Sa 14 godina imala je srebrnu olimpijsku medalju. Dvjesto metara prsno na olimpijadi u Atlanti, njezina disciplina. Sa 26 je imala sedam olimpijskih medalja, nebrojene pobjede na nacionalnim natjecanjima, bila je jedna od samo tri plivačice koje su nastupale na tri olimpijade, naslovnicu Playboya, FHM-a, unosne ugovore sa Speedom i drugim brendovima. Amanda Beard u dvadesetim je godinama bila jedna od najslavnijih sportašica svih vremena. U svojoj kući u Los Angelesu sjedila je na rubu kade, s britvicom za obrve u ruci.
Britvice za obrve, male i vrlo oštre, bile su joj najdraže. Žileti su bili preveliki, škarice za nokte ostavljale su neuredne, vidljive tragove. Podigla je rukav trenirke i prešla preko podlaktice. Tanki, jedva vidljivi rez propustio je tri sićušne točkice krvi. Osjetila je olakšanje. Rezala se od koledža, to je bio jedini učinovit lijek protiv bijesa i užasa koji se nakupljao u njoj. Zarezala je još jednom, sav je pritisak nestao. Ali treći rez bio je čudan. Dok je zamišljeno uživala u miru koji joj je rezanje donosilo, osjetila je da joj je ruka vlažna. Kad je pogledala, sledila se. Krv joj je u mlazovima tekla niz kožu i kapala na pod. Previsoko je zarezala.
Pokušaj samoubojstva
Njezin dečko, fotograf Sacha Brown, bio je u sobi. Nije bilo šanse da ga pozove, i da mu otkrije svoju tajnu. Pokušala je zaustaviti krvarenje ručnikom, ali on se učas natopio krvlju. Ništa nije pomagalo. Kupaonica je izgledala kao mjesto zločina. Nije htjela umrijeti, samo se smiriti. Na posljetku, otključala je Sachi i priznala što se dogodilo. Istoga dana našli su psihoterapeuta i počela je dug proces liječenja.
Tako svoju priču počinje sportska zvijezda Amanda Beard u memoarima “In The Water They Can’t See You Cry” (U vodi te ne vide da plačeš) objavljenu nakon što je Amanda završila ciklus kvalifikacija za Olimpijske igre u Londonu. Nije se kvalificirala, ali je svojom knjigom potresla plivački svijet. Opisala je što se doista skriva iza vrhunskog sporta i koliko su olimpijske igre neizmjerno važne u životu sportaša. Što je najvažnije, otkrila je kako je bilo prolaziti uobičajene tegobe odrastanja pod pritiscima rekorda, medalja i spartanskog treniranja.
Amanda Beard rijedak je sportski talent, ona je čudovište u vodi, spremna na sve, podjednako izdržljiva i brza. Natjecala se od četvrte godine, a već s dvije godine maltretirala je roditelje i sve na bazenima u Orange Countyju da je puste da pliva. Već sa devet godina bila je nepobjediva i uzeli su je u elitni tim malih plivača, Novas. Ondje ju je pod svoje uzeo trener Dave Solo koji je u njoj vrlo rano osvijestio veliki potencijal i potaknuo je da razvije identitet vrhunske plivačice.
Duboke rane
Amanda Beard imala je samo četrnaest godina kad je na olimpijadi u Atlanti osvojla srebrnu medalju u svojoj disciplini, 200 metara prsno. Cijeli je svijet poludio za slatkom klinkom koja na trku dolazi s medvjedićem i, onako sitna naspram odraslih plivačica, juri kroz vodu kao torpedo. Za Amandu, sve je bilo igra. Uživala je u vodi, u bestežinskom stanju, osjećaju da glisira kroz plavetnilo. Ali već je bila duboko oštećena. Njezina obitelj bila je slika divne Kalifornije, mama i tata bili su zgodan i uspješan par, odrastala je u savršenom susjedstvu sa starijim sestrama, u dugim društvenim poslijepodnevima oko bazena, s veselim obiteljskim roštiljima i izletima u kuću na jezeru u Washingtonu. Sve je u obitelji Beard bilo puno smijeha, glupiranja i buke, ali nikad se ni o čemu nije govorilo.