Hrvatski su se 15-godišnjaci na ljestvici provjere znanja i vještina učenika iz 65 zemalja svijeta našli na 40. mjestu iz matematičke pismenosti, 34. mjestu iz prirodoslovalja, a 35 po čitalačkoj pismenosti. Sličan su rezultat imali i prije tri godine, dok su nešto bolje kotirali na prvom PISA istraživanju 2006. godine.
Najveće međunarodno istraživanje znanja i vještina 15-godišnjaka provedenom na uzorku od pola milijuna učenika, pokazalo je da svi eksperimenti u školstvu u posljednjih devet godina nisu dali nikakav rezultat. Već treći puta naši srednjoškolci pokazuju da su najslabiji u matematici, gdje ih trećina nema osnovna znanja. Pri tom je zastrašujuć podatak da đaci strukovnih škola zaostaju za gimnazijalcima po znanju pune četiri godine školovanja!
Prvi na listi među pola milijuna učenika u svijetu našli su se srednjoškolci kineske provincije Šangaj, čiji je rezultat u testiranju daleko iznad prosjeka zemalja OECD-a. Slijede, uz male izmjene u redosljedu ovisno o testiranom području, Singapur i Hong Kong. Hrvatske su učenike pretekle brojne zemlje iz okruženja, a unatoč sumnjama da bi se među njima mogla naći i Srbija (Slovenija je već dugo daleko iznad), to se ovoga puta nije dogodilo. Najviše ipak brine što trećina hrvatskih petnaestgodišnjaka nema osnovna znanja i sposbnosti za sudjelovanje u životnim situacijama u kojima im je potrebna matematička pismenost.
Naime, od ukupno testiranih 6853 učenika iz 163 škole u Hrvatskoj, 30 posto ih je matematički nepismeno, dok najbolje plasirana zemlja, Kina (Šangaj) , ima nešto isto toliko superpismenih iz matematike. Tek je 1,6 posto hrvatskih učenika pokazalo odlična znanja iz matematičke pismenosti, dok se primjerice Šangaj može pohvaliti s 30 posto odličnih matematičara u dobi od 15 godina. Koliko hrvatske srednjoškolce muči primjena matematike u svakodnevnom životu, pokazuje podatak da je prosječan kineski učenik za 70-ak bodova bolji od našeg najboljeg učenika, što je ekvivalent od dvije godine školovanja.
PISA istraživanje dalo je i mogući odgovor zašto: čak 60 posto učenika uči na način da ponavlja podatke, a usput selektira gradivo na ono što mora znati i možda ne mora. Pritom u klasičan profil matematički nepismenih učenika u Hrvatskoj ulaze podaci da ih 40 posto uzima privatne instrukcije čak četiri puta tjedno. Svaki drugi loš matematičar ima problema s disciplinom na satu, a 41 posto ih uopće ne koristi email niti internet.
U prirodoslovlju nešto manje od 20 posto hrvatskih učenika ne dostiže razinu 2, odnosno jedva prikuplja osnovna znanja. Među hrvtskim učenicima tek je njih 4,6 posto doseglo razinu 5 ili 6 (najbolju), što je dvostruko niže od prosjeka OECD-a. U Sloveniji, primjerice, 9,6 posto učeniak dostiže najbolju razinu, u Mađarskoj 6 posto, Srbiji 1,7 posto, a Crnoj Gori 0,4 posto. S druge strane, čak trećina šangajskih učenika dosiže dvije najviše razine znanja, dok se jednako toliko (29 posto) hrvatskih učenika nalazi na vrlo slaboj raznini dvojke.
U čitalačkoj pismenosti tek je 0,2 posto učenika s odličnim rezultatom, a 0,7 posto s najlošijim, pa je trećina naših učenika tu na jedva prosječnoj raznini znanja. Nacionalna projekt menagerica za PISU u Hrvatskoj, Michelle Braš Roth, pritom upozorava kako posebno zabrinjava razina čitalačke nepismenosti u obrtničkim školama.
‘Njihova je daljnja razina obrazovanje neizvediva dok se ne popravi ovaj podatak’’, smatra PISA managerica.
Najvišu razinu znanja iz čitalačke pismenosti pokazalo je 4,4 posto hrvatskih učenika, a čak 18,6 posto njih nalasi se ispod razine dva. Pritom djevojke u Hrvatskoj postižu za 48 bodova bolji prosječni rezultat u čitalačkoj pismenosti od njihovih muških kolega, što znači da imaju prednost od godinu i pol dana školovanja u odnosu na dječake.
Jovanović: Zaboravimo zemlju znanja, ovo je katastrofa
- Ovo je krajnje razočaravajuće i potpuno očekivano, prvi je komentar ministra znanosti, obrazovanja i sporta Željka Jovanovića, uz potvrdu da je očito da se ništa u školstvu nije napravilo zadnjih devet godina. ‘Ovo su rezultati prošlosti, svih bivših ministara, a ne nas iz aktivnog saziva. Ne možete očekivati da smo mi krivi jer su ti učenici u školi već godinama’, pravdao se Jovanović. Učenicima je poručio kako im je uzalud znanje ako ga ne znaju promijeniti, a prosvjetarim da zaborave parolu o društvu znanja. ‘Trebamo društvo utemeljeno na kompetencijama i to ćemo dobiti primjenom Strategije odgoja i obrazovanja koju šaljemo u Sabor’, rekao je ministar.
KOMENTAR TANJE RUDEŽ: Beskrajne muke hrvatskih školaraca
Trebamo novi obrazovni sustav koji će odgovarati zahtjevima dinamičnog svijeta vođenog ubrzanim razvojem znanosti i tehnologije, poruka je koja se može iščitati iz tek predstavljenih rezultata međunarodne procjene znanja i vještina PISA 2012. Najveće međunarodno obrazovno istraživanje znanja i kompetencija 15-godišnjaka samo je potvrdilo ono što smo znali i prije devet godina: naši su učenici na području matematičke, čitalačke i prirodoslovne pismenosti znatno ispod prosjeka svojih vršnjaka u 65 zemalja svijeta.
Najlošiji su u matematici, gdje su svrstani na 40. mjesto. Iako i klinci diljem svijeta uglavnom ne smatraju matematiku svojim omiljenim predmetom, činjenica da srednjoškolci u dvije trećine zemalja obuhvaćenih istraživanjem postižu bolje rezultate od naših ukazuje na niz problema. Primjerice, matematika se u našim školama predaje na zastarjeli način, a manjka kvalitetnih i motiviranih nastavnika.
Slični se zaključci mogu izvući i za prirodoslovne predmete (fizika, kemija i biologija), u čijem su poznavanju naši učenici svrstani na 34. mjesto.
Iako ispitivanje čitalačke pismenosti pokazuje blagi porast u odnosu na rezultat prije tri godine, našim je učenicima čitanje knjiga i dalje gubitak vremena pa ga radije, baš kao i njihovi roditelji, provode na društvenim mrežama ili razgovarajući mobitelom.
Resorni ministar Željko Jovanović smatra da Strategija znanosti, obrazovanja i tehnologije otvara put prema boljim rezultatima budućih PISA testova u Hrvatskoj. No, Strategija je ipak općenit dokument, a za stvarno poboljšanje bit će nužne korjenite reforme obrazovnog sustava, ali i povećanje ulaganja u obrazovanje. Tanja Rudež