Rijetko koja djelatnost ima tako loš imidž kao što ga imaju agencije za privremeno zapošljavanje. U modernim uredima jedne od najvećih agencija koje rade u Hrvatskoj, međunarodnom Adeccu, u utorak oko podneva desetak zaposlenika mirno je radilo svoj posao.
U isto vrijeme deseci tisuća ljudi štrajkali su, među ostalim, i zbog onoga čime se takve agencije bave: novi Zakon o radu o kojem je Sabor jučer počeo raspravljati, a koji produžuje mogućnost privremenog zapošljavanja putem agencija s jedne na tri godine.
Sindikati tvrde da će takva liberalizacija dovesti do smanjenja stalnih poslova jer će poslodavci masovno početi zapošljavati takve “iznajmljene” radnike - one koji će raditi kod njih, ali će formalno biti zaposleni u agencijama pa će ih poslodavac moći otpustiti kad želi. I to bez otkaznog roka, otpremnine i drugih davanja, koja su u Hrvatskoj visoka, a koje novi Zakon o radu nije dirao ni smanjivao.
- To naprosto nije moguće! U Hrvatskoj danas preko agencija radi 0,3 posto zaposlenih, sve zajedno oko 5.000 ljudi. U europskim državama u kojima je agencijski rad mnogo liberaliziraniji, prosjek je 1,8 posto. Dakle, takve bojazni sasvim sigurno nema. Najveći klijenti agencija uvijek su velike industrije, koje u Hrvatskoj ima sve manje i manje - objašnjava Bojan Poljičak, direktor Adecca, koja u Hrvatskoj radi od 2003., a lani je ostvarila oko 60 milijuna kuna prihoda.
Agencija se bavi pronalaskom nezaposlenih radnika, mahom niže stručne spreme, koje zapošljava kod sebe na određeno vrijeme i iznajmljuje poslodavcima po potrebi.
Ti su radnici, tvrde ovih dana sindikati, obespravljeni, imaju niže plaće i manja prava od ostalih.
- Radnici koji rade preko naše agencije imaju u lipu jednaku plaću za svoj rad kao i radnici stalno zaposleni kod tog poslodavca. Imaju pravo na jednaku naknadu za prijevoz i godišnji. Naši radnici dobivaju plaću na vrijeme čak i kad radnicima stalno zaposlenima kod poslodavca plaća kasni jer im je isplaćuje naša agencija - objašnjava Poljičak.
Svoj poslovni interes ostvaruju naplatom naknade od poslodavca.
- Već nekoliko godina tako zapošljavamo radnike na zamjene. Nekad nam ljudi trebaju na dva dana. Zamislite u malom gradu koliko traje da ih prijavimo pa odjavimo, a dogodi nam se da već pet dana kasnije trebamo istog tog čovjeka. Jer ako nam je dvoje ljudi istovremeno na bolovanju, cijeli je proizvodni proces u zastoju. Agencija nam je tu neprocjenjiva - objašnjava Darko Baljak, direktor tvrtke za proizvodnju dječje hrane Vivera iz Gline, koju je 2001. kupio njemački div Hipp.
Agencijski rad, slažu se svi, nije najbolnija točka hrvatskog tržišta rada. U državi u kojoj radi jedva 1,3 milijuna ljudi, više radnosposobnih ne radi nego što ih radi i gotovo 385.000 ih je prijavljeno na burzi, glavno je pitanje kako povećati zaposlenost i hoće li novi ZOR na to uopće utjecati? - Izmjene ZOR-a, ovakve simbolične kakve jesu, mogu dovesti do manjih promjena na tržištu rada. Izmjene ZOR-a bez ostalih reformi sigurno neće dovesti do povećanja zaposlenosti. Ali ako ni ovakve izmjene Zakona ne prođu, bit će to jasan znak da smo pali na prvom koraku i da promjena koje bi dovele do bolje gospodarske klime ne treba ni očekivati - jasan je Davor Majetić, glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca, čovjek s bogatim iskustvom, prije svega na direktorskim mjestima u Microsoftu.
Jer činjenica je da predložene izmjene Zakona o radu nisu ni dotaknule ono što je radnicima najbolnije - plaće, otpremnine i uvjete za otkaz. Liberalizaciju u tom segmentu poslodavci smatraju nužnom za, kako kažu, “relaksaciju poslovanja”.
- Otpuštanje i otkazi trebali bi biti stvar kolektivnih i individualnih ugovora, a ne Zakona o radu - smatraju u HUP-u. U Ministarstvu rada kažu da takva radikalizacija nikada nije dolazila u obzir. Takve bi mjere kratkoročno dovele do još snažnijeg rasta nezaposlenosti, a krivulja zaposlenosti počela bi rasti tek nakon što bi BDP dostignuo rast veći od 2,5 posto. Stoga su predložili daleko blaže izmjene koje bi, prije svega, trebale sada osigurati lakše restrukturiranje poslovanja poslodavcima. Ukinuli su obvezu poslodavca da, tijekom kolektivnog otpuštanja, izradi plan zbrinjavanja za Zavod za zapošljavanje, a u slučaju pojedinačnog poslovno uvjetovanog otkaza ne mora radniku ponuditi drugo radno mjesto.
- Te dvije mjere olakšat će poslodavcu da brzo ukine dio poslovanja na kojem gubi i tako spasi zdravi dio tvrtke. Do sada je, zbog ovih obveza, restrukturiranje trajalo od 180 do 270 dana, a u tom periodu su i cijele tvrtke često propadale. Sad se taj rok skraćuje na 30 do 60 dana - kaže ministar.
Međutim, i te “blage” mjere bile su dovoljne da sindikati pokrenu akcije i usprotive se izmjenama ZOR-a.
- Ovakvo olakšavanje otkaza dodatno ruši sigurnost radnika, a ne postoji ni jedna analiza koja bi potvrdila da će dovesti do otvaranja novih radnih mjesta ili lakšeg zapošljavanja - kaže Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata, jedan od čelnika koji je organizirao štrajk.
Druga nepremostiva prepreka za sindikate jest prijedlog da radni tjedan iznimno može trajati i 56 umjesto dosadašnjih 40 sati, pa čak i 60 sati ako se to utvrdi kolektivnim ugovorom.
- To je obezvrjeđivanje osobe i svake njezine dimenzije osim radne. Ljudi imaju privatni život, imaju djecu, imaju prijatelje. Ovakav zakon nudit će poslodavcima mogućnost da naredi majci da radi 12 sati dnevno i neće je pitati gdje će ostaviti dijete ni tko će djetetu nadoknaditi to što nije s majkom - kaže Sever.
Poslodavci objašnjavaju kako takav raspored radnog vremena već odavno postoji u velikim granskim kolektivnim ugovorima poput onog za turizam ili građevinu i besprijekorno funkcionira.
- Izmjene ZOR-a ovaj put omogućavaju i malim i srednjim poduzetnicima da, ako iznenada dobiju neki veliki posao, mogu povećati radno vrijeme radnicima i to legalno odraditi i platiti svoje radnike. To ne može biti stalno stanje već iznimno i mora se najaviti. ZOR kaže da u periodu od četiri mjeseca moraju iznivelirati radni tjedan na 40 sati tako da će možda radnici jedan tjedan raditi 11 sati dnevno jer je povećan posao, ali će drugi tjedan raditi pet sati dnevno - kaže Majetić, objašnjavajući da će ovakve mjere dozvoliti malim poduzetnicima da lakše dišu, što će s vremenom dovesti i do novih radnih mjesta.
Posebno pozdravljaju izmjene prekršajnih odredbi.
- Dobar primjer je ugostitelj koji je kažnjen s nekoliko desetaka tisuća kuna jer je imao Knjigu žalbe umjesto Obavijesti o načinu podnošenja pisanih odgovora. Sada će ga inspektor upozoriti i kazniti tek ako to ne ispravi u zadanom roku. Tako je ovim izmjenama regulirana gotovo polovica prekršaja. Ne svi. Ni mi ne mislimo da treba biti blag prema poslodavcu koji ima neprijavljene radnike - kaže.
Ministarstvo je u izradi Zakona pokušalo izbalansirati interese sindikata i poslodavaca iako štrajkovi pokazuju da u tome nije uspjelo, a sindikati najavljuju i daljnje akcije, pa čak i masovno skupljanje potpisa za promjenu vlasti. Izmjene ZOR-a u nekim dijelovima i radnicima idu na ruku jer, na primjer, legaliziraju mogućnost štrajka već nakon jednog dana kašnjenja plaća. Zastara za radne sporove povećana je s tri na pet godina. Odustalo se i od smanjenja prava trudnica, tako da trudna radnica i dalje ne može dobiti izvanredni otkaz.
- Jasno je da bi HUP sve izmjenio, a sindikati ništa. Najbolnije točke nismo htjeli dira- ti, ali nam je važno pojednostaviti poslovanje i od ovoga nećemo odustati - kaže Mrsić.
‘Imamo 14 definicija plaća!?’
U sindikatima i u HUP-u ističu kako je rigidni Zakon o radu tek na sedmom mjestu prepreka investitorima. Na prvom su mjestu porezna i zakonska nestabilnost, pa birokratiziranost, neujednačenost sudske prakse, korupcija te visoka cijena bruto rada.
- U hrvatskim zakonima postoji 14 definicija plaće. Poslodavci imaju Lex Perković svaki dan: dva različita suca donose dvije različite presude u identičnim predmetima. Pritom je jedan poduzetnik uništen, jer ga visina kazne tjera u stečaj, a drugi je oslobo- đen. Zakoni se mijenjaju tako brzo da investitor još nije uspio ni pokrenuti biznis, a sva su pravila izmijenjena. Pridodamo li tome nevjerojatan lokalni ustroj i obrazovanje koje ne stvara ljude koje mi trebamo, jasno je koliko će Zakon o radu sam za sebe imati efekta - kaže Majetić.
Što se sve mijenja u Zakonu o radu?
1. FLEKSIBILNO RADNO VRIJEME U slučaju povećanja opsega posla radnik na zahtjev poslodavca mora raditi i do 56 sati tjedno, ali ukupan broj radnih sati u razdoblju od četiri mjeseca mora se svesti na 40 sati tjedno (48 s prekovremenim satima). To znači da ako je radnik jedan tjedan radio 56 sati, neki drugi tjedan unutar 4 mjeseca mora raditi 24 sata. Kolektivnim ugovorom moguće je ugovoriti i do 60 sati tjedno.
2. DULJI AGENCIJSKI RAD Zapošljavanje preko agencija za privremeno zapošljavanje produljeno je s jedne na najviše tri godine. Poslodavac nakon poslovno uvjetovanog otkaza ne smije šest mjeseci na to radno mjesto zaposliti drugog radnika, pa niti preko agencije.
3. SUDSKI RASKID UGOVORA O RADU Maksimalna visina naknade štete smanjena je sa 18 na 8 plaća.
4. PRODULJENA ZASTARA Rok zastare prava iz radnih odnosa produljuje se s tri na pet godina.
5. UKINUTA APSOLUTNA ZAŠTITA TRUDNICAMA Omogućen je prestanak radnog odnosa radnicima koji koriste rodiljna i roditeljska prava u slučaju smrti poslodavca, zatvaranja obrta ili tvrtke ili likvidacije. Do sada poslodavac nije mogao zatvoriti tvrtku dok god je imao trudnicu.
6. OTKAZI Bolovanje prekida otkazni rok, ali je trajanje otkaznog roka ograničeno na šest mjeseci i u slučaju bolovanja. Poslodavcima su olakšani otkazi: brisana je obveza da radniku mora ponuditi drugo radno mjesto ili edukaciju, a kod kolektivnog otkazivanja (najmanje 20 radnika) moraju provesti savjetovanje s radničkim vijećem, ali ne moraju raditi program za Hrvatski zavod za zapošljavanje. Skraćeni su rokovi.
7. ŠTRAJK ZBOG KAŠNJENJA PLAĆE Štrajk se može pokrenuti i za jedan dan kašnjenja plaće.
8. SMANJENJE PREKRŠAJNIH ODREDBI Dio prekršaja iz zakona sveden je na upravni postupak. To znači da inspektori za dio prekršaja poslodavcima, primjerice nevođenje evidencije o radnom vremenu, mogu izdati upozorenje uz rok do kada moraju ispraviti prekršaj.
Viktor Gotovac - profesor radnog prava na Pravnom fakuletu: 'Hrvatskoj jako trebaju izmjene zakona o radu'
Izmjene Zakona o radu mogu samo marginalno djelovati na promjenu stanja i trendova u niskoj stopi zaposlenosti koja nas smješta na začelje država članica Europske unije, upozorava Viktor Gotovac, docent na Katedri za radno i socijalno pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu.
Taj stručnjak za radno pravo tvrdi da je za značajnije promjene nužan i radikalnije izmijenjeni zakon.
Zakon o radu, ističe Gotovac, trebao bi jamčiti radnicima nužnu zaštitu egzistencijalnog minimuma, a cijeli niz odredbi, kao što su otpremnine i otkazni rokovi, trebalo bi prepustiti pregovorima između sindikata i poslodavaca jer takva prava moraju biti usklađena s mogućnostima poslodavaca.
- U Zakonu treba smanjivati broj iznimaka od pravila, primjerice zaštite nekih kategorija radnika kao što su članovi radničkog vijeća i sindikalni povjerenici - smatra Gotovac.
Valjalo bi, kaže, uvažiti i različite mogućnosti manjih u odnosu na velike poslodavce.
- U svemu tome treba imati mudrosti i mjere jer bi glavni cilj trebao biti konkurentnost, proizvodnja i održivi sustav radnih odnosa, a ne samo reduciranje prava. Ne treba pisati zakon protiv radnika ili sindikata već promovirati rad i radne odnose. To je fleksibilnost. Nju neosporno trebaju pratiti mjere socijalne države u području socijalnih prava i socijalne sigurnosti do novog zaposlenja - pojašnjava Gotovac.
Samo Zakon o radu u predloženom obliku, obrazlaže, neće nikoga zaposliti. Za to su potrebne daljnje mjere ekonomske politike, prije svega racionalizacija državne i javne uprave i dijelu gospodarstva koji je u državnim rukama.
- To je prostor u kojem vladaju sasvim drugačija, upitno racionalna, pravila u usporedbi s privatnim sektorom. To su dva, odvojena tržišta rada. Na strani države i javnog sektora radne odnose treba urediti tako da javni sektor prati sudbinu privatnog, a ne da privatnom bude prepreka.
Svakako treba racionalizirati sustave zdravstva i obrazovanja jer ta dva sofisticirana sustava još uvijek kao da žive u vremenu Austro-Ugarske države, a ne Googlea i Microsofta - tvrdi Gotovac. Hrvatskoj, dodaje, svakako trebaju izmjene Zakona o radu jer postoji potreba za fleksibilizacijom. Više je razloga za to: neke odredbe treba doraditi jer nisu sasvim jasne, neke se odredbe praksom nisu potvrdile, ili je praksa njima bila zakočena pa ih treba mijenjati kako bi se njihovi učinci ostvarili.
- O tome treba razmišljati aktualna vlast, ako želi biti odgovorna, stranke u opoziciji, a i sindikati i sindikalno neorganizirani bradnici. Svi oni trebaju pokazati odgovornost ako žele održati proizvodnju i rad u Hrvatskoj i stvoriti prostor za zapošljavanje armije sada nezaposlenih - poručuje Gotovac koji tvrdi da su i poslodavci i sindikati neprimjereno reagirali na ZOR.
Hrvatska udruga poslodavaca, kaže, šuti i ne trudi se obrazlagati probleme i predlagati rješe- nja, dok su sindikati glasni i fo-kusirani na promašene teme.