ODGOVORI KOJI ZANIMAJU CIJELU NACIJU

Nedjeljni jedini otkriva: OVO je prava istina o hrvatskom ulasku u EU

    AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 25.09.2011. u 16:21

Neće nam poskupjeti kruh i mlijeko, branitelji invalidi neće izgubiti povlastice i stranci nam neće pokupovati zemlju, ali ćemo zato moći ići raditi u druge zemlje Unije, imati besplatno zdravstveno osiguranje u cijeloj EU i niže račune za mobitel

Život se uvijek mijenja čak i kada sami ne vidite da se promijenio. Mijenja se kada završite fakultet, kada dobijete prvi posao, kad uđete u brak ili dobijete dijete. Promijenit će se život i kada Hrvatska 1. srpnja 2013. postane članica Europske Unije. Neke stvari će se promijeniti zbog ulaska u EU, a neke bi se promijenile i u slučaju ostanka izvan te zajednice naroda. Zato ne treba strahovati od tih promjena. Na koji će se način nekome mijenjati život nakon ulaska u EU ne može se sa stopostotnom sigurnošću odgovoriti.

Može se samo nagađati i uspoređivati s dosadašnjom praksom. Primjer dosadašnjeg proširenja EU dokazuje da se mnogima život promijenio nabolje. Mogli su lakše putovati, studirati, trgovati, telefonirati. Dobili su veću zaštitu svojih prava i znatno bolje javne službe. Neki su izgubili neke privilegije, a neka su poduzeća, koja su živjela na teret poreznih obveznika proizvodivši gubitke, nestala. Neke je pomela veća konkurencija unutar EU, a drugi su ojačali jer su iskoristili prednosti većeg tržišta. Ugovor o pristupanju Hrvatske EU - kojim se prihvaća postojeća pravna stečevina Europske Unije - zapravo je osnovni dokument koji regulira način funkcioniranja Hrvatske kao buduće članice.

Svi naši zakoni od 1. srpnja 2013. moraju u potpunosti biti usklađeni s EU pravnom stečevinom. Ti se dokumenti, kao i svaki drugi pravni akt, često mogu različito interpretirati. Zato i postoje sudovi i razna tijela koja ih mogu tumačiti. Stoga je na mnoga pitanja u vezi s Europskom Unijom nemoguće dati brzinski crno-bijeli odgovor. To ne mogu čak niti stručnjaci. No, postoje neke predrasude, strahovi, stereotipi, zablude i dileme koje građani Hrvatske imaju o Europskoj Uniji, a na koje je lakše dati konkretne odgovore.

Uz pomoć njemačkih kolegica, novinarki Sabine Brendel i Martine Herzog, te Zvonimira Frke Petešića, ravnatelja Uprave za potporu procesu pristupanja Europskoj Uniji pri Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija, pokušali smo ponuditi odgovore na ona pitanja koja su hrvatski građani najviše postavljali u vezi s ulaskom Hrvatske u EU. Nismo se ravnali po pregovaračkim stajalištima koje je Hrvatska vodila s EU, nego smo detaljno pročitali cijeli Ugovor o pristupanju Hrvatske Europskoj Uniji i iz toga izvukli konkretne zaključke o poziciji Hrvatske u Uniji.

Osim toga, poslušali smo i što građane zanima pa smo odgovorili i na neka od čak 250 tisuća pitanja koje su hrvatski građani postavili telfonu ‘Halo EU’. Zanima ih sve; od toga hoće li, uđe li Hrvatska u EU, izgubiti svoj suverenitet, do toga koliko sati dnevno mogu voziti trakor.

1. Ukidanjem nulte stope PDV-a poskupjet će nam kruh, mlijeko, knjige...

U Europskoj Uniji ne postoji nulta stopa PDV-a, najniža je pet posto. Ali PDV od pet posto znači i prihod u državni proračun kojim se zatim mogu financirati mjere koje ublažavaju eventualno poskupljenje. Kruh i mlijeko su, međutim, prehrambeni proizvodi. A budući da će poljoprivrednici dobivati veće poticaje, moći će povećati produktivnost, što znači da će više toga proizvesti s manjim troškovima. Osim toga, veće tržište donosi veću konkurenciju, manje marže za trgovce i niže cijene drugih proizvoda, što je dobro za potrošače. Kruh ili knjige mogu, dakle, biti i jeftiniji nego što su sada, iako trenutačno podliježu nultoj stopi PDV-a. Osim toga, usklađivanje s europskim zakonodavstvom povećalo je zaštitu hrvatskih potrošača.

2. Ulaskom u Europsku Uniju izgubit ćemo svoj suverenitet.

Hrvatska ne ulazi u Europsku Uniju da bi se u europskim institucijama zaposlili hrvatski predstavnici, već obrnuto: oni će tamo sjediti zato što će Hrvatska postati članica Europske Unije, da bi mogli zastupati njene interese, tj. zato da od tog članstva hrvatski građani imaju što više koristi. Sada imamo priliku da nakon 20 godina samostalnosti postanemo ravnopravna članica u integraciji 27 zemalja koje kombiniraju visoki standard i visoka socijalna prava. Europska Unija jest i posebna po tome što ne promiče čisti neoliberalizam, kao, primjerice, SAD, već, kako stoji u Lisabonskom ugovoru, razvija “socijalnu tržišnu ekonomiju”. U EU ulazimo kao suverena zemlja i samo manji dio svog suvereniteta prenosimo na zajedničke europske institucije, gdje će sjediti naši predstavnici s pravom glasa, pa i veta. S druge strane, činjenica da se neke odluke više neće moći donositi mimo hrvatskog glasa u neku ruku znači i proširenje hrvatskog suvereniteta. Osim toga svaka država iz Europske Unije može i izaći. A kao što znamo, to dosad nijedna nije tražila.

3. Ulazimo u neku tamo Uniju koja samo što se nije raspala.

Europska Unija se ne raspada. A sadašnji problemi s eurom odnose se samo na eurozonu, tj. na zemlje koje su uvele euro. A Hrvatska zasad ne ulazi u eurozonu i proći će još dulje vrijeme dok ne budemo spremni za taj korak. A što se tiče novih članica Europske Unije, kod svih je standard znatno porastao u posljednjih desetak godina. Prema podacima Eurostata, u Slovačkoj je standard u posljednjem desetljeću porastao 55 posto, u Estoniji 60 posto, u Sloveniji 33 posto. Politika Europske Unije bazira se na solidarnosti, tako da bogatije članice uplaćuju više nego što povlače novca, a siromašnije članice obrnuto, kako bi pomoću europskih fondova pomogle svojim manje razvijenim dijelovima. Tako se, primjerice, razlika između standarda Belgijanca i Slovaka smanjila posljednjih godina, a isto se može očekivati i za Hrvatsku kada postane članica Unije.

Većina ljudi upire prstom u Grčku, Irsku, Portugal, “eno ih u Uniji, a imaju ekonomske probleme, ili čak da su bankrotirali”. Pritom zaboravljaju da njihovi problemi nisu posljedica članstva. Ali sigurno jest - da kojim slučajem nisu postali članica Unije, EU im ne bi priskočila u pomoć. To je dobar primjer europske solidarnosti. Osim toga, Hrvatska je zahvaljujući pooštrenim kriterijima još bolje pripremljena za članstvo. Zemlje koje su u EU ušle 2004. godine nisu morale ispuniti tako stroge uvjete kao što je to morala Hrvatska, a to će nam u konačnici koristiti jer ćemo biti spremniji. Dok su se te zemlje samo trebale uskladiti s pravnom stečevinom Europske Unije, mi smo osim toga morali to zakonodavstvo i primijeniti i potom dati dokaze o njegovoj dobroj primjeni.

4. Ukinut će se povlaštene mirovine, a obične mirovine će se smanjiti.

Tijekom pregovora Hrvatska se ni u jednom dokumentu nije obvezala na ukidanje povlaštenih mirovina. Ne postoji pravna stečevina EU koja uređuje ovo područje nego je mirovinski sustav u isključivoj nadležnosti svake države članice, pa tako i Hrvatske. Radi se isključivo o preporuci EU koja potiče Hrvatsku na smanjenje povlaštenih mirovina u cilju održivosti i primjerenosti sustava. Ali riječ je samo o preporuci. No, kao što je poznato, sve države članice EU imaju povlaštene mirovine za neke kategorije i različite sustave plaćanja, pa tako i Hrvatska.

5. Hrvatski invalidi iz Domovinskog rata izgubit će svoje povlastice.

Za stopostotne ratne vojne invalide ništa se ne ukida: hrvatski invalidi iz Domovinskog rata s oštećenjem organizma od sto posto I. skupine zadržat će pravo na osobni automobil s ugrađenim odgovarajućim prilagodbama koji mu u vlasništvo dodjeljuje Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti svakih sedam godina.

6. Kao mala država, utopit ćemo se u velikim nacijama.

Nećemo, kao što nisu ni druge zemlje. Ako se Malta i Cipar nisu bojali postati članice Unije, i od tog članstva danas imaju koristi i u svijetu veći ugled i prepoznatljivost, nema razloga da se Hrvatska boji članstva. Svaka članica Unije čvrsto brani svoje nacionalne interese, i za to ima brojnih primjera. Primjerice, Grčka blokira Makedoniju za ulazak u NATO i EU, Cipar blokira Tursku, Slovenija je svojevremeno to činila Hrvatskoj, a ovog su tjedna Nizozemska, koja je srednje veličine sa 16 milijuna stanovnika, i “relativno mala” Finska blokirale prijem Bugarske i Rumunjske u Schengen. Svaka zemlja članica ima pravne instrumente da zaštiti svoje nacionalne interese ako ocijeni da su oni ugroženi, čak i do mjere da sama blokira sve ostale članice Unije ako joj se ne udovolji. Sutra će i Hrvatska prvi put imati tu moć i polugu, što će znatno učvrstiti njezin međunarodni položaj. Prvi put ćemo glasovati ravnopravno s europskim zemljama i naš će se glas računati. Bez hrvatskog pristanka neće se moći mijenjati postojeći ugovori EU, primiti nove članice, mijenjati zajednička vanjska i sigurnosna politika te donositi mnoge druge odluke. Oko svih institucionalnih pitanja traži se konsenzus. Ako se samo jedna zemlja članica ne slaže, ne može se s tim ići. Vanjska politika ostaje u ovlasti svake države članice. Međutim, u velikoj većini slučajeva odluke se donose konsenzusom kojim se nastoji doći do rješenja koje je svima prihvatljivo.

7. Što će biti sa sudskim parnicama?

Jedan od kriterija za zatvaranje poglavlja o pravosuđu bio je znatno smanjenje broja neriješenih sudskih predmeta, bez čega ne bismo inače bili zaključili pregovore. Hrvatski su sudovi često bili zatrpani velikim brojem predmeta za potraživanja manja od sto kuna. Toga je sve manje upravo zahvaljujući usklađivanju s europskim kriterijima. Zemlje Europske Unije mnoge od tih sporova rješavaju izvansudskim mehanizmima. Sudovi su im rasterećeni, ovršni predmeti prebačeni na javne bilježnike. Stoga, pretpostavka je da će sudske parnice kraće trajati nego što je to slučaj danas.

8. Morat ćemo uplaćivati novac u europski proračun, što će nas dodatno osiromašiti.

Svaka zemlja članica uplaćuje u proračun Europske Unije sukladno svojem BDP-u. Standard po stanovniku Hrvatske danas doseže 65 posto od prosjeka EU, što znači da će Hrvatska uplaćivati manje u zajednički europski proračun nego što će iz njega povlačiti kroz fondove: za jedan uplaćeni euro dobivat ćemo nazad između 2,5 i 3 eura.

9. Propast će nam sva domaća proizvodnja i nećemo biti konkurentni.

Ukidanjem carina naše će tvrtke moći jednostavnije plasirati svoje proizvode na tržištu od 500 milijuna kupaca. Koliko će hrvatsko gospodarstvo biti konkurentno na tržištu Europske Unije ovisi prvenstveno o poduzetničkom duhu, ulaganju u tehnologije i obrazovanje. Ulaskom u EU Hrvatska će moći koristiti strukturne fondove koji su dijelom namijenjeni razvoju malog i srednjeg poduzetništva. Hrvatska ne može konkurirati količinom i niskom cijenom, ali može kvalitetom. Na policama Bruxellesa sada se, primjerice, mogu kupiti poljski proizvodi, a to do ulaska Poljske u EU nije bilo moguće.

10. Naši ribari će propasti jer će nam svu ribu izloviti susjedi.

Ulaskom u EU primijenit će se zajednička europska ribarska politika koju će svi ribari na Jadranu izvan teritorijalnih voda morati poštivati. Hrvatska će ulaskom u EU samo za 2013. dobiti 8,7 milijuna eura iz Europskog fonda za ribarstvo. Poticaji će dugoročno pridonijeti i modernizaciji naše ribarske flote, što je važno ako znamo da na sto koća u Jadranu 90 je talijanskih, 9 hrvatskih i jedna slovenska. Osim toga, naša riba više neće stajati na granici, nego će se do podne moći prodati na tržnici u Münchenu.

11. Morat ćemo se odreći kolinja, nećemo moći više peći rakiju, raditi kulen i jesti sir i vrhnje.

Nećemo se morati odreći naših tradicionalnih proizvoda kao što su slavonski kulen i šljivovica, cetinski sir, drniški i istarski pršut, paški baškotin i sir, vino dingač, sir i vrhnje... Ako se pripremaju za osobne potrebe, i dalje će se moći raditi po obiteljskom receptu. Kada je riječ o kolinju, propisi EU ne zabranjuju taj običaj jer se tako dobiveno meso upotrebljava za osobne potrebe i ne plasira se na tržište. Međutim, meso namijenjeno tržištu morat će dolaziti iz klaonica koje će raditi u skladu s važećim propisima EU koji ne dopuštaju nepotrebno mučenje životinja. Životinje se prije klanja moraju obavezno omamiti. Mali poljoprivrednici, pak, u Europskoj Uniji dobivaju dvije vrste poticaja: izravna plaćanja i fondove za ruralni razvitak. Novac iz fondova za ruralni razvoj je, primjerice, pomogao velikom broju malih gospodarstava diljem EU da svoja seoska gospodarstva i manje farme ili moderniziraju ili čak prenamijene u seoski turizam, proširujući na taj način svoje izvore prihoda, ujedno pridonoseći razvoju seoskih krajeva.

12. Ulaskom u Europsku Uniju propast će hrvatsko selo i hrvatski seljak.

Netočno, ulaskom u Europsku Uniju poljoprivrednici će, umjesto dosadašnjih 3,6 milijardi kuna poticaja, godišnje dobivati pet milijardi kuna. A 45 posto od toga bit će iz europskog proračuna u prvoj godini (zahvaljujući prebacivanju dijela sredstava predviđenih za ruralni razvoj na izravna plaćanja u visini od 20 posto). Taj europski udio će se postupno povećavati sve do 100 posto u desetoj godini, dok će se hrvatski doprinos smanjivati, što će znatno rasteretiti državni proračun.

13. U EU nam neće vrijediti fakultetske diplome ili ćemo ih i dalje morati nostrificirati.

Stručne kvalifikacije stečene u Hrvatskoj bit će priznate na području Europske Unije, i to u većini slučajeva bez složenih administrativnih postupaka koji se na razini Unije stalno pojednostavljuju kroz sustav uzajamnog priznavanja.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Najnovije