NAJSLOŽENIJI EKOSUSTAV NA ZEMLJI

JUTARNJI LIST POKLANJA PLAKAT: DRVEĆE HRVATSKE NA JEDNOM MJESTU Upoznajte 17 najčešćih vrsta jer bez njih sutra nećemo preživjeti

Hanza Media

 

Kada smo birali autora našeg postera kojim bismo vam približili bogatstvo drveća koje raste u Hrvatskoj, odabrali smo najbolje. To je prof. dr. sc. Marilena Idžojtić (50), znanstvenica i nastavnica na Šumarskom fakultetu.

Redovita je profesorica u trajnom zvanju. Nastavnica je na predmetima dendrologija, ukrasno drveće i grmlje, dendroflora u oblikovanju prostora, arboretumi - žive zbirke drveća i grmlja i egzotične drvenaste biljke, na preddiplomskim, diplomskim i poslijediplomskim studijima. Ona je i autorica triju sveučilišnih udžbenika i više od sedamdeset znanstvenih i stručnih radova. Voditeljica je više znanstvenih i stručnih projekata, ima iskustva sa studijskih putovanja u Japanu. No, ovaj put s njom nismo razgovarali o japanskim bonsaijima, nego o hrvatskom bogatstvu drveća.

Po kojim ste kriterijima odabrali 17 najčešćih vrsta drveća u Hrvatskoj?

- U Hrvatskoj raste oko 80 autohtonih vrsta drveća. Za predstavljanje našega drveća vašim čitateljima bili smo prostorno ograničeni na 17 vrsta. Prvi kriterij odabira vrsta bio je prema zastupljenosti u drvnoj zalihi šuma u Hrvatskoj, odnosno volumenu drvne mase. Prema tom kriteriju na prvome mjestu je obična bukva, koja je zastupljena sa 37,2 posto i zato je naša najrasprostranjenija vrsta drveća. Slijede hrast lužnjak, hrast kitnjak, obični grab. Sve prethodno nabrojene vrste su listače, a na petome mjestu je naša gospodarski najvažnija četinjača, obična jela, pa poljski jasen, a zatim druga četinjača i obična smreka. Ostalih deset odabranih vrsta ima manju zastupljenost u drvnoj zalihi naših šuma. Kod nas raste samo jedna vrsta bukve, jele, smreke i pitomoga kestena, imamo pet autohtonih vrsta borova, osam vrsta hrastova, šest vrsta javora, po tri vrste jasena, lipa, topola i brijestova itd. Osim na prirodnom staništu možemo ih naći i kao sađeno, ukrasno drveće u parkovima i vrtovima.

Zašto je hrast lužnjak hrvatsko nacionalno drvo?

- Od davnina su postojali narodni običaji štovanja stabala, a istaknuto mjesto u slavenskim mitovima zauzimali su hrast, lipa, maslina, tisa, drijen i vrba. Hrast je često predstavljao drvo života i os svijeta, bio je simbol snage (lat. robur) i mudrosti. Ipak, hrast lužnjak osim tog mitološkog značenja danas u Hrvatskoj ima simboličko značenje kao neslužbeno nacionalno drvo. Lužnjak je poseban po dimenzijama koje može postići i starosti koju može doživjeti, a njegovo drvo je vrlo cijenjeno i skupo. Njega spominje Josip Kozarac u svojoj pripovijetki “Slavonska šuma”, o njegovu značenju govori i podatak da se nalazi na kovanici od pet lipa i na poštanskoj marki iz 2002. godine.

Zagreb, 180717.
Sumarski fakultet.
Portret prof. Marilena Idzojitic, autorica plakata o drvecu kojeg ce Jutarnji darovati citateljima.
Foto: Davor Pongracic / CROPIX
Davor Pongračić / CROPIX

Prof. Marilena Idžojtić

 

Kako se Hrvatska skrbi o svom šumskom bogatstvu?

- Akademik Igor Anić je jednom to zgodno objasnio: Šume su izvor pitke vode, čistoga zraka, prirodnoga tla, izvorne flore i faune, bioraznolikosti, prirodnosti, blage klime, ljupkoga krajobraza i drvne tvari, jednom riječju života. Prije dvije godine proslavili smo 250 godina organiziranog šumarstva. S obzirom na tako dugu tradiciju, šume koje danas imamo stvorene su znanjem i marom generacija šumarskih stručnjaka. Šume su bile, ali i ostale naše izvorno, samoobnovljivo, najrasprostranjenije i temeljno prirodno dobro. One rastu na 42 posto kopnene površine, a 95 posto šuma su prirodne šume. Prema vlasništvu, 75 posto su državne šume, a šumovitost Hrvatske u posljednjih stotinjak godina stalno je u porastu. Šumarstvo stvara, oblikuje, poboljšava, štiti i održava šume i šumska dobra. Nažalost, općekorisnih dobara kao što su šume postanemo svjesni tek kada šuma nestane, kao na primjer u našem priobalju i na otocima s prvim jesenskim kišama i bujicama te smanjenjem količine i kakvoće vode nakon šumskih požara.

Koje je najveće, najviše, najdeblje i najstarije drveće na svijetu, kakvo je stanje u Hrvatskoj?

- U svim navedenim kategorijama najdrveće na svijetu su četinjače i sve rastu na području Amerike. Prema volumenu debla najveće živuće stablo na svijetu raste u Kaliforniji, to je golemi mamutovac, kojeg su nazvali General Sherman, ima volumen debla 1487 kubnih metara, a starost mu je između 2300 i 2700 godina. Najviše stablo na svijetu također raste u Kaliforniji,a a visina mu je 115,6 m. Najdeblje stablo nalazi se u dvorištu crkve u meksičkom gradu Santa María del Tule, a promjer debla mu je između 9,4 i 14 m. Najstarije stablo na svijetu raste u Kaliforniji, pripada vrsti bora (Pinus longaeva) i staro je 5067 godina. Među našim najvišim četinjačama je obična jela, a poznato, označeno stablo je ‘Kraljica šume’ u park-šumi Golubinjak u Gorskom kotaru, visoko 42 m i staro oko 230 godina. Jedna od azijskih platana u Trstenom ima još impozantnije dimenzije, visoka je 48 m, opsega debla 12 m i starosti oko 450 godina. Sličnih starih platana ima još nekoliko u okolici Dubrovnika. Najstarije naše drveće su masline, stare oko 1500 godina, jedna na Velom Brijunu i druga u Kaštel Štafiliću.

Hanza Media
 

Colin Tudge, koji je napisao “Tajni život drveća”, otkriva kako drveće komunicira. Koja je uloga čovjeka u tom procesu?

- Knjige s takvom tematikom na popularan način približavaju više ili manje poznate činjenice, ali katkad i neke manje znanstveno utemeljene tvrdnje. Ipak, važne su jer ljudi nakon njih na potpuno drugačiji način doživljavaju drveće i šumu, najsloženiji ekosustav na našem planetu. Sve veći broj ljudi postaje svjestan drugih, naizgled statičnih živih bića oko sebe i načina na koji ona funkcioniraju. Što se tiče uloge čovjeka, treba biti svjestan da šumski ekosustavi mogu bez čovjeka, ali čovjek bez njih ne može.

ELIPSO

Izdvajamo