Otrovni su samo kad pišu, ali i to samo ponekad. Jer, kako su nam rekli, ipak im je cilj promicati pozitivu i svojim tekstovima, fotografijama, pjesmama graditi bolje društvo, utjecati na svijest, prije svega vršnjaka, ali i roditelja, baka, djedova, susjeda...
Jer, svi su oni njihovi čitatelji. Nikolina Vidaković, Ivan Delač, Ena Hrkač, Barbara Kauzlarić, Gabrijela Kajdiž, Dajana Nenadić, Doris Stanić i Ines Prlić, kao i fotografkinje Mia Mrkalj i Gabriela Safundžić te njihova mentorica mr. sc. Andrijana Nemet-Kosijer, profesorica hrvatskoga jezika, junaci su priče o najboljem srednjoškolskom listu u Hrvatskoj, prema izboru Jutarnjeg lista.
Njih devetero potrošili su sate, dane i tjedne slobodnoga vremena da bi svojim vjernim čitateljima podarili 52 stranice tekstualnog, slikovnog i vizualnog užitka, jer je 13. izdanje Otrovnog pera, kako je nazvan školski list Gimnazije “Matija Mesić” u Slavonskom Brodu, doista list za uživanje. Da iz njih izbija pozitiva dokazali su kolačima i sokovima koje su za nas pripremili kako bi nas počastili i zahvalili nam na nagradi koja ih je silno razveselila (izostala je samo maturantica Ines).
'Malo nas je, ali smo napravili puno posla'
- Teško mi je opisati emocije koje su me prožele kad sam od profesorice dobila poruku da smo najbolji u državi. Mislila sam da ću iskočiti kroz plafon. Malo nas je, ali smo napravili puno posla i to dobroga posla u kratkom vremenu. Jedan grafičar i nas sedam djevojaka, uz profesoricu... Učinili smo pravo malo čudo i silno smo ponosni na naš list, kao i na nagradu koju nam je dodijelio Jutarnji list - kazala je Nikolina Vidaković, učenica 3. razreda, koja je drugu godinu glavna urednica Otrovnog pera. Znali su da ih je ravnatelj škole Goran Zavor prijavio na natječaj, ali, kako kaže Nikolina, nije mislila da će toliko daleko dogurati. Svi su se zapravo iznenadili, osim mentorice koja je uskočila, kazavši da je očekivala nagradu.
Naslovnica Otrovnog pera
- Znala sam da imamo odličan list. Doduše, konkurencija je bila izvrsna, to su sve odlične novine koje poznajem s Lidrana, rade ih profesori grafike i dizajna, teme su raznovrsne... Ali, mi smo ove godine učinili zaokret, prije svega u grafičkom smislu. Naime, ušli smo u rutinu i malo smo dosadili i učenicima i sebi, jer se sve svodilo na kopiranje staroga. Zato smo napravili zaokret u dizajnu, formatu, vrsti papira, načinu obrade tekstova, sve smo promijenili - istaknula je profesorica Nemet-Kosijer, a u tome je važnu ulogu odigrao Ivan Delač, grafički urednik i jedini dečko u redakciji. Taj učenik 3. razreda prvo se godinu dana obučavao za grafičara pa je sam odradio grafički posao na listu, pri čemu su mu kolegice puno pomogle kvalitetnim tekstovima i fotografijama. Svi skupa, pak, žale što Otrovno pero nisu stigli završiti za ovogodišnji Lidrano, na kojem redovito sudjeluju, nerijetko i na državnoj smotri, jer su uvjereni da bi se dobro plasirali.
- Imamo prepoznatljive novine i mislim da se učenički rad mora isplatiti. Nekada boli što su oni u istoj konkurenciji s profesionalcima, ali time je uspjeh veći - hvali profesorica učenike koji list rade prekovremeno - subotama ili radnim danima u suprotnoj smjeni.
'Nastojimo uvijek ubaciti neku otrovnu bodlju'
S pripremama kreću već u rujnu, kad na stol padaju teme. Profesorica ističe da “najčešće olujom mozgova iznjedrimo desetak tema i onda raspravljamo, dijelimo tekstove, pa se odnekud nametne neka druga tema koju u početku nismo ni razmatrali, pa je odredimo za temu broja”. U ovom pobjedničkom, tema broja je “Organizacija ili improvizacija”. Njome su istraživali učeničke navike, kako one vezane uz školu i učenje, tako i uz slobodno vrijeme, količinu sna, organizaciju radnoga prostora... Doprinos je dala i školska pedagoginja Lucija Brnić, koja je napisala tekst sa stručnog aspekta, a novinari su među učenicima proveli anketu na temu je li dobra organizacija odlučujući faktor za uspjeh u školi. Odgovora je bilo i da i ne, ali zaključak je da se u toj dobi najčešće pribjegava improvizaciji. Nje, pak, u Otrovnom peru nema. Ništa nije prepušteno slučaju i tako već 13., pokazalo se u njihovu slučaju, sretnu godinu. Ime je listu dala prijašnja mentorica, pa iako je bilo ideja da se ono promijeni, od toga su odustali, jer su i na državnoj razini postali prepoznatljivi.
- Nastojimo uvijek ubaciti neku otrovnu bodlju, iako mislimo da školski list ne bi trebao biti potpuno otrovan, jer se u školi događa puno pozitivnih stvari o kojima treba pisati. No, ipak moramo ubaciti poneku kritiku da bismo opravdali ime - kazala je profesorica Nemet-Kosijer.
Zbirke pjesama svake godine pišu učenici i profesori
Uratke im rado čitaju roditelji, bake, djedovi, susjedi, a reakcije su, kako kaže Barbara Kauzlarić, pozitivne. Kroz njihove tekstove, objašnjava, oni se vraćaju u svoje srednjoškolske dane, što im budi lijepe uspomene i sjećanja na ta vremena. Nikolina i Doris kazale su nam da ozbiljno razmišljaju o novinarstvu kao o svom profesionalnom pozivu. Nikolina pri tome ističe da svakodnevno prati portale, dnevni tisak, a Doris, koja osim tekstova piše pjesme, slika i fotografira, naglašava da je više privlače blogovi i kolumne. U listu je zadužena za recenzije. Međutim, konačnu odluku o svojoj budućnosti tek će donijeti, jer su, kažu, skeptične zbog općenitog stanja u novinarskoj struci i visoke stope nezaposlenosti među sedmom silom. No, dotad im preostaje još jedno Otrovno pero, koje nije jedino tiskano izdanje koje izlazi iz ove škole. Uz zahvalu što je Jutarnji list prepoznao rad i trud njihovih učenika i mentorice, ravnatelj nam se pohvalio da svake godine na Dan škole izdaju i zbirku pjesama učenika i profesora, preporučivši nam da možda pokrenemo odabir najboljih školskih zbirki pjesama i priča.
