U nepunih osam mjeseci mandata rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras pokazao se aktivnim u nizu susreta s političkim, kulturnim i vjerskim predstavnicima. Audijenciju je nedavno imao kod predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, u Rektoratu ga je posjetio premijer Zoran Milanović, kao i kardinal Bozanić, a u tjednu za nama odazvao se i na predstavljanje knjige “Slom lažnog proroštva” Gorana Marića, saborskog zastupnika HDZ-a.
- Razgovaram s političarima i lijevog i desnog spektra, kao i s kardinalom Bozanićem, ali i predstavnicima ostalih vjerskih zajednica. Uostalom, to je i dužnost rektora - kaže Damir Boras dok pozira za potrebe intervjua u biskupskoj fotelji svoje rektorske sobe.
Zbog toga i stižu kritike. Zagovornik ste bliske suradnje Sveučilišta s vjerskim zajednicama. Što zapravo time želite postići?
- Mi smo sekularna država i moramo biti odvojeni od crkve. No vjerske zajednice su realitet koji postoji u ovoj državi i koji podržavamo ja osobno i Sveučilište koje vodim. Kritike na moj susret s kardinalom Bozanićem nisam čuo. Jako sam ponosan na taj susret, ja kao rektor i želim i moram s njim razgovarati, uostalom suradnja s Katoličkom crkvom na odgojnom i obrazovnom planu propisana je i posebnim ugovorom države sa Svetom Stolicom.
O čemu konkretno razgovarate s kardinalom?
- Moj razgovor s uzoritim kardinalom Bozanićem bio je lijep, sadržajan, prijateljski i bez ikakvog politikantstva. Uostalom, susretao sam se i s predstavnikom islamske zajednice efendijom Azizom Hasanovićem, sjajnim čovjekom kojeg doživljavam i kao prijatelja. Održavam odlične odnose s pravoslavnim mitropolitom Porfirijem. Ne smijemo zaboraviti da te tri zajednice, uz malu židovsku zajednicu, predstavljaju - uz agnostike i ateiste - praktički cijelu Hrvatsku. Oni koji ne podržavaju takve susrete na stvari očito gledaju netolerantno.
Onda je vama bilo netolerantno i dovođenje u pitanje, a potom suspenzija - što se dogodilo ovih dana - ugovora o suradnji između Filozofskog i Katoličkog bogoslovnog fakulteta, potpisanog za vašeg dekanskog mandata?
- Potpisao sam tada ugovor koji je u pravnome smislu ‘kopija’ ostalih ugovora kakve je Filozofski, primjerice, prije mojega mandata, potpisao s Muzičkom akademijom, Akademijom dramske umjetnosti i Prirodoslovno-matematičkim fakultetom. Prema mome mišljenju, ne postoji nikakav prijepor u njima.
Očito postoji ako su redom suspendirani.
- Već više godina na Filozofskom fakultetu upravo tako studiraju studenti Muzičke akademije i to nikome nije smetalo, no prema mojim informacijama, cilj otkaza tih ugovora je prilagoditi ih novim načelima i vjerujem da će se ti ugovori potpisati u novome obliku. Bitno je u ovome da se svi fakulteti tretiraju jednako. Konačno, prema Statutu sveučilišta, i dužnost je svih fakulteta da međusobno surađuju. Osim toga, sveučilište prije svega služi da svim građanima osigura podjednako pravo na javne studije koje financira država, a mi na sveučilištima smo servis državi i svim studentima podjednako, ne samo pojedincima.
Želite reći da pojedinci trebaju šutjeti?
- Ne, nikako. Neka slobodno razmišljaju i javno progovaraju, no ne može se gledati na stvari samo kroz uske vlastite interese. Samim studiranjem ne stječe se pravo na neko posebno radno mjesto i svi studenti sveučilišta na svim fakultetima imaju jednaka prava.
To i jest problematično: otvaranje vrata Crkvi za zapošljavanje u školama na radnim mjestima poput katehet-profesor engleskog.
- Svi koji prigovaraju ne vide da su to programi koje je preko Agencije za znanost i visoko obrazovanje odobrila i akreditirala država te da su ravnopravni svim ostalim programima i na jednak način financirani od države.
Trenutno vas muče financije namijenjene Sveučilištu. Zastali ste u pregovorima s Ministarstvom znanosti. Gdje je zapelo?
- Konstruktivno smo razgovarali tri-četiri mjeseca, a onda dobili prijedlog gotovo identičan kao s početka priče. Radi se o načinu korištenja vlastitih prihoda fakulteta. Sada bi se moglo dogoditi da stavka ‘vlastiti prihodi’ više neće postojati, nego samo prihodi, a time se želi interpretirati kao da riječ prihodi ne znači vlastiti, jer su sve prihode stavili u jednu kategoriju. Mi želimo zadržati vlastite prihode kao financijsku kategoriju u poslovanju, dakle ako imamo vlastite prihode od školarina, da ih možemo koristiti za mnogo toga, pa i za plaće profesora.
A država to želi uzeti?
- Kada bismo u nekom trenutku došli do viška novca, a ne bismo ga potrošili, oni bi mogli reći to su bili namjenski novci i da ih moramo vratiti u državni proračun. A to nema logike jer nam oni taj novac nisu ni uplatili. Tu smo se razišli. Rektorski zbor zbog toga je izrazio zabrinutost i želimo o tomu razgovarati s premijerom Milanovićem. Čekamo ga, jer on je uvijek imao razumijevanja.
Zadovoljni ste premijerom?
- Mislim, i tako osjećam, da imamo jako dobre odnose i premijer se zanima za sveučilišta. No, želim reći da odličan odnos imam i s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović. Odlično surađujemo i s najvažnijim predstavnicima našeg političkog života, kao i s predstavnicima drugih političkih opcija, otvoreno komuniciramo i slušamo sve strane, ali odluke donosimo kao autonomno sveučilište.
Gdje griješi Vlada?
- Ona je financijski stisnuta i tu je osnovni problem. No, sveučilišta moraju inzistirati na činjenici da su se iz krize izvukle samo one zemlje koje su ulagale u obrazovanje i znanost.
Kakva je vaša prognoza idućih parlamentarnih izbora?
- Nama u Hrvatskoj nedostaje moralnog ponašanja. Mislim da se s time slažu i sve strane, bilo političke, društvene, vjerske, obrazovne. To je nešto na čemu treba inzistirati, a ne inzistira se dovoljno.
Moralnost društva koju zagovarate - nije li to u našem slučaju nemoguće postići?
- Moguće je da su se nakon 60-ak godina postupanja na način ‘snađi se, druže’ negativne stvari zadržale na području vrijednosti u društvu. Ali morate dati priliku ljudima da kroz dobre i jasne zakone znaju što smiju, a što ne.
Da imate mogućnosti, što biste revolucionarno napravili?
- Ne bih napravio ništa revolucionarno, ali veliki je problem Zakon o radu i činjenica da neradnika danas ne možete zamijeniti.
Jeste li razgovarali s premijerom o tome?
- O, da. I on je toga svjestan, ali su mu vezane ruke. Postoji još jedan veliki problem. Svojedobno je Nezavisni sindikat znanosti puno napravio za profesore jer su se izborili za veće plaće. Plaće su rasle, no Sindikat nije inzistirao da se ukupna svota za obrazovanje povećava adekvatno tomu. Iznosi za plaće trebali su u proračunu ostati na udjelu od 60 posto, a ne se kao sada popeti na udio od 90 posto. S takvim postotkom nema kvalitetnog upravljanja sustavom. To bih prvo mijenjao: da udio plaća u proračunu za visoko školstvo bude oko 60 do 70 posto, ali na način da se ukupna izdvajanja za znanost i visoko obrazovanje približe prosječnom postotku koji se za tu namjenu izdvaja iz proračuna zemalja Europske unije. Onda bi se dalo nešto napraviti.
U što biste uložili? Znanost je, na primjer, kronično podfinancirana.
- Imamo zadaću zadovoljiti potrebe ‘tržišta rada’, kažem to u navodnicima jer ne znamo kojeg, domaćeg ili europskog. Druga je zadaća zadovoljiti strateške potrebe države za povećanjem broja visokoobrazovanih stručnjaka u zemlji, kao za kvalitetnim obrazovanjem onih koje treba javni sektor. Postoji i treća stvar, morate zadovoljiti općedruštvenu potrebu za znanjem, kulturom i umjetnošću. Zašto bismo u području obrazovanja previše toga prepuštali privatnicima kad to u pravilu mogu kvalitetnije raditi javna sveučilišta?
Možda zato jer imamo sjajnih primjera privatnika u obrazovanju.
- To je istina, no u prosjeku su javna sveučilišta kod nas jača. Rekao bih da su u privatnom dijelu kvalitetni izuzeci. Danas privatnici zauzimaju osam posto sustava, i to je dovoljno. Nismo mi Amerika. Nametanje američkog sustava nije potrebno ni dobro. Mi smo ipak Europa.
Naši znanstvenici postižu sjajne rezultate vani. Što s ostalima?
- Prijeporno je kad imate neradnike i zato treba poboljšati znanstvene kriterije. I gdje je transfer patenata? Mi na tom području nemamo gotovo ništa. Mi samo sufinanciramo odlazak naših znanstvenika van. Moramo financirati i domaće istraživačke teme i naš srednji sloj znanstvenika, a ne samo dva ili tri na vrhu. Ili pretendirati da, kao što je sada slučaj, izdvajanjima u proračun EU financiramo svjetske projekte koje prihvaćaju Europa i Amerika. To je potpuno kriv pristup! Moramo puno više izdvajati za lokalnu hrvatsku znanstvenu zajednicu.
Pojedini dekani zagovaraju tezu da naši studiji trebaju postati izvozni proizvod jer su školarine jeftine. Podržavate li tu tezu?
- Mi imamo 36 tisuća mjesta na visokoškolskim ustanovama, a 32 tisuće onih koji završe srednju školu. Praktički je na različitim studijima slobodn 4000 mjesta. To je prostor koji bi se moglo popuniti. Očito imamo višak kapaciteta za međunarodne studente, iako ne uvijek i na najatraktivnijim fakultetima.
Ako se usporedimo sa slovenskim sveučilištima, imamo i višak zaposlenih. Srpski ministar nedavno je priznao da im je višak 10 tisuća profesora.
- To je razlika u našemu forsiranju da svi moraju biti u punom radnom odnosu, a Slovenci uzimaju vanjske suradnike s instituta i iz gospodarstva. To je ono što nas čini skupima. Baš sam se sada razljutio! Kad sam kao dekan Filozofskog fakulteta zaposlio nekoga preko ugovora o djelu, završio sam na sudu gdje su me pitali zašto sam nekoga uzeo na ugovor o djelu, a ne na ugovor o radu na određeno. Bio sam suočen s tom rigidnošću i nerazumijevanjem, a ne shvaća se da je ovime školstvo skuplje. Glupo je plaćati profesoru puno radno vrijeme jer on je preskup ako nema dovoljno nastavnih sati na preddiplomskoj razini studija. Uz redovne profesore, trebaju nam vrhunski stručnjaci s instituta, iz privrede i gospodarstva.
Onda bi morali u otpuštanja?
- Ne, jer realno nemamo previše profesora. Naši studenti odlaze u Europu, a Europa treba srednju stručnu spremu i preddiplomce, a ne veliku količinu visokoobrazovanih. Hrvatska treba pogledati samu sebe unutar Europe, a ne kopirati interese velikih država u Europi. Kome je sada dobro u Europi? Samo jednoj državi. Dakle, treba nešto mijenjati.
Je li to kritika Europskoj uniji?
- Pitanje je kako ćemo se nositi s državama koje imaju puno više visokoobrazovanih od nas. Ulažemo jedva 0,72 posto BDP-a i nemamo realnih povećanja izdvajanja za visoko obrazovanje i znanost, a to je naš čisti postotak u bijedi. Dok god imamo tako malo obrazovanih, oko 20 posto, ne možemo smanjivati broj profesora.
Po izdvajanjima smo pri dnu Europe, a otvaramo nova sveučilišta. Nakon Sveučilišta Sjever u Koprivnici i Varaždinu, najava osnivanja javnog sveučilišta stiže iz Šibenika.
- Negdje postoji stvarna potreba. Odobravam stvaranje Sveučilišta Sjever uz uvjet da se za njegovo financiranje nađu dodatna sredstva u proračunu, a ne da se isti kolač dijeli na još jednog dionika.
A Šibenik?
- Hrvatska tu mora sjesti i razmisliti. Grčka je na praktički svakom otoku imala javno ili privatno sveučilište. Pogledajte gdje su dospjeli. Kalifornija ima dva javna sveučilišta, s time da joj je 30 godina trebalo da otvori drugo. Oni to jako oprezno rade, iako nam Amerika ne mora biti primjer. Imate Sao Paulo, jednako velik kao Hrvatska, s jednim javnim sveučilištem.
Kojim biste vlastitim postignućem bili zadovoljni do kraja mandata u listopadu 2018.?
- Želim da Sveučilište djeluje kao zajednica, da fakulteti shvaćaju da imaju odgovornost prema državi i ponude najbolje programe za obrazovanje, kao i uvid u budućnost. Da znamo kako obrazovati i za koje struke. Bio bih zadovoljan da organiziramo sveučilište na način da ga optimiziramo u poslovanju, ali ključno je da fakulteti shvate, ali i svi mi, da ne treba gledati samo vlastiti interes, nego cjelinu, a to se koji put zaboravlja. Volio bih i da s državom potpišemo takve programske ugovore koji će omogućiti bolje financiranje sveučilišta i fleksibilnost u poslovanju te na taj način osigurati stvarnu autonomiju sveučilišta i u zapošljavanju i u provođenju obrazovnih programa.