- Fotografija mi je važan hobi jer mi je s jedne strane tako lakše podsjetiti se gdje sam sve bio i što sam radio, a s druge strane volim vidjeti dobru fotku na kojoj je svašta događa - priča mi na nedjeljnoj kavi Luka Baljkas, pripadnik UN-ove misije za stabilizaciju stanja u Maliju (MINUSMA).
Kao pripadnik UN-a Luka Baljkas (42) je prije Malija živio, radio i fotografirao u Istočnom Timoru, Afganistanu i Dubaiju. Za svoje fotografije snimljene u Afganistanu Baljkas je 2009. godine na festivalu Rovinj Photodays dobio nagradu za najbolji foto portfolio godine.
No, moje poznanstvo s Lukom Baljkasom seže u 1989. godinu kad sam mu predavala fiziku u Zrakoplovnoj tehničkoj školi Rudolfa Perešina. Luka je nakon završetka zrakoplovne škole nastavio školovanje na Prometnom fakultetu u Zagrebu, gdje je upisao aeronautiku koju je diplomirao kao pripadnik treće generacije kadeta Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Uspješna misija
- U Istočni Timor otišao sam 2001. godine kao civil u zračnu misiju UN-a. Došao sam godinu dana prije proglašenja neovisnosti, tamo smo odradili izbore i to je bila uspješna misija - prisjetio se Luka Baljkas. U Istočnom Timoru, bivšoj portugalskoj koloniji koju je 1975. godine okupirala Indonezija, proveo je dvije godine.
Mirno u Kabulu
- To je jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu, a u to doba nije bilo ni automobila, vodovoda, a struju smo imali zahvaljujući doniranim norveškim generatorima. Istodobno, Istočni Timor je zemlja neviđenih prirodnih ljepota i fantastične bioraznolikosti - rekao je Baljkas, koji se u Istočnom Timoru amaterski počeo baviti fotografijom. Prisjeća se kako je, zajedno s nagrađivanim redateljem, piscem i producentom Maxom Stahlom (pravim imenom Christopher Wenner) prisustvovao lokalnoj animističkoj ceremoniji povezanoj s predviđanjem godine.
- Nas nekolicina bijelaca išli smo zajedno s lokalnim stanovnicima na planinu Babulo. Hodali smo bosi u njihovoj odjeći i prošli kroz džunglu do proplanka s kojeg se pružao divan pogled na ocean. Na proplanku su od bambusa napravili oltar, a potom je došao vrač koji je ubio kravu kopljem u srce. Meso krave zatim je stavljeno u bambuse, a onda su ti bambusi kuhani na vatri. Cijelu noć se molilo i gledalo u nebo. Inače je cjelokupna ceremonija trajala tri dana i tri noći - ispričao je Baljkas.
Govori perzijski
Nakon toga bio je pet godina u misiji u Afganistanu, od čega tri godine u Kabulu. Dvije godine bio je časnik za vezu u Dubaiju gdje je bila polazna baza za Afganistan.
- Kad sam 2004. godine došao u Kabul, tamo je bilo prilično mirno. Sudjelovali smo u pripremi prvih predsjedničkih i parlamentarnih izbora. No, s vremenom je situacija bila sve napetija. Kad sam se 2008. godine vratio u Kabul, bilo je već mnogo incidenata. Neki od mojih poznanika u krivo su se vrijeme našli na krivome mjestu i izgubili su živote - ispričao je Baljkas.
Dobro je upoznao lokalno stanovništvo, pa čak i naučio pomalo govoriti perzijski. - Ljudi su u Afganistanu dobri i često sam boravio u njihovim kućama. Sjećam se jako dobro puta za jezera Band-e Amir, jedini nacionalni park u Afganistanu. Tamo smo slavili perzijsku novu godinu Navruz i to je bilo fenomenalno iskustvo - nastavlja Baljkas koji sada priprema knjigu fotografija o Afganistanu.
Nakon odlaska iz te zemlje, pet je godina radio u rodnom Zagrebu, a zatim je 2013. godine otišao u mirovnu misiju u Mali. Kada se u studenome 2015. godine u glavnom gradu Bamaku dogodio teroristički napad, Luka Baljkas je bio u svojem uredu 12 kilometara udaljenom od napadnutog hotela Radisson Blu.
- Mali je zanimljiva zemlja, baš kao i cijela Zapadna Afrika. No, treba vremena da ti se svidi. U Bamaku je ekstremna klima, već sad je 38 Celzijevih stupnjeva, puno prašine, gust promet. Ljeti je više od 40 °C, no prilično je suho pa je podnošljivo. Vlažni dio počinje u kolovozu i traje do studenoga - ispričao je Luka Baljkas.
Njegov se život vodi između Bamaka i Zagreba, gdje žive njegova supruga Anita te kćerkice Lia i Heidi. - U Bamaku u prosjeku boravim osam tjedana, potom sam dva tjedna u Zagrebu pa se ponovno vraćam. Ljeti imam dulji godišnji odmor, a ove sam godine i zimi bio mjesec dana s obitelji u Zagrebu. Kad sam u Bamaku slobodan, uživam u fotografiranju. Često fotografiram tamošnje ljude. Općenito, volim ljude. U svim zemljama u kojima sam bio upoznao sam mnogo dobrih ljudi - naglasio je Luka Baljkas.