ŠOKANTNI REZULTATI

'NAMA JE DOMOVINSKI RAT JOŠ UVIJEK VAŽNIJI OD EKONOMIJE!' Znanstvenik sa Cambridgea Josip Glaurdić

Naše istraživanje pokazuje da na to za koga će tko glasati najviše utječe iskustvo s početka 90-ih godina

Hrvatsko društvo vrlo je podijeljeno i rastrzano po povijesno-ideološkim i svjetonazorskim osnovama, što je ponukalo Josipa Glaurdića sa Sveučilišta u Cambridgeu te Vuka Vukovića sa Zagrebačke škole ekonomije i managementa da istraže razloge i takvih političkih podjela, odnosno rascjepa, u Hrvatskoj.

- Posebno smo bili zainteresirani za usporedbu u kojoj mjeri je obrazac glasačkog izbora uvjetovan recentnom prošlošću, a u kojoj je uvjetovan gospodarskom izvedbom stranaka na vlasti - kaže nam Glaurdić.

- Očekivali smo i nadali se kako će utjecaj recentne prošlosti s protekom vremena blijediti, dok će utjecaj gospodarske izvedbe postajati sve snažnijim. Kako bi veza između društva i političkog sustava funkcionirala na pravi način, potrebno je da glasači na vlast biraju sposobne, odnosno da barem s vlasti zbacuju nesposobne. Dakle, željeli smo ustanoviti funkcionira li ta veza u Hrvatskoj - ističe Glaurdić.

- Izvor koji smo koristili za naše analize jest baza podataka koju smo sami izgradili koristeći podatke niza državnih institucija o populaciji svih hrvatskih gradova i općina za period od 1999. do danas. Od glasačkog izbora, preko nezaposlenosti, plaća i mirovina, pa sve do obrazovanosti, aktivnosti, starosti, veličine naselja i slično. Što je najvažnije, naša analiza također uključuje izloženost grada ili općine ratnim stradanjima u Domovinskom ratu. Kao aproksimaciju izloženosti zajednice ratnim stradanjima koristimo udio invalida Domovinskog rata u populaciji. Važno je pripomenuti kako tu koristimo podatke o invalidima koje je fizički popisao Državni zavod za statistiku 2001. godine, a ne kasnije podatke HZMO-a. O nedostatcima te varijable dalo bi se raspravljati, no čim pogledate kartu Hrvatske s tim brojkama - intuitivno vidite da je korisna jer udio invalida Domovinskog rata u populaciji vrlo vjerno prati liniju fronte.

Idu li Hrvati logikom ekonomskog ili političko-ideološkog odabira?

- Ono što smo otkrili drastično se razlikovalo od naših očekivanja. Otkrili smo kako ekonomija jest bitna determinanta obrasca glasovanja i to na jedan vrlo zanimljiv način. Naime, HDZ je postao iznimno dominantan u područjima s višom nezaposlenošću. Ipak, daleko najznačajnija determinanta obrasca glasovanja u Hrvatskoj jest iskustvo zajednice u Domovinskom ratu. Što je zajednica bila više izložena nasilju, ona više u prosjeku glasuje za HDZ. To vrijedi kada regresijski kontroliramo za čitav niz socioloških, ekonomskih, geografskih i demografskih varijabli. Primjera radi, u Zagrebu je broj invalida Domovinskog rata na tisuću stanovnika 8,8, u Splitu 11,7, Osijeku 21, Pazinu 1,1, a u Vukovaru rekordnih 65. Kontrolirajući za sve ostale varijable, povećanje te brojke za 10 rezultira neto dobitkom za HDZ naspram SDP-ove koalicije od 10 do 12 postotnih poena. I te brojke su stabilne od izbora 2000. do ovih posljednjih. Domovinski rat se na neki način ukopao u hrvatski politički sustav i to vjerojatno na jedan duži period. Nama se može činiti kako smo u rat išli ujedinjeni, kao i da smo iz rata izašli ujedinjeni. Ali naša iskustva rata i poraća bila su drastično drugačija. I upravo ta iskustva u velikoj mjeri određuju naš politički izbor.

Je li odnos takav jer je HDZ uspio nametnuti mišljenje da su se samo HDZ-ovci borili za neovisnu Hrvatsku?

- Odnos je takav vjerojatno iz čitavog niza razloga i to ne samo zbog političke i simboličke platforme HDZ-a. Anketna istraživanja jedne norveške ekipe istraživača pokazala su da kontekstualna iskustva ratnog nasilja potiču ljude da se okrenu političkoj desnici, odnosno nacionalizmu. Dakle, činjenica da je vaša zajednica pretrpjela ratna razaranja na individualnoj razini, gura vas prema ideologiji nacionalizma. Možemo nadugo i naširoko raspravljati zašto je to tako - ali tako naprosto jest. U našem slučaju, veliku ulogu igra i politička, idejna i simbolička platforma političkih stranaka. Vi ste ispravno identificirali jedan dio priče, ali drugi jednako važni dio priče jest i kompleksni narativ od strane lijevih stranaka o lažnim vojnim invalidima i ratu koji je navodno dogovoren kako bi se opljačkao narod. Oba narativa, kao vidovi dvaju različitih teorija zavjere, imaju u sebi i malo zrnce istine. Ali oba su povijesno netočna.

Je li usporedivo: u vrijeme komunizma SKH je “jahao” na NOB-u, kao što danas HDZ koristi Domovinski rat kao svoje leno?

- Naravno da je usporedivo, ali nije potpuno točno. HDZ se uspješno pozicionirao kao avangarda hrvatske samostalnosti izvojevane u Domovinskom ratu, baš kao što se KPJ i poslije SKJ uspješno pozicionirao kao avangarda socijalizma i jugoslavenskog bratstva i jedinstva izvojevanog u Narodnooslobodilačkoj borbi. Ipak, jedno je totalitarni i jednostranački sustav Jugoslavije u kojoj je izgrađen i kult ličnosti Tita i mit o bezgrešnosti NOB-a, a nešto sasvim drugo je ipak pluralna demokracija (u 90-ima duboko nesavršena) Hrvatske. Za dobru usporedbu, volio bih vidjeti kako bi ovaj naš intervju izgledao 1963. godine.

No, evidentna je i podjela kod Hrvata po ideološkoj potki 2. svjetskog rata?

- Iskreno ne znam u kojoj mjeri je hrvatsko društvo podijeljeno po ideološkoj potki Drugog svjetskog rata jer se naše istraživanje time ne bavi. Iznimno je teško pronaći varijablu koja bi “hvatala” tu podjelu na razini podataka koje mi koristimo - dakle na razini populacija čitavih gradova i općina, pogotovo s obzirom na demografska preslagivanja od 1945. pa do danas. Neka anketna istraživanja pokazuju da je obiteljska prošlost u Drugom svjetskom ratu zaista bitna za današnju političku identifikaciju, ali sve to treba uzeti s dozom skepse. Jer naši očevi, djedovi i pradjedovi koji su se borili u tom ratu vrlo često su se borili na više strana. I onda mi projiciramo našu trenutnu političku identifikaciju na njihovo iskustvo. Dakle, anketna istraživanja tu nisu potpuno pouzdana. Ipak, izgleda očitim da se naš današnji politički izbor u velikoj mjeri preklapa s našim stavom prema ustaškim i partizanskim zločinima, odnosno prema prirodi NDH i poratnog komunističkog režima. To je posljedica iznimne politizacije povijesti u nas, i to ne samo od strane političara, već i od velikog broja samih povjesničara koji često odbijaju priznati neke zaista očigledne stvari.

Iako se Hrvati deklariraju u velikom omjeru kao katolici, ipak na izborima ljevica ima značajnu podršku, a i dva zadnja predsjednika dolaze s tog političkog pola. Radi li se o svojevrsnom društvenom i ideološkom licemjerju?

- Ne, ni najmanje. Nauk Katoličke crkve je sveobuhvatan i ne preklapa se savršeno niti s platformom desnice niti s platformom ljevice. Baš kao što se i stavovi većine hrvatskih građana katoličke vjere u velikoj mjeri ne podudaraju sa stavovima klera, odnosno crkvene hijerarhije. Prema posljednjim anketnim istraživanjima koja sam vidio, primjerice, značajna većina hrvatskih građana katoličke vjere smatra kako Crkva treba imati manju ulogu u političkom životu naše zemlje. Ne znam bi li se Kaptol s tim složio.

Izdvajamo