1. Gospođo Alačević, suosnivačica ste MedILS-a, kako gledate na nove probleme s Institutom?
- Boli me duša kada vidim kako netko ponovno želi obezvrijediti sav trud koji smo Miroslav Radman i ja uložili od 1978. da bi naši mladi znanstvenici konačno dobili priliku razvijati svoju znanstvenu maštu. Sigurna sam da ćemo i drugi put spasiti MedILS.
2. Što je bilo prvi put, nekakav pokušaj Radmanove smjene...?
- Da, bilo je to 2007. kada je Emil Tedeschi, zamjenik tadašnjeg predsjednika Upravnog vijeća Ante Čičina-Šaina, čak uspio nagovoriti Miroslava Radmana da prenese svoja osnivačka prava koja je zajedno sa mnom dobio u koncesiju na 40 godina. Mi kao osnivači jamčimo svojom imovinom za ta prava. Nakon jedne devetosatne sjednice htjeli su prisiliti Radmana da im prenese svoja i moja osnivačka prava. Radman je umalo potpisao i u moje ime, iako nije imao punomoć. Tada sam otišla u Split i nisam to potpisala i tako sam onemogućila njihovo neprijateljsko preuzimanje.
3. Tvrdite da se sada događa isto?
- Da, vjerojatno isto, nekome je u interesu da se obezvrijedi naš rad i da se dočepa zgrade i Instituta. Ova kriza, pod čijim plaštom se bude gramzivi apetiti pojedinaca, manje je zlo od ljudske pohlepe i zavisti.
4. Pa tko su ti pojedinci, što vam rade?
- Riječ je barem o trojici. To su Đikić i njegovi pomagači koji se javljaju u novinama. Zadovoljili smo uvjete o broju i kvaliteti znanstvenih radova. Čak smo prešli norme, a prema broju radova spadamo u vrhunske svjetske institucije. Drugi uvjet je da ako ne platimo sve račune, nakon tri mjeseca moramo se iseliti iz zgrade. Kada su vidjeli da tako ne mogu, da smo ispunili i više nego što piše u ugovoru, onda su pokušali osujetiti drugi uvjet. Da nam uskrate financijsku pomoć koja je najvećim dijelom bila donatorska. S obzirom na krizu, očekivali smo da će neki otkazati, ali donatorstva su nam otkazivana u nizu nakon što je Tedeschi poslao cirkularno pismo svim donatorima da odustanu od financiranja.
5. Tedeschi tvrdi kako nema nikakve veze s preuzimanjem. Imate li kakve dokaze za te svoje tvrdnje?
- Imamo. Što se može pomisliti kada nakon njegove odbijenice za donatorstvo, poslane lani u kolovozu s obrazloženjem da ‘neadekvatno raspolažemo sredstvima donatora’, na adresu MedILS-a stigne osam odbijenica sa sličnim sadržajem i istim rečenicama? Je li to slučajno? Slobodno provjerite sadržaj pisama u našoj arhivi.
6. Kakva je bila uloga Đikića u tom planu?
- Svojim pismima je potaknuo negativnu lavinu. Radio je protiv dobronamjernog Miroslava, koji ga je odmah prihvatio kao suradnika. Đikić je stalno rovario, opsjedao kolege i govorio kako Miroslav ne može biti ravnatelj. Njegov je životni cilj bio zauzeti Radmanovo mjesto.
7. Nije prvi put da javno sumnjate u Đikićeve namjere i njegovu stručnost. Zašto?
- Prvo i osnovno: Đikić nije donio ni jedan grant projekt. U Splitu je imao više grupa koje su radile na njegovim projektima, a on je stalno putovao i radio na vlastitom samoreklamiranju. Nije radio ništa, a obilno je trošio novac iz donacija.
8. To su teške riječi, čak osobni animozitet?
- Ne mogu dopustiti da netko blati institut koji je ostvarenje mog životnog sna. Ako hoćete, mogu vam reći da mi se nikada nisu sviđale njegove karakterne osobine, pa čak ni kao znanstvenik nije na mene ostavio neki dojam. On nije kreativni nego reproduktivni znanstvenik, a to nisu radovi koji stvaraju nova znanja i otkrića.
9. Moj je dojam da ste prilično ratoborni za svoje 82 godine. Što će tek biti kada Radman konačno smućka taj svoj eliksir života?
- Da, bilo bi zgodno da Miroslav požuri sa svojim eliksirom života. Prijavljujem se za taj eksperiment. Ti nepravedni napadi u meni su oživili obrambene reflekse i aktivirali sav onaj entuzijazam koji me godinama gonio da stignem do ovog cilja.
10. Jeste li na tragu pronalaska lijeka za ovo stanje MedILS-a?
- Da. Profesor Radman ga je donio iz Pariza. Dobio je dobar projekt koji će osigurati sredstva za sljedećih pet godina rada hladnog pogona.