ZAGREB - Uhićenja Tomislava Merčepa i Đure Brodarca prokomentirana su uobičajenim anakrono-folklornim jezikom većeg dijela hrvatske javnosti, kao prinošenje posljednjih žrtava na oltar ulaska Hrvatske u Europsku Uniju.
Taktički gledajući, takva je procjena vjerojatno točna.
Hrvatska je Vlada morala uvjeriti Bruxelles da misli ozbiljno u vezi sa suđenjima za ratne zločine, pa je uhitila glavne protagoniste dvaju kapitalnih slučajeva: za ubojstva u Pakračkoj Poljani i pojedine likvidacije u Zagrebu, početkom devedesetih, nedvojbeno je zapovjedno odgovoran Tomislav Merčep, dok bi za nestanke srpskih civila u Sisku trebao odgovarati Đuro Brodarac.
No, taktička funkcija Merčepova i Brodarčeva hapšenja ne umanjuje stvarni, elementarni moralni imperativ da se ljudima poput Tomislava Merčepa napokon sudi zbog uistinu jezivih zločina.
Uredništvo Jutarnjeg lista odlučilo je objaviti fotografije tijela dvanaestogodišnje Aleksandre Zec, koju su u studenom 1991. godine na Sljemenu ustrijelili pripadnici Merčepovih eskadrona smrti, zato što hrvatsku javnost želimo upozoriti zbog čega je, zapravo, Tomislav Merčep u zatvoru, i zato što se radi o strašnom, ali i simboličkom dokumentu koji svjedoči o slučajevima stradanja Srba u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata, koje su skrivili ljudi u uniformama hrvatskih oružanih snaga, a za što su suodgovorni i političari koji su štitili ubojice.
Poražavajuće je što su krivci za ova odvratna ubojstva dugo godina proveli na slobodi. Uvjereni smo, ipak, da su hrvatska država i cijelo hrvatsko društvo napokon dovoljno zreli da se suoče i s tako strašnim dokumentima poput fotografija tijela dvanaestogodišnje Aleksandre.
Poštovanim Facebook komentatorima, koji su nas optužili da smo godinama prikrivali Merčepove zločine
1. Prvi opsežni tekst o ubojstvu obitelji Zec izašao je na pet strana, i u 180 tisuća primjeraka, u Božićnom broju Globusa 1993. godine. Dakle, nekoliko mjeseci prije Ferala. U tom smo tekstu objavili priznanja ubojica obitelji Zec, uključujući i detaljni opis ubojstva male Aleksandre. Ja sam autor tog teksta, koji je tiskan pod velikim naslovom 'Eskadroni smrti Tomislava Merčepa'.
2. U idućih pet ili šest godina objavili smo više od stotinu kartica teksta o zločinima pripadnika Merčepove postrojbe.
3. Tomislav Merčep i njegovi suučesnici toliko su nas često tužili, da ne znam točan broj tužbi. Neke su i danas aktivne.
Evo, to je vrlo sažet odgovor na pitanje što smo mi učinili da razotkrijemo ovaj i slične zločine. Mi smo ga, naime, razotkrili. Davne 1993.godine.
Žalosno je da ljudi koji se žele upustiti u ozbiljniju raspravu o tom vremenu i tim događajima objavljuju čvrste vrijednosne sudove, a da nisu upoznati sa elementarnim činjenicama.
S poštovanjem
Davor Butković
