"Sve je to OK", odmahivao je bezbrižno HDZ-ov saborski zastupnik Franjo Lucić svaki put kad bi ga Ante Šolić, donedavni predsjednik požeškog HDZ-a, pitao za privatni biznis i dugove o kojima se u požeškom kraju govori već godinama. No, kad mu je to isto pitanje nedavno postavio novinar Drago Hedl, Lucić mu je ponudio mito. I bio je to početak kraja političke karijere HDZ-ova pleterničkog “šerifa”.
Franjo Lucić u svojoj je imovinskoj kartici u rubrici zvanje napisao - “menadžer”, završio je srednju školu za trgovca, a rubriku s nekretninama i pokretninama ostavio je praznom, naveo je tek oranicu. Dakle, poslije desetljeća u biznisu i politici posjeduje tek oranicu, nema ni auto, ni kuću, ni stan, a tvrtka u njegovu vlasništvu otišla je u stečaj. Međutim, ostali su neplaćeni milijunski krediti, a za neke od njih Lucić je i osobno jamčio. Tako je u međuvremenu obiteljsku kuću i biznis prebacio na djecu. I naravno da je bio nervozan kad su ga novinari ovo ljeto počeli pitati gdje je potrošio milijune koje su mu posudile banke? Je li istina da je izgradio apartmane na moru novcem koji je trebao uložiti u posao?
Potpuno razotkrivanje
“Nema u tome priče, to je stara stvar, nemate ništa za napisati”, ponavljao je nervozno Lucić u razgovoru za Jutarnji list, kad smo ga početkom srpnja pitali o toj temi. Znao je već tada da mu HDZ Andreja Plenkovića neće čuvati leđa, kao što su to činili raniji predsjednici stranke. Želio je zaustaviti bilo kakve napise o njegovim privatnim poslovima. U razgovoru za Jutarnji tvrdio je da s tvrtkom koja je pokrenula ovrhu zbog duga po kreditu “pregovara o otkupu tog potraživanja”, a ubrzo nakon toga tražio nas je da mu pošaljemo tu ovrhu. “Ne mogu je naći, pa bih vas molio da mi ju pošaljete”, zatražio je Lucić, kojem smo dostavili spornu ovrhu; pretpostavljamo da nije ni znao da je pokrenuta. Kad ga je nedugo nakon toga nazvao novinar Hedl iz Telegrama, Lucić više nije imao strpljenja, ponudio mu je mito.
Državno odvjetništvo ubrzo je pokrenulo istragu, saborsko Mandatno-imunitetno povjerenstvo po hitnom postupku skinulo mu je imunitet, Lucić je podnio ostavke sa svih stranačkih dužnosti, a HDZ-ovci su se počeli distancirati od stranačkog kolege. “S Lucićem nikad nisam ni kavu popio”, “Ne znam puno o njemu”, “Lucić je politički nebitan” - odgovarali su nam proteklih dana HDZ-ovci na pitanja o Luciću, kojem je u stranci otpočela priprema za političku “mirovinu”. “Plenković sigurno neće dopustiti da mu Lucić bude teret, tko je uopće Lucić?”, komentira izvor blizak vrhu stranke. U požeškom HDZ-u, koji je od lokalnih izbora podijeljen na dvije frakcije - Lucićevu i onu Vedrana Neferovića, bivšeg gradonačelnika Požege - krenulo je potpuno razotkrivanje Lucića. Bivši predsjednik gradskog HDZ-a Ante Šolić, koji je podržavao Neferovića, pa ga je Lucić u konačnici smijenio, za Jutarnji prvi put otvoreno govori koliko se razočarao u bivšem stranačkom kolegi.
“Surađivali smo devet godina, otkako sam postao predsjednik gradske organizacije HDZ-a u Požegi, ali posljednje dvije godine odnosi su bili narušeni. Osobno sam bio za Neferovića, za kojeg sam smatrao da je u pravu jer nije želio da netko sa strane upravlja Požegom, a da on kao gradonačelnik za to odgovara. I u tom sukobu Lucića i Neferovića ispao sam kolateralna žrtva, Lucić me ubrzo smijenio. Ni moja lista za izbore, na kojoj je bilo 80 posto intelektualaca, nije prošla, već Lucićeva lista, na kojoj su bili i pravomoćno osuđeni ljudi, od kojih neki danas rade u stranci. Razočarao sam se, od osnutka sam u HDZ-u, a samo tri dana nakon što su me smijenili, u stranačkim prostorijama su mi promijenili bravu. Potpuno sam se povukao, ogorčen sam, nisam takav tretman ni od koga doživio, nisam takav čovjek”, požalio se Šulić koji se, kaže, iznenadio kad je čuo da je Lucić novinaru ponudio mito.
Juriš na fotelje
Predsjednik Zajednice utemeljitelja HDZ-a Požeško-slavonske županije Vlado Englman još je prije više od godinu dana zatražio Lucićevu ostavku zbog nepoštivanja statuta. “Nije nam dozvolio da i mi predlažemo kandidate za liste za Sabor, nego je Lucić među ostalima predložio samog sebe. Ali utemeljitelji, prema Statutu, imaju pravo predložiti kandidata. Požeški HDZ Lucić je vodio na principu “one man showa”, odnosno imao je Marijana Aladrovića i još njih nekolicinu. Zamjerali smo im i nepotizam jer na svim mogućim pozicijama u gradu i županiji su rodbinski, kumski ili seoski ljudi povezani s obiteljima Lucić, Aladrović...”, ističe Englman te dodaje kako ima i pozitivnih stvari koje je Lucić napravio, primjerice, od “sela Pleternice napravio je grad, osigurao prostor za HDZ, te osvojio izbore”, međutim ističe Englman, “to nije napravio sam, kako se često zna hvaliti”.
U požeškom HDZ-u već je otpočeo juriš na Lucićeve fotelje - bio je predsjednik Županijskog odbora HDZ-a Požeško-slavonske županije, član Nacionalnog vijeća i Središnjeg odbora. “Plenković ga je tražio da se povuče sa svih stranačkih funkcija”, kaže nam izvor blizak vrhu stranke, u kojem se Lucić nikad nije pretjerano nametao, držao se lokalne sredine, u kojoj je iz sjene i dalje vukao sve konce. Podsjetimo da se sa šefom stranke sukobio uoči lokalnih izbora kad nije želio da kandidat za gradonačelnika Požege bude Plenkovićev izbor - Neferović s kojim je bio u sukobu.
“Lucić je pravi prototip lokalnog šerifa”, komentira ga stranački kolega koji je želio ostati anoniman, te opisuje kako je na lokalnoj razini ispleo mrežu kadrova od povjerenja preko kojih je i dalje vladao u tom kraju. “Nikad se nije gurao u sam vrh stranke, ali bi se među prvima okrenuo u smjeru u kojem vjetar puše, preživio je i Sanadera, i Kosor, pa i Karamarka, te dočekao Plenkovića.”
Bivši gradonačelnik Požege Neferović kaže da je njegov odnos s Lucićem kompleksan još od 2013. “Tada smo se prvi put sukobili, kad me tražio da potpišem neku odluku za koju sam držao da je protuzakonita. Ne kažem da je osobno imao interes u tome, ali otada smo se počeli razilaziti, a on me prozivao da sam se odmetnuo od HDZ-a. Sad mu svi okreću leđa. Ne bih sudio o njegovim privatnim poslovima, ali činjenica je da se oko politike nismo slagali. Zamjerao sam mu jer nije imao kriterije prilikom odabira stranačkih kadrova, nije cijenio rad, nego je političkim manekenima davao podršku i tako rastjerao kvalitetne ljude”, opisuje Neferović.
Gdje je novac?
Dinamiku na požeškoj političkoj sceni proteklo desetljeće diktirali su sukobi na relaciji Franjo Lucić i bivši dugogodišnji SDP-ov gradonačelnik Zdravko Ronko, koji proteklih dana šuti. “Gdje je novac?”, pitao je još u zimu 2012. godine Ronko na tiskovnoj konferenciji Lucića te dodao: “Podignuto je i 12 milijuna kuna kredita za branitelje, a branitelji su završili na burzi...”. Lucić mu je tada odgovorio isto ono što govori i danas. “Radim sve prema zakonu. Kod mene je bila i financijska i porezna. U poduzetništvu sam 25 godina i ni jednog se svoga poteza ne sramim”. Dvojac je godinama ratovao na lokalnoj razini, u saborskim klupama, kuloarskim rovovima, ali mnogi se pitaju zašto sada Ronko ne poentira.
“Ronko je svašta pokušavao, pa i kad je SDP bio na vlasti, ali Lucić se preko Hrvatskih šuma dobro usidrio i u njegovim redovima”, priča nam izvor iz Ronkove blizine. SDP-ov zastupnik, kaže nam izvor blizak Ronku, sada u tišini čeka Lucićev pad jer se ne slaže s novim stranačkim vodstvom, navodno čak razmišlja o povlačenju iz aktivne politike. Ronko je, neslužbeno doznajemo, razočaran Davorom Bernardićem, pa sad navodno iz “inata ne želi na slučaju Lucić osvajati kredite za Bernardićev SDP”. Kontaktirali smo Ronka, ali rekao je da nema komentara na tu temu. Naš drugi sugovornik blizak HDZ-u kaže da je odnos Ronko - Lucić ipak specifičan, te dodaje: “Često su se ljudi pitali postoji li između njih dogovor oko podijele teritorija - Ronku grad, a Luciću županija. Jer nemojmo zaboraviti da je Ronko na početku Lucićeve poslovne karijere vodio njegovo knjigovodstvo”.
Lucić je, inače, odrastao u poljoprivrednoj obitelji, skromnih financijskih mogućnosti. Jedan od njegovih boljih prijatelja iz djetinjstva Marko Vidakušić sjeća ga se kao skromnog momka, ali, kaže, “kad je osjetio moć politike i novca, potpuno je izgubio kompas”. Vidakušić se s Lucićem razišao 2004. godine, otkad se pozdrave samo u prolazu. Franjo Lucić i njegov brat, kad su počeli u obiteljskoj kući proizvoditi čavle, iz čega se kasnije razvio njihov privatni posao, u mjestu su dobili nadimke “mali ekser” za mlađeg brata te “veliki ekser” za Franju Lucića. Naš drugi sugovornik, također svojedobno blizak Luciću, kaže kako bi za njega možda bilo bolje da nije ušao u politiku, nego da se ostao baviti privatnim poslom. “Možda bi onda ostao fokusiran na posao, a ovako se samo rasplinuo. Kad čovjek iz opanka obuje ulaštene cipele i precijeni sama sebe, onda se pogubi”, komentira naš sugovornik.
Međutim, ima i onih koji smatraju da je za Pleternicu Lucić imao i pozitivnih stvari. “Dosta je napravljeno na infrastrukturi, ali kraj je gospodarski stradao, tri tvrtke koje su vukle i zapošljavale više od 800 ljudi - Oroplet koji je Lucić preuzeo, Dinamico Pleternica i njegov Tofrado - danas više ne posluju”, govori nam sugovornik. Lucić je tijekom godina požeški HDZ premrežio svojim kadrovima, a do danas mu se očito, komentira naš sugovornik, nije pojavio dostojan protivnik. “HDZ je ostvarivao sve bolji rezultat i stranački vrh ga je zato držao, nitko nije obraćao pozornost na njegove probleme u privatnom poslu. A u požeškom HDZ-u nisi mogao uspjeti ako nisi prošao njegov filter; je li to bila rodbinska veza ili neka druga, nije bilo važno, ali odlučivao je Lucić”, priča nam izvor.
Iako je Lucićev poslovni krah počeo još 2012. , u politici ga to sve do danas nije uzdrmalo. No pritisak milijunskih kredita koji su počeli stizati na naplatu pritiskao je Lucića, morao je obiteljsku kuću prebaciti na djecu da mu banke ne bi sjele s ovrhama, a tvrtka za otkup potraživanja Adriatic Assets, koja je preuzela potraživanja Hypo Alpe-Adria banka, pokrenula je u svibnju ove godine ovrhu nad tvrtkom Građapromet u kojoj je Lucić predsjednik Nadzornog odbora, a njegova supruga direktorica, i to radi povrata kredita u visini od ukupno 28,1 milijun kuna. Kad smo Lucića pitali kako su iskorišteni krediti koji nisu vraćeni, odgovorio nam je kako je za njega ta “priča završena”. Među brojnim kreditima koje je Lucić dobivao nalazi se i onaj od 7,6 milijuna kuna odobren tvrtki Tofrado, a koji je dobio od Fonda za razvoj i zapošljavanje (FRZ). Spomenuti Fond je od prosinca 2002. do travnja 2010. godine podijelio ukupno 1,6 milijardi kuna preko 210 kredita za 192 korisnika, s kamatom od dva posto, namijenjenih jačanju obrta, te malih i srednjih poduzeća.
Nenaplativi krediti
Fond je 2010. godine ugašen, a brigu o urednoj naplati danih kredita u međuvremenu je preuzelo Ministarstvo financija, iz kojeg su nam dostavili zbirnu tablicu o svim kreditima, prema kojoj je krajem 2016. od 192 tvrtki korisnika kredita njih 32 zatvorilo kredite, a 51 je još uvijek aktivan. Više od polovice duga vjerojatno neće biti naplaćeno - 41 korisnik je izbrisan, 38 ih je u stečaju, 25 je spornih, pet je u predstečaju. Zanimljivo je da je te povoljne kredite dobio tada niz poduzetnika povezanih s HDZ-om, kako je svojedobno pisao Poslovni dnevnik. Prema navodima Poslovnog dnevnika, kredite od Fonda dobile su tvrtke poput KIO Orahovice, pa osječke Eko Slavonije, tvrtke u suvlasništvu Zorana Gopca i Višeslava Vukojevića, potom je 30 milijuna kuna svojedobno dobio BBS, tvrtka nekadašnje HDZ-ove saborske zastupnice Barbare Bešenić iz afere o izvlačenju novca iz Fonda za zaštitu okoliša. Također je i bivši ministar obrane Pavao Miljavac dobio od Fonda 30-ak milijuna kuna za obrt PM Lignum, a i tvrtke povezane s poduzetnikom Miroslavom Kutlom dobivale su spomenute kredite. Kad smo Lucića ovih dana pitali za razgovor, odgovorio nam je da je “sve rečeno”, za telefonski razgovor nije bio raspoložen ni njegov bliski suradnik Marijan Aladrović. “Ne možemo preko telefona razgovarati”, kazao nam je.
Lucić nam je, pak, početkom srpnja, na pitanja o poslovnom krahu odgovorio: “Pokušat ćemo se dogovoriti s tvrtkom Adriatic Assets da otkupimo ta potraživanja, ali ako ne uspijemo, oni će se naplatiti prodajom nekretnina na kojima su njihove zabilježbe. S jednom bankom uspjeli smo riješiti potraživanja, i još nam je ostala Hypo banka. Tvrtka Tofrado je zbog krize loše poslovala i zapali smo u probleme. Važno mi je bilo da isplatimo sva potraživanja radnicima, što je i učinjeno, i većina radnika je nastavila raditi u tvrtki partneru Florian grupi i Tofrado trgovini, koju vodi moj sin. Ispunili smo i obveze prema dobavljačima te od 200 radnika koji su nekad radili kod nas, sada radi oko 150 radnika”.