ZAGREB - Američka strana, sudeći po dokumentu koji je u studenome 2003. sastavio tadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj Ralph Frank za ministra obrane Donalda Rumsfelda, bila je jako zainteresirana da im hrvatsko Ministarstvo obrane omogući transfer ruskog raketnog sustava S-300. Nabavljen 1995. sustav nikada nije bio operativan. Četiri kontejnera s projektilima prvi su put bili prikazani na vojnom mimohodu u Zagrebu, nekoliko mjeseci prije akcije Oluja.
Ovdje pročitajte sve o aferi WikiLeaks
Nije bio kompletan
Tijekom svih godina često se spekuliralo što se zapravo dogodilo s tim oružanim sustavom, a dio tajne bilješke, koja je dospjela na WikiLeaks, prvi je pisani trag o jakoj američkoj želji da se, preko Hrvatske, dokopa vrijedne ruske raketne tehnologije. Iz tog razloga slučaj S-300 pojavljuje se kao točka razgovora u bilješci za Rumsfeldov posjet Zagrebu.
SAD, dakle, tvrdi da su čak dva bivša hrvatska ministra obrane obećala transfer nekompletnog sustava vladi SAD-a. Veleposlanik je sa žaljenjem konstatirao da nitko od njih “nije isporučio, nekompletni, ali ipak vrlo poželjni raketni sustav”.
Ministrica obrane u Vladi SDP-a Željka Antunović, tvrdi Frank, vrlo je usko surađivala s američkim vojnim izaslanikom u Zagrebu kako bi Washington dobio sustav. Ali, ostala je bez političke podrške za takav ustupak. Istodobno, približavali su se izbori pa nitko u koalicijskoj Vladi, predvođenoj SDP-om, o tome nije želio pregovarati.
Američki ambasador istodobno otkriva i zašto su Sjedinjene Države tako zainteresirane za S-300: “Dijelovi tog sustava namijenjeni su ratnom zrakoplovstvu SAD-a za testiranje i ocjenjivanje nove generacije borbenih aviona”.
Rumsfeld je izviješten da je sustav trenutačno “zarobljen” u sudskoj parnici između Vlade RH i trgovca oružjem Zvonka Zubaka. Na kraju dokumenta stoji da je osoblje State Departmenta, Ureda ministra obrane i ratnog zrakoplovstva SAD-a aktivno uključeno u pribavljanje sustava iz Hrvatske.
Izvezen iz Hrvatske
To se se prema tvrdnjama Zvonka Zubaka, koji od Hrvatske za sustav potražujuje 200 milijuna dolara, dogodilo sljedeće 2004. godine. On je na Općinskom sudu pod zakletvom izjavio da je dio ili cijeli sustav izvezen iz Hrvatske 2004. godine. To je neizravno 2008. godine potvrdilo i Ministarstvo obrane. Glasnogovornik MORH-a tada je rekao da je S-300 u vlasništvu Hrvatske, ali ne može odgovoriti je li u Hrvatskoj ili inozemstvu. Sustav je, prema neslužbenim informacijama, 2004. godine utovaren na brod u Rijeci i odvezen u SAD, a sve u organizaciji tadašnjeg šefa Vojno-sigurnosne agencije generala Gordana Čačića.
Islaćeno 200 milijuna $
Protuzračni sustav S-300 PMU spada u strateško naoružanje koje služi za obranu od krstarećih raketa, balističkih projektila i zrakoplova na velikim visinama. Za Hrvatsku je to naoružanje praktički neupotrebljivo, ali je 1995. poslužilo u propagadnom ratu protiv pobunjenih Srba.
Prema tvrdnjama tadašnjeg ministra vanjskih poslova Mate Granića, sustav je stigao iz Ukrajine. Hrvatski S-300 je prvi i posljednji put viđen na vojnoj paradi na Jarunu uoči vojne operacije Bljesak 1995. godine. Već tada su američki vojni predstavnici iskazali veliku želju da pregledaju sustav. Prvo je isporučeno 25 posto sustava, u sklopu čega su bile i rakete i vozilo na kojem su prevezene.
Nakon prve isporuke Hrvatska je trebala platiti 200 milijuna dolara za sustav. Iako novac nije uplaćen, do kraja 1997. godine isporučeno je 80 posto vrijednosti sustava, a ostatak je trebao biti isporučen nakon uplate ukupnog iznosa.