Ako su im roditelji slabije obrazovani i dolaze iz ruralnog područja, ljudi u Hrvatskoj imaju manje šanse uspjeti u životu, ne samo u zemljama EU već i u većini bivših socijalističkih zemalja. Tako proizlazi iz istraživanja EBRD-a “Nejednakost šansi i vjerovanja o uspjehu i neuspjehu” koje je provela J. Michelle Brock, a obuhvatilo je 38.837 kućanstava u 30 tranzicijskih i četiri zemlje zapadne Europe.
Sudeći prema rezultatima, najteže je biti mlada žena u Hrvatskoj koja traži posao. Izgledi da ga dobije slabiji su joj nego u bilo kojoj drugoj zemlji obuhvaćenoj istraživanjem. Glavnu prepreku za dobivanje posla predstavlja pitanje “tko ti je otac”, odnosno njegovo obrazovanje, a u nešto manjoj mjeri educiranost majke te mjesto rođenja.
Gotovo jednako frustrirano osjećaju se i muškarci, nositelji obitelji, koji su također suočeni s činjenicom da nemaju iste šanse kao i drugi i zato ne mogu osigurati bolje materijalno stanje svojoj obitelji. U toj kategoriji Hrvatska je zauzela peto mjesto, iza Gruzije, Tadžikistana, Rumunjske i Makedonije. Na dnu ljestvice je u gotovo svim kategorijama koje se odnose na obrazovanje, zapošljavanje i stjecanje materijalnih dobara u životu, neovisni o tome je li riječ o ženama ili muškarcima, mlađe ili starije dobi.
Tri koraka
Procjena nejednakih mogućnosti odvija se u tri koraka. Prvi je mjerenje imovinskog stanja kućanstva, drugi korak se odnosi na okolnosti koje je nositelj obitelji imao prilikom rođenja, a na kraju se to pribraja indeksu nejednakosti.
Za razliku od dohodovne nejednakosti, ona koja se odnosi na šanse govori o tome koliko sudbinu pojedinca određuju okolnosti na koje nemaju utjecaja, poput obrazovanosti roditelja i mjesta rođenja. U kombinaciji s vlastitim radom i političkim prilikama, ti uvjeti određuju i njegov prosperitet.
Da je u Hrvatskoj vrlo rasprostranjena nejednakost šansi, prije svega povezanost između socioekonomskog statusa roditelja i uspjeha djece, već su potvrdila mnoga dosadašnja istraživanja, ali studija EBRD-a pokazuje da su razmjeri veći nego što se mislilo.
- Što su roditelji obrazovaniji to će i njihova djeca imati veće šanse za boljim obrazovanjem i uspješnijim pronalaženjem radnog mjesta. Istraživanja su posebno pokazala važnost obrazovanja oca, što je karakteristično za društva, poput hrvatskog, koja su izrazito tradicionalna, objašnjava Dario Čepo, profesor sociologije na Pravnom fakultetu u Zagrebu.
Živjeti u gradu
Rezultati pokazuju da nejednakost šansi dramatično varira među zemljama, od 1,1 posto u Švedskoj do 56,6 posto u Gruziji. S 31 posto, Hrvatska se smjestila na petom mjestu. Studija zaključuje da su s nejednakim mogućnostima najviše opterećene zemlje jugoistočne Europe, a najmanje stanovnici zapadne Europe. U tim zemljama, primjerice, uspjeh u životu manje određuje činjenica gdje ste rođeni i odrasli, a taj je kriterij gotovo nevažan i u nekim razvijenijim tranzicijskim zemljama. Štoviše, u Češkoj, Poljskoj i Sloveniji veće šanse imaju oni koji su rođeni u ruralnom nego urbanom području. No, da biste nešto postigli u životu, u 20 zemalja vrlo je važno živjeti u gradu.
Za razliku od većeg broja zemalja u istočnoj Europi, u Hrvatskoj ipak nije veliki problem roditi se u ruralnom području, koliko obrazovanost oca. Kako objašnjava profesor Čepo, činjenica da je obrazovanje oca veliki prediktor u osiguranju šansi mladih žena povezan je s ustaljenom diskriminacijom žena na tržištu rada. Muškarci imaju veće šanse za uspjehom u osiguranju radnog mjesta, pa se temeljem toga smanjuju ostali utjecaji, uključujući i utjecaj obrazovanja oca.
Diskriminacija na tržištu rada mladih žena i dalje je iznimno velika, što često pokazuju i indiskretna pitanja na razgovorima za posao, kao i tzv. stakleni strop, odnosno nemogućnost probijanja u više ešalone tvrtki, javnih institucija i poduzeća. S obzirom na to, prema mišljenju Čepe, jedno od objašnjenja velikog utjecaja obrazovanosti oca na šanse mladih žena moglo bi se pronaći u tzv. socijalnom kapitalu očeva.
- Bolje obrazovani očevi rade na boljim radnim mjestima, imaju veći utjecaj, više poznanstava, bolje društvene, poslovne i druge veze. Uz to, i uz manju početnu šansu za samostalnim uspjehom mladih žena, kad ih se usporedi s mlađim muškarcima, zbog tradicionalnosti društva, ne čudi da je utjecaj obrazovanosti oca toliko značajan - navodi Čepo.
Način na koji ljudi doživljavaju vlastiti uspjeh ili neuspjeh u životu bitno određuje njihova osobna situacija. Tako, primjerice, ako je u zemlji veća nezaposlenost, ljudi su pesimističniji i u pogledu procesa koji određuje njihov životni put. Stoga da bi imali povjerenja u sustav, kako navodi Brock, nije važna samo jednakost šansi, nego i ‘bogatstvo mogućnosti’ na svim razinama dohodovne distribucije.
Ni jednoj političkoj eliti ne imponira voditi zemlju u kojoj su ljudi opterećeni nepravdom. No, kaa se zalažu za društvo jednakih šansi, na umu su im moralni i etički razlozi, ali imati iste mogućnosti za obrazovanje i zapošljavanje ključan je preduvjet i za stabilan i održiv ekonomski razvoj.
- Nejednaki izgledi u životu zbog vanjskih okolnosti mogu biti loši za rast jer ga određuju socioekonomski preduvjeti, a ne težak rad i kreativnost, pa postoji i manje razloga da se ulaže u ljudski kapital i inovacije - objašnjava Brock. Društva u kojima uspjeh ovisi o okolnostima, a ne marljivosti, dodaje, “karakterizira nedostatak investicija, smanjena poduzetnička aktivnost i smanjena produktivnost”, a ljudi su skloniji redistribuciji bogatstva. Kanal kroz koji se ograničava aktivnost ili postignuće pojedinca jest percepcija ili njegovo uvjerenje.
Poticanje štednje
Kada je riječ o utjecaju dohodovne nejednakosti na razvoj društva, ekonomisti su manje jedinstveni nego u slučaju nejednakosti šansi. Razlika između bogatih i siromašnih je poželjna, smatraju pojedini ekonomisti, jer ona motivira ljude za napredak, inovacije ili poduzetničku aktivnost koja onda rezultira otvaranjem radnih mjesta. No, studije pokazuju da za ekonomiju nije dobro kad nejednakost poprimi veće razmjere jer i to vodi smanjenju produktivnosti.
Za političare je veliki izazov izgraditi pravednije društvo. Jer, kako se zaključuje u studiji EBRD-a, velika nejednakost šansi, kao i imovinske razlike, “mogu prouzročiti masovno nezadovoljstvo i nemire jer će ljudi biti frustrirani zbog nemogućnosti da postignu što drugi mogu”. Stoga Brock savjetuje političarima da potaknu i omoguće ulaganje u obrazovanje, ljudski kapital i poslovni razvoj. Kako?
Kako bi se smanjila vjerojatnost da loša sreća ili nepravda utječu na ekonomski uspjeh, poželjno je stvoriti bolje uvjete za štednju. No, za tako nešto, navodi Brock, vlasti bi morale osigurati rast ekonomije, odnosno izgradnju industrije s bolje plaćenim poslovima. Ako neka zemlja ima problem da su zakinuti njeni stanovnici rođeni u ruralnom području, morala bi to riješiti. Što učiniti kad je glavno ishodište problema obrazovanje oca? Za početak bi bilo dovoljno omogućiti zapošljavanje u skladu s kvalifikacijama, a ne dobrim vezama.