, inhalator i dio fizikalne terapije za liječenje boli. - UZV s dvije sonde platila sam oko 100 tisuća kuna, sve kompjutorske aplikacije: holter tlaka i spirometar oko 15 tisuća kuna, EKG je oko 8 tisuća kuna. Kupila sam i pregledne stolce, ormare za lijekove, fotelje za infuzije. Sve sam to učinila jer volim svoj posao, a i pacijenti se osjećaju ugodno i zaštićeno - kaže prim. Balint.
Balint ima ugovor s HZZO-om i dobije mjesečno fiksnu svotu za pružanje zdravstvene zaštite.
Udruživanje kolega
Očekivala je, kaže, da će se najave bivših ministara, posebno ministra Varge i HZZO-a, ostvariti na način da će se formirati skupne prakse, što znači da će se na jednom malom regionalnom području udružiti npr. pet kolega, te da će svaki od njih utrošiti svoja sredstva u edukaciju i opremu i pružati usluge svim pacijentima liječnika uključenih u skupnu praksu.
Nedostatak vremena
- Naravno, očekivali smo da ćemo, kada odradimo, tu uslugu moći i naplatiti. Konkretno: ja ovdje jedina imam UZV abdomena, ali meni HZZO plaća samo 10 posto od mojih DTP-a za te usluge, i to samo za moje pacijente. Što znači da ja mogu obaviti i stotinu UZV-a svojim pacijentima, ali će meni HZZO platiti samo 20 - pojašnjava.
Bilo bi dobro, predlaže, da se netko educira za pregled madeža, taj liječnik bi onda mogao svim pacijentima unutar skupne prakse raditi dermoskopije.
- Isto je i sa spirometrijom ili 24-satnim mjerenjem arterijskog tlaka. Mi u ovom trenutku uslugu HZZO-u možemo naplatiti samo ako smo je pružili svojim pacijentima - kaže Balint i napominje da je najveći problem nedostatak vremena za pacijente.
S druge strane, liječnica iz zagrebačkog doma zdravlja kaže da se od dodatne opreme nema čime pohvaliti.
Uvjeti za rad
- Ono što imam na radnom mjestu su stol, stolica i kompjutor. Nemam uvjete za rad i to je razlog što moram više od 60 posto pacijenata slati na preglede kolegama u bolnicu - kaže i dodaje da u cijelom Domu zdravlja gdje radi nema ništa od opreme.
- Osim nas koji smo zaposleni u Domu zdravlja, ima i nekoliko koncesionara. Oni se također nisu potrudili da nabave dodatnu opremu - kaže liječnica. Nepoštenim smatra to što koncesionari imaju višestruko veća mjesečna primanja od “domskih” liječnika iako ne pružaju ništa više usluga.
- Plaće liječnika zaposlenih u domu zdravlja su fiksne i svaki mjesec su iste. Iznose oko osam tisuća kuna, a mojim kolegama koncesionarima, kad plate sve troškove, medicinsku sestru, najam i ostalo, ostane više od 15 tisuća kuna. Pitam se gdje je tu pravda i kako netko može zapravo biti privatan u javnom zdravstvu, dok netko nema tu mogućnost - kaže liječnica i dodaje da bi se onda takva mogućnost trebala dati svima ili nikome. Tom logikom bi se, kaže liječnica, i neke bolnice mogle privatizirati.