Bila je to dobro uhodana igra koja se na identičan način odigravala svakog radnog dana od jeseni 2011. do početka 2015. godine. Igor Volkov, ruski broker, nazvao bi mešetarku Dinu Maksutovu u podružnicu Deutsche Banka u Moskvi i zatražio od nje dvije istodobne transakcije.
U jednoj bi ruskom rubljom kupili dionice neke od najboljih ruskih kompanija, primjerice Lukoila. U drugoj bi u ime kompanije registrirane u nekoj od poreznih oaza dionice prodali na burzi u Londonu.
Obje kompanije, i ona ruska i ona u inozemstvu, imale su istog vlasnika. Na prvi pogled bila je to besmislena transakcija. Deutsche Bank zaradio bi sitnu proviziju, no početna i završna bilanca dviju kompanija bila je manje-više ista. Međutim, cilj ionako nije bio ostvariti profit, navodi u velikoj analizi New Yorker. Poanta je bila izvući novac iz Rusije i pohraniti ga u nekoj od stranih valuta u inozemstvu. Američki časopis razgovarao je sa 14 bivših i sadašnjih zaposlenika složivši sliku o poslovanju podružnice koja je trenutačno zatvorena dok istraga još traje.
Praksa kojom se koristio Igor Volkov u zapadnim medijima naziva se “mirror trading” i nije nužno ilegalna. Međutim, učestalost transakcija u Moskvi i drugi parametri upućuju na to da bi mogla biti riječ o izvlačenju novca potencijalno sumnjivog porijekla iz zemlje.
Banka je priznala
Deutsche Bank trenutačno je pod istragom američkih, britanskih i njemačkih vlasti. U internom dokumentu ova banka je priznala da je do travnja 2015. godine, kada su trojica bankara iz moskovske podružnice suspendirana, iz Rusije iscurilo 10 milijardi dolara. No, pitanje na koje još nema odgovora jest čiji je novac izvučen i zašto.
Deutsche Bank je ugledna banka koja ima oko 100.000 zaposlenika u 70 zemalja. Osnovana je 1870. godine, a danas je jedna od deset najvećih banaka na svijetu, piše New Yorker. Međutim, od 2008. ta je banka platila više od devet milijardi dolara kazni i nagodbi zbog “nepravilnosti” u poslovanju, primjerice manipulacije cijenom zlata i srebra ili povrede sankcija zbog poslovanja s Iranom, Mijanmarom, Sirijom, Libijom i Sudanom. Ova banka prošle je godine platila 2,5 milijardi dolara i otpustila sedam zaposlenika zbog tzv. skandala libor (londonska međubankovna stopa) u Velikoj Britaniji.
Skandal s “mirror tradeom” buknuo je u travnju 2015. godine. Dva mjeseca nakon početka interne istrage suspendirana su tri zaposlenika: Tim Wiswell, 37-godišnji Amerikanac, šef ruskog odjela za provjeru imovine, te dvoje mešetara, Dina Maksutova i Georgij Buznik.
Bloomberg je nakon izbijanja skandala pisao kako je moguće da je novac koji se izvlačio iz zemlje pripadao Igoru Putinu, rođaku Vladimira Putina, te braći Rotenberg, Arkadiju i Borisu, vlasnicima najveće građevinske kompanije u Rusiji. Rotenbergovi su na popisu ruskih dužnosnika pod sankcijama. Redovito dobivaju velike građevinske poslove u Rusiji, a posljednji je 5,8 milijardi dolara vrijedna gradnja mosta za Krim i jasno, izuzetno su bliski ruskom predsjedniku.
Baš kao i druge zemlje, Rusija ima problema s bijegom kapitala. Efekt je dvostruk - slabi ruska porezna osnovica i valuta. Kako bi donekle ublažio probleme, Putin je 2012. počeo s procesom “deoffshorizacije”, tražeći od velikih kompanija da ostanu u Rusiji. Nakon Krima i sankcija offshore poslovanje proglasio je ilegalnim. Čini se da je zato procvao “mirror trading”.
Simultane transakcije
Praksa je započela 2011. godine. Volkov je za svoje ruske klijente - kompanije Westminster, Chadborg, Cherryfield, Financial Bridge, Lotus i ostale - isprva obavljao uobičajene transakcije. Onda je počeo tražiti velike simultane transakcije.
Prije toga Volkov je radio za Antanta Kapital, kompaniju u vlasništvu Arkadija Gajdamaka, izraelsko-ruskog tajkuna koji je 2008. u Izraelu bio optužen za pronevjeru i pranje novca (a nedavno je u Francuskoj optužen za ilegalnu trgovinu oružjem).
2009. godine vodeći ljudi iz te kompanije stvorili su Westminster Capital Management, a ta je kompanija postala jedan od prvih korisnika “mirror tradinga”.
Bilo je mnogo trenutaka kada je bilo kristalno jasno da nešto nije u redu, piše New Yorker. Primjerice, 2011., kada je trgovanje zaustavljeno jer je jedna kompanija izgubila licencu pa se transakcija vrijedna deset milijuna dolara nije mogla dovršiti. Deutsche Bank se našao u problemu jer je već izvršio kupnju, a nije dobio ni centa od ruske kompanije za koju je to radio. Nekoliko milijuna dolara manjka nije moglo proći neprimijećeno. Osim Westminstera, licencu je izgubio još jedan veliki klijent - Financial Bridge. Već je to trebalo izazvati opravdane sumnje, ali nije.
Problem sa 10 milijuna dolara duga na koncu je riješen u studenom 2012. godine. Westminster je tada vratio dug banci. Unatoč problemima, Igor Volkov neometano je nastavio surađivati s DB-om u ime drugih kompanija. One su u transakcijama konstantno gubile male količine, ali nitko se nije zapitao zašto. Sve to mogli su primijetiti i izvan ruske podružnice, primjerice u Londonu, tvrdi New Yorker navodeći kako su sve Volkove kompanije trebale biti podvrgnute rigoroznoj provjeri, no kao da je netko odlučio progledati im kroz prste.
Wiswell, Buznik i Maksutova morali su znati da postoji zajednički interes među Volkovljevim kompanijama. Ne samo oni, mnogi drugi u banci mogli su zbrojiti dva i dva.
U igri posrednici
Vlasnici kompanija nisu bili oligarsi, objašnjava New Yorker. Vodili su ih posrednici koji su uzimali proviziju od biznismena koji su svoj novac željeli poslati na offshore račun. Ovisno o tome je li to bila 2011., kada su zakoni bili labavi, ili 2015., kada je posao bio težak, provizija se mijenjala. Bilo koji biznismen koji je želio izvući novac iz države mogao je uložiti u fond koji bi putem spomenute prakse izvukao novac u offshore kompaniju, a potom ih mogao prebaciti na biznismenove račune u inozemstvu. Uvijek se radilo o malim transakcijama kako se ne bi privukla pažnja. Nikad više od 20 milijuna dolara dnevno, najčešće 10 milijuna. Čije se bogatstvo skrivalo? Prema brokeru iz Moskve s kojim je razgovarao New Yorker, spomenuta praksa stara je “caka” koja je počela s uvoznicima koji su na taj način izbjegavali platiti porez. Međutim, ovom brokeru teško je povjerovati da bi najbogatiji Rusi trebali pribjegavati toj praksi, pogotovo oni bliski Putinu.
Drugi sugovornici govore drugačije. Oni smatraju da je posljednjih godina ruskim tajkunima postalo vrlo teško pohranjivati novac u inozemstvo zbog sankcija pa su zato morali pribjeći “mirror tradingu”. Neki izvori tvrde da je velik dio novca iz Čečenije gdje je na vlasti Ramzan Kadirov, vrlo blizak Putinu.
Moldavska shema
Kako piše New Yorker, čini se da je “mirror trade” povezan s puno većim skandalom, tzv. moldavskom shemom, uz pomoć koje se od 2010. putem lažnih zajmova i otplata iz Rusije izvuklo 20 milijardi dolara, a u svemu su sudjelovale i britanske banke. Zbog te afere uhićeno je nekoliko osoba, među kojima i Aleksander Grigoriev, ruski financijaš koji je kontrolirao Promsberbank, čiji je član uprave bio Igor Putin.
Deutsche Bank još nije komentirao čiji je novac izvučen “mirror tradingom”, ali izvršni direktor banke John Cryan izjavio je da je banka “neznajući pomogla Rusima pod sankcijama”.
Međutim, mnogima je odgovor banaka bio više nego mlak i oni ističu kako je u “slučaju ruske korupcije sve vrlo očigledno” pa se postavlja pitanje jesu li opet nadrljale samo male ribe.
Bilo je, navodi New Yorker, mnogo propusta u odjelima Deutsche Banka čiji je zadatak bilo paziti da ne bude pranja novca, terorističkog financiranja ili poslovanja sa subjektima pod sankcijama. “Mirror trading”, ističe New Yorker, događao se dvije godine prije nego što su postavljena prva pitanja, a banci je također trebalo cijela četiri mjeseca da krene u akciju nakon što su stvari postale preočite.
Istraga razotkriva ključne igrače: Imena koja više nego potvrđuju da je u cijelu igru bio uključen i sam vrh ruske vlasti
Arkadij Rotenberg (oligarh) - Bogataš, milijarder koji je sa svojim bratom Borisom stvorio moćno i ozbiljno poslovno carstvo uz izravnu pomoć Vladimira Putina. Među prvima je bio pogođen sankcijama Zapada nakon što je 2014. Rusija od Ukrajine anektirala Krim.
Igor Putin (bankar) - Bratić ruskog predsjednika pojavio se tek posredno, kad je zbog moldovske sheme bio uhićen čelnik Promsberbanka u čijoj je upravi on bio članom. No, sasvim je jasno da je on također pazio da bude što manje izravno uključen zbog prezimena.
Igor Volkov (broker) - Vlasnik tvrtke za financijska posredovanja MFX Broker nije previše poznat u međunarodnim krugovima, ali je uspio razviti bliske odnose s moskovskom podružnicom Deutsche bank kako bi zatim vodio cijelu operaciju sve dok nije razotkrivena.
Tim Wiswell (bankar) - Osoba koja se istaknula kao mastermind čitave pljačke je Tim Wiswell. Ovaj bankar odrastao je u Connecticutu, no snažno je povezan s Rusijom. Njegov je otac radio u ruskom energetskom sektoru. Dobio je otkaz u banci, a u veljači je počelo suđenje.
