- Članovi su od mene tražili da spasim plaće i radna mjesta. To mogu samo ako prihvatim zamrzavanje dijela materijalnih prava iz Temeljnog kolektivnog ugovora - kaže Ivezić. Kako stvari stoje, ona će biti jedan od petero arbitara koji će do kraja tjedna odlučiti je li potpisani dodatak TKU legalan i legitiman dokument.
Je li istina da pregovarački odbor sindikalne strane nije sastavljen u skladu sa zakonom?
- Pregovarački odbor nije usklađen sa Zakonom o reprezentativnosti, ali mi smo počeli pregovarati prije nego što je zakon izglasan, pa ne mislim da je to nekakav problem. Sindikalni pregovarački odbor zapravo je sastavljen tako da o dodatku TKU pregovaraju ljudi koji su taj ugovor i sklopili 2010. godine.
Znači, po vama je sve po zakonu?
- Jest. Osim činjenice da se Sindikat znanosti jedini nije prebrojio, a istodobno je krenula priča da je Ribića napustilo pola članstva.
To je potvrđeni podatak?
- Nema potvrđenog podatka u ovom slučaju. To je priča koju ponavljaju njemu bliski ljudi, a kako prebrojavanje nije provedeno, nije sigurno.
Kako je moguće da bivša Vlada od Ribića nije tražila prebrojavanje?
- Oni su tražili, a Ribić je odbio. Jedini je odbio i sam donio broj članova. Već nekoliko godina on barata informacijom da ima oko 11.000 članova, no to je njegov podatak pa se postavlja pitanje je li njegov sindikat uopće reprezentativan.
I unatoč svemu ne libi se stvarati probleme i kategorički odbijati sve?
- Ribić sebe smatra velikim sindikalcem, a osim toga, tako je naučio. Ako netko radi frku, onda je to Vili. I ovaj je put pokušao taj recept.
Kakvu frku?
- Zna pokrenuti mase.
Čime?
- Nameće se. Autoritaran je, agresivan, kao i svi dugi koji su željeli pokrenuti mase. Da se razumijemo, Vilim Ribić je izuzetan stručnjak, vrlo kompetentan. Ali, izgubio je kompas. Sindikalci, građani, svima je dosta demagogije. Dosta im je njegove nauke, izračuna... Žive od danas do sutra i ne trebaju im veliki govori, nego razumijevanje i pomoć. U našem slučaju, da se spase radna mjesta i plaće.
A ničega nije svjestan?
- Izgubio je kontakt s terenom i građanima. Čini mi se da živi u nekoj drugoj Hrvatskoj. Gura nekakav sindikalizam koji trenutačno ne prolazi. On i dalje misli da sve što se može, treba utužiti. Ne razumije da je vrijeme takvo da se treba boriti za preživljavanje. Ljudi su masovno pod kreditima, nezaposleni, a on to ne vidi.
Mogli ste mu to pokazati, poslati mu obavijest.
- Svi mu to govorimo i govorili smo mu. Jasno smo mu svi nekoliko puta rekli da ga smatramo odgovornim ako dođe do raskida Temeljnog kolektivnog ugovora. A on bi dobro trebao znati da ako se raskine TKU, raskidaju se i granski kolektivni ugovori. Na svako naše upozorenje on ponavlja isti odgovor: Ja sam sindikalac, moj je posao pokretati tužbe i sporove.
Samo tužbe i sporovi?
- To je za njega osnovni posao sindikata. Kao da ne razumije da je vrijeme takvo da se nečega moramo odreći. Ja se uvijek sjetim svog haustora u zgradi gdje visi popis susjeda koji duguju za režije. A duguju jer nemaju čime platiti. I onda ga pitam: Pa gdje ti živiš, u kojem svijetu?