Prije nešto više od sedam mjeseci, u dvorcu Herrenhausen u njemačkom Hannoveru, susreli su se čelnici četiri europske sile i predsjednik SAD-a Barack Obama. Domaćin je bila njemačka kancelarka Angela Merkel, a sastanku su osim Merkel i Obame prisustvovali i tadašnji premijer Ujedinjenog Kraljevstva David Cameron, predsjednik Francuske François Hollande i premijer Italije Matteo Renzi.
Na sastanku se raspravljalo o migrantskoj krizi, s posebnim naglsakom na zasutavljanje ilegalnog ulaska migranata iz Libije preko Sredozemnog mora.
Obama je tada hvalio EU kao jedno od najvećih postignuća našeg vremena, dijelio komplimente Merkel na njezinoj politici otvorenih vrata prema izbjeglicama te prozivao pobornike Brexita zbog njihove licemjernosti. Svi zajedno su zaključili da treba zaustaviti sukobe u Siriji i Libiji te primijeniti sporazum iz Minska u istočnoj Ukrajini, a pozdravili su i očekivani dogovor s Turskom oko vraćanja izbjeglica.
Datum je bio 25. travnja 2016., bio je vedar proljetni dan, a opuštenu atmosferu na sastanku narušili su tek prosvjednici protiv TTIP-a, planiranog trgovinskog sporazum između SAD-a i EU.
Samo sedam i pol mjeseci kasnije rat u Siriji i dalje traje, u Ukrajini sukobi nisu prestali, TTIP je na izdahu, a četiri od pet osoba s fotografije su ili izašli ili su na izlaznim vratima iz visoke politike.
S lijeva na desno: David Cameron, Barack Obama, Angela Merkel, Francois Hollande, Matteo Renzi
Brexit i Trump
Prvi je pao britanski premijer David Cameron čiju je političku sudbinu zapečatio referendum o izlasku Ujedinjenog kraljevstva iz Europske unije. Cameron je u kampanju za ostanak založio sav svoj politički kapital, dobio nož u leđa od visoko pozicioniranih dužnosnika iz vlastite stranke (prije svih Borisa Johnsona) te na kraju izgubio referendum na kojem je 51,89 % britanskih birača odlučilo da više ne žele biti dio EU. Cameron je podnio ostavku sljedeći dan, a nakon kratkog perioda tranzicije i još bržih unutarstranačkih izbora među vladajućim konzervativcima, u Downing Street broj 10 uselila je Theresa May kao druga britanska premijerka nakon Margaret Thatcher. Boris Johnson, za kojeg su cinici rekli da je navijao za izlazak iz EU samo da bi se dočepao premijerske pozicije, na kraju je postao ministar vanjskih poslova.
Ni pet mjeseci nakon glasanja o Brexitu, u SAD-u su održani izbori na kojima su Amerikanci, na veliki šok medija i dijela liberalne javnosti, izabrali Donalda Trumpa za sljedećeg predsjednika. Obami je nakon osam godina u Bijeloj kući isticao drugi mandat na čelu prve sile svijeta, a 22. amandman američkog Ustava (donesen 1951., šest godina nakon što je F.D.R. odslužio 12 godina u Bijeloj kući) brani predsjednicima da se kandidiraju i za treći. Iako je zajedno sa suprugom Michelle tijekom predizborne kampanje svim silama pomagao demokratskoj kandidatkinji Hillary Clinton, na kraju je čestitao Trumpu i obećao mirnu i urednu tranziciju vlasti. Ovaj nobelovac i prvi Afroamerikanac u Bijeloj kući ostaje do ponoći 20. siječnja 2017. godine, a nakon toga vlast preuzima Trump.
Nepopularni Hollande i kockanje Renzija
Odlazak Françoisa Hollandea s pozicije francuskog predsjednika nije ništa manje očekivan nego kraj drugog Obaminog mandata. Socijalist Hollande je u Elizejsku palaču došao 2012. pobjedom nad bivšim predsjednikom Nicolasom Sarkozyjem, ali je njegova početna ljubav s francuskim pukom brzo usahnula. Najviše zbog ekonomske stagnacije, ali i vanjskopolitičkih okolnosti poput izbjegličke krize, pojave ISIS-a (čiji su teroristi ubili 130 osoba u Parizu prošle godine) i rasta populizma u Europi, Hollandeu je popularnost rapidno pala. Na kraju je donio jedinu logičnu odluku te objavio da se na izborima sljedeće godine neće ni kandidirati za drugi mandat.
Njegov nasljednik birat će se 23. travnja 2017. godine, a kao prvi favorit zasad kotira kandidat republikanske stranke i bivši Sarkozyjev premijer François Fillon. Nije nemoguća ni pobjeda Marine Le Pen, čelnice Nacionalne fronte koja se oštro protivi globalizaciji i imigraciji te planira provesti referendum o ostanku Francuske u Europskoj uniji. Pobjeda kandidata socijalista, kojeg oni još nisu odabrali (premijer Manuel Valls izrazio je spremnost, ali treba proći proces predizbora), u ovom je trenutku jednako vjerojatna kao i da u Elizejsku palaču uđe neovisni kandidat Emmanuel Macron.
Početkom prosinca 2016. godine odlazak s političke scene najavio je i talijanski premijer Matteo Renzi. Kao i Cameronu, i njemu je presudio referendum, iako ni blizu toliko dramatičan i tijesan kao onaj u Velikoj Britaniji. Renzi je talijanske glasače pokušao uvjeriti da su im potrebne nove ustavne reforme koje bi značajno olakšale zakonodavni proces, a oni se u omjeru 3 naprema 2 nisu složili s njim. Iako su predložene promjene zvučale vrlo logično za državu kojoj treba 11 mjeseci u prosjeku da donese jedan zakon, referendum se na kraju pretvorio u glasanje o premijerovoj popularnosti te su Renzi i kamp za promjene uvjerljivo izgubili. Kako je i obećao, premijer je odmah nakon objave rezultata najavio da će podnijeti ostavku, a politička situacija u Italiji se zakomplicirala.
David Cameron, Barack Obama, Angela Merkel, Francois Hollande, Matteo Renzi
Prema jednom scenariju predsjednik Sergio Mattarella mogao bi imenovati premijera tehničke vlade koja bi bila na čelu Italije do veljače 2018., za kad su u normalnom tijeku stvari predviđeni sljedeće parlamentarni izbori, dok bi prema drugom Talijani na izvanredne izbore izašli u prvoj polovici sljedeće godine. Ovom razvoju događaja najviše se nada Beppe Grillo čiji je populistički Pokret pet zvjezdica trenutno najpopularnija stranka u Italiji.
U međuvremenu, Mattarella je Renzija zamolio da odgodi ostavku, barem dok parlament do kraja godine ne usvoji proračun za 2017. godinu.
Merkel o(p)staje - zasad
Iz društva na fotografiji na kraju je preostala samo Angela Merkel. Ona je na vlasti još od 22. studenog 2005. godine, a najavila je da će od birača na izborima sljedeće godine tražiti i četvrti mandat na čelu njemačke vlade. No, za razliku od prethodnih izbora, njezina pozicija više ni blizu nije toliko sigurna.
Iako je respektira cijeli svijet, ali i dobar dio njemačke javnosti, Merkel se našla pod žestokim kritikama s desne strane političkog spektra zbog svoje politike otvorenih vrata koja je dovela do primanja više od milijun izbjeglica i migranata, uglavnom iz Sirije i Afganistana, u Njemačku. Zbog toga je postotak ljudi koji pozitivno gleda na njezino vođenje države u kolovozu pao na 47%, ali se u međuvremenu percepcija birača popravila te je u studenom čak 59 % birača u anketi instituta Forsa reklo da bi je ponovno željeli vidjeti na čelu Njemačke.
Popularnost njezinog CDU-a sada se kreće oko 32 posto, SPD-a oko 22 posto, dok rast popularnosti bilježi antiimigrantski AfD koji trenutno nema zastupnika u Bundestagu, ali im se podrška među biračima kreće oko 15 posto i raste, što se vidi prema njihovom uspjehu na lokalnim izborima održanima u pet njemačkih saveznih pokrajina. Hoće li se sadašnja kancelarka izboriti i za sljedeće mandat znat ćemo između kolovoza i listopada 2017. godine, kada se moraju održati federalni izbori u Njemačkoj.
Trump, May, Le Pen, Grillo i..?
Sedam i pol mjeseci nakon sastanka u Hannoveru politička scena u Europi i svijetu dramatično se promijenila. Biračima su etablirane stranke i kandidati očito dozlogrdili te su se okrenuli nekonvencionalnim kandidatima i političkim opcijama, uglavnom populistima koji preziru globalizaciju, europske integracije i imigraciju te ističu važnost nacionalnih država. Iako svi u pravilu dolaze s krajnje desnog političkog spektra, privukli su i veliki broj birača ljevice koji među njihovim porukama (zaštita domaćih radnika nauštrb imigranata i pljuvanje globalizacije) vide vrijednosti koje su nekad zastupale "njihove" stranke.
Stoga nije nezamislivo da u travnju 2018. godine gledamo jednu drugu fotografiju svjetskih moćnika s koje će se smiješiti Donald Trump, Theresa May, Marine Le Pen i Beppe Grillo. A kako se 2016. odvijala, možda i Angela Merkel ispadne iz slike.
Merkel tužna zbog Renzijeva poraza na referendumu
Njemačka kancelarka Angela Merkel rekla je u ponedjeljak da je tužna zbog poraza na referendumu o reformi ustava koji je pretrpio talijanski premijer Matteo Renzi i dodala da je to dunutarnje pitanje i mora se poštovati rezultat.
Mnogi ulagači očekuju od Angele Merkel smjernice za vodstvo u Europi strahujući da bi nestabilnost mogla ponovno zapaliti iskre dužničke krize u vrijeme kada se EU mora nositi s posljedicama odluke Velike Britanije da napusti Europsku uniju te rasta populističkih ili stranaka krajnje desnice.
"Žalosna sam što ishod referenduma u Italiji nije onakav kakav je želio premijer jer sam ga uvijek podržavala u njegovoj politici reforme, no naravno to je domaća odluka Italije koja se mora poštovati", rekla je Merkel novinarima u Essenu gdje su se njezini konzervativci okupili na stranačkom kongresu.
Ranije u ponedjeljak je njezin glasnogovornik Steffen Seibert rekao da je kancelarka s tugom primila na znanje Renzijevu odluku da odstupi nakon neuspjeha referenduma.
"Njemačka vlada ponudit će tijesnu suradnju u prijateljstvu i partnerstvu s vladom koja će naslijediti (Renzijevu) u Italiji", dodao je Seibert.
Šef njemačke diplomacije Frank-Walter Steinmeier, član socijaldemokrata koji u koaliciji vladaju s Merkelinim konzervativcima, izravno je rekao da je razočaran.
Gotovo 60 posto talijanskih birača reklo je u nedjelju na referendumu "ne" Renzijevoj ustavnoj reformi koja predviđa drastično smanjenje ovlasti Senata i olakšala bi donošenje zakona jer bi ukinula ovvezu da sve zakone moraju odobriti oba doma parlamenta. (Hina)