Pratili smo njegova prijatelja Milisavljevića. Došao je iz Madrida’, počinje svoju priču Ferdinando Guerrero, šef odjela španjolske policije za borbu protiv organiziranog kriminala iz Istočne Europe. Na tu je poziciju došao nedavno i jedan je od najmlađih i najuspješnijih policijskih eksperata za to područje.
Sjedimo u njegovoj kancelariji, a na zidovima vise odlikovanja za uspješne akcije. U oči upadaju ona iz Hrvatske, Srbije i Moskve. On je čovjek koji je uhitio Luku Bojovića i tako, možemo reći, slomio zemunski klan. Nedjeljni prvi otkriva kako je tekla akcija.
‘Milisavljević je stigao u Valenciju gdje je živio Bojović. Ovdje je zapravo bio poprilično poznat’, priča nam Guerrero. ‘Predstavljao se kao građevinski poduzetnik i gotovo je svaki dan bio u restoranu Bodega La Paz. Konobarima je uvijek ostavljao goleme napojnice.’
Taj mu je dan stigao prijatelj iz Madrida i kriminalni sudrug Vladimir Milisavljević zvan Vlada Budala, koji je taj nadimak dobio zato što je jedini u bandi završio fakultet. ‘Po običaju, društvo se okupilo i naručili su puno španjolskih specijaliteta. Desetak naših agenata pratilo je svaki njihov korak. Dio ih je bio u restoranu, a dio je stajao vani, sprečavajući druge goste da uđu.’
Sve se odvijalo prema planu. Policija im je pristupila. Samo je jedan pokušao pobjeći, ali je brzo svladan. Bojović je bio potpuno miran. Ustao je i predstavio se kao Litavac. Izvadio je i litavsku putovnicu, za koju su poslije utvrdili da je lažna. Nije pružao nikakav otpor i držao se poput uhićenog vojnika.
‘Mislim da mu je ta disciplina pomogla u bijegu’, napominje Guerrero. ‘Znao je kako nas izbjegavati i kako se vojnički držao tih pravila, nismo mu mogli ući u trag.
Zanimljivo je da je podjednako disciplinirana bila i njegova supruga. Očito nam je bilo da su se iskreno voljeli i znali smo da su se nekoliko puta našli u Španjolskoj tijekom naše istrage. Ali, ni onda mu nismo mogli ući u trag. Komunicirali su šifriranim porukama i uvijek su koristili taksije koje bi promijenili nekoliko puta.’
Bojovićeva supruga je potpuno posvećena odgoju njihovo troje djece koji su vrhunski sportaši i odlični đaci. Reklo bi se da su vodili idiličan život. Zato su svi koji je poznaju ostali u potpunom šoku kada su doznali da je njezin suprug, za kojega uopće nisu znali da ga ima, traženi kriminalac i ubojica.
Susjedi je poznaju kao izuzetno elegantnu, ljubaznu i lijepu ženu koja je upadala u oči svojim izgledom. ‘Zapravo’, nastavlja Guerrero, ‘i ona je sama bila iznenađena kada smo joj rekli za što ga sve teretimo. Rekla nam je da zna da se skriva, ali ne vjeruje da je on u stanju učiniti to što smo joj rekli.’
Informacije iz zatvora
Svi su mediji izvijestili o tome kako je Bojović imao vojničko držanje, što ne čudi budući da je uhićeni pripadnik zemunskog klana bio pripadnik Arkanovih Tigrova, postrojbe ubijenog vođe kojega je Haaški sud optužio za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH, i da mu je Željko Ražnatović bio krsni kum.
Kad je Arkana 15. siječnja 2000. godine u predvorju beogradskog hotela Intekontinental ubio Dobroslav Gavrić koji je nedavno uhićen u Južnoafričkoj Republici, Bojović je za organizaciju njegove likvidacije optužio Branka Jeftovića Jorgu, Andriju Draškovića i Zorana Nedovića Šoka. Jeftović je ubijen 2004. godine, a na Draškovića i Nedovića je pokušan atentat i pritom su poginuli njihovi tjelohranitelji Dejan Živančević i Milutin Jovičić.
‘Treba reći da je ovo bila naporna istraga’, ističe Guerrero, ‘i pokazuje koliko je ključno da policije dviju država surađuju. Istraga je trajala dvije i pol godine, a prve informacije da je Bojović u Španjolskoj dobili smo od srpske policije, odnosno njihova specijalnog odjela za međunarodnu suradnju.
Njima je informacija došla iz beogradskog zatvora i odmah su je proslijedili nama. Tada je počelo masovno praćenje svih ljudi koji su bilo kako povezani s Bojovićem, od supruge preko prijatelja pa do poznanika.’
Prilikom pretresa Bojovićeva stana pronašli su više od pola milijuna eura u gotovini, tri mitraljeza, poluautomatske puške, streljivo i krivotvorene dokumente. U Španjolskoj su posjedovanje ilegalnog oružja i krivotvorenih dokumenata te opiranje uhićenju teška kaznena djela pa su zadržani u pritvoru. O eventualnom izručenju još se uvijek ne govori. Nama, ali i Guerreru najzanimljivije su četiri pronađene putovnice.
‘Upravo smo zbog tih dokumenata’, kaže, ‘imali problema s identifikacijom. Luka Bojović je koristio lažnu litavsku putovnicu i dvije hrvatske koje su izdane na imena Damir Ignjatović i Ivan Valentić, dok je Milisavljević koristio hrvatske putovnice s imenima Marijan Barišić i Goran Ljubišić. Ovo nije prvi put da se susrećemo s hrvatskim putovnicama u rukama kriminalaca iz Istočne Europe.’