Osjećao sam da to moram učiniti. I još se tako osjećam, rekao je Dylann Roof u svojoj završnoj riječi, fiksiran pogledima porotnika kojima je ovaj tjedan trebalo manje od tri sata da odluče o njegovoj sudbini.
Naime, nakon što su ga prošli mjesec proglasili krivim za 33 točke optužnice zbog masakra devetero Afroamerikanaca u crkvi u Charlestonu u Južnoj Karolini u lipnju 2015. godine, porotnici su se priklonili zahtjevu tužiteljstva i jednoglasno ga osudili na smrt.
Olakšana odluka
Doduše, 22-godišnjak im je olakšao odluku. Ni 17 mjeseci nakon pokolja bjelački supremacist Roof nije pokazao ni trunku žaljenja.
Dok je slušao presudu, na njegovu dječačkom licu nije bilo emocija. Gledao je ispred sebe, a zatim kratko zatražio sud da mu dodijeli nove odvjetnike. Roof se, naime, branio sam, nije pozivao nikakve svjedoke niti predočavao dokaze. S odvjetnikom se savjetovao samo u posljednjoj fazi procesa, onoj koja se ticala izricanja kazne.
Dan ranije porotnike je podsjetio da se odluka o smrtnoj kazni donosi jednoglasno.
- Prema onome što su mi rekli, imam pravo tražiti vas da mi date doživotnu kaznu. No, nisam siguran što bi dobro izašlo iz toga za ikoga - rekao im je, ne odstupajući od slike kakvu je o njemu iscrtalo tužiteljstvo tijekom sudskog procesa.
Dylann Roof: Proračunat i ispunjen mržnjom
U uvodnoj riječi na suđenju: “Sa mnom je psihički sve u redu.” Odgovor na pitanje mrzi li crnce: “Ne volim ono što crnci rade.”
U završnoj riječi na suđenju: “Rekao bih da su u ovom slučaju tužiteljstvo i svi drugi koji me mrze u biti oni koji su zavedeni. Svatko, uključujući tužiteljstvo, tko misli da sam ja ispunjen mržnjom, ne zna što je to stvarna mržnja. Ne znaju ništa o meni. Oni ne znaju kako izgleda prava mržnja. Misle da znaju, ali u biti ne znaju.” Zapis u zatvorskom dnevniku: “Želim da ovo bude kristalno jasno: ne kajem se zbog onoga što sam učinio. Nije mi žao i nisam prolio ni suzu za nevinim ljudima koje sam ubio.”
Roof je hladan, proračunat mladić, obuzet rasističkom mržnjom, tvrdili su. Mjesecima je planirao pokolj u afričkoj metodističkoj episkopalnoj crkvi Mother Emanuel u Charlestonu. Kobnoga dana, 17. lipnja 2015. godine, 28 minuta sjedio je u automobilu ispred same crkve. Napunio je osam spremnika za streljivo.
Biblijska grupa
Naposljetku je ušao u crkvu gdje se 12 vjernika okupilo na proučavanju Biblije. Pastor Clementa Pinckney pozvao ga je da sjedne pokraj njega, dao mu Bibliju i tjedni materijal. Sjedio je s njima 45 minuta, a zatim tijekom završne molitve, dok su okupljeni pognuli glave i zatvorili oči, ispalio prve hice.
- Te su večeri primili 13. osobu... Dočekali su ga ljubaznom riječi, Biblijom, poklonom i stolicom. On je došao sa srcem punim mržnje i Glockom - reklo je tužiteljstvo.
Zastao bi nad nekim žrtvama ponovno pucajući u njih, iako su već ležali pokošeni na podu. Jednu od žena namjerno je ostavio na životu kako bi, rekao joj je, ispričala što se dogodilo, a zatim izašao iz crkve. Policiji je rekao da je ostavio nekoliko metaka kako bi se ubio, no predomislio se jer policija nije odmah došla. Kada su ga konačno uhitili, u njegovu su automobilu, u ruksaku, pronašli popis ostalih crnačkih crkava u okolici. Činilo se da praktički živi u vozilu. U njemu je imao dosta odjeće, hrane i pića, istražitelji su pronašli i praznu bocu alkohola, mobitel, spaljenu američku zastavu i laptop s kojega je vjerojatno na internetu objavljivao svoje slike kako drži konfederacijsku zastavu.
Ispostavilo se poslije da se za napad pripremao šest mjeseci. Čak je šest puta dolazio do crkve u kojoj je na kraju ubio nevine ljude.
Mnogi članovi obitelji poginulih protivili su se smrtnoj kazni za mladića koji im je uništio živote. Amnesty International USA rekao je da njegova smrt neće zadovoljiti pravdu. “Ona neće zaliječiti duboke rasne rane koje uzrokuju nasilje u našoj zemlji”, istaknuli su u svom priopćenju.
Upravo na to je Roof i ciljao. Njegov prijatelj Joey Meek nakon pokolja je rekao da se Roof nadao započeti “rasni rat”. Na svojoj internet stranici, “Posljednji Rodežanin”, objavio je manifest u kojemu je rogoborio protiv crnaca.
- Nemamo skinheadse, nemamo pravi KKK, nitko ništa ne radi, osim što pričaju na internetu. No, netko mora smoći hrabrosti i prenijeti to u stvarni svijet. Pretpostavljam da to moram biti ja - rekao je Roof koji je tijekom suđenja sam uvjeravao okupljene u sudnici da je psihički potpuno zdrav. Da je priseban i da može pratiti proces, utvrdili su, u dva navrata, i stručnjaci koji su procjenjivali njegovo mentalno zdravlje. Također je odbio savjet odvjetnika da se pozove na psihičku bolest.
Oružje je kupio u travnju 2015. godine. To mu je uspjelo zahvaljujući pogreški vlasti. Naime, prilikom kupnje Glocka ispunio je sve potrebne formulare i trebao pričekati tri dana kako bi mogao pokupiti oružje. To je vrijeme potrebno za sigurnosnu provjeru. Poslije se pokazalo da je on dva mjeseca ranije dva puta uhićen zbog droge, ali su djelatnici u zatvoru krivo popunili bazu podataka. Kada je FBI provjeravao njegov zahtjev za kupnju oružja, oni su zatražili njegov dosje od pogrešne agencije. Budući da dokumenti nisu stigli u roku od tri dana, niti je bilo tko reagirao i tražio produljenje roka za sigurnosnu provjeru, Roof se vratio u prodavaonicu i najnormalnije pokupio oružje.
Prvi slučaj
Ovom presudom je Dylann Roof postao prva osoba kojoj je savezna smrtna kazna dosuđena zbog rasne mržnje. Na izvršenje savezne smrtne kazne trenutačno čekaju 92 osobe, a posljednji je na nju osuđen Džohar Carnajev zbog napada na Bostonski maraton 2013. godine. Samo tri osobe kojima je savezna smrtna kazna dosuđena nakon što je ponovno uvedena 1988., poslije 16 godina dugog moratorija, dosad su pogubljene. Među njima je i Timothy McVeigh, krivac za bombaški napad u Oklahomi 2001. godine.