Promjena klime glavni je pokretač sirijskog ustanka, rezultat je istraživanja koje upozorava da bi globalno zatopljenje vrlo vjerojatno moglo uzrokovati nove ratove u dolazećim desetljećima. Zemlje istočnog Mediterana, poput Jordana i Libanona, posebno su rizične.
Znanstvenici već dugo predviđaju da će promjena klime biti izvor sukoba, zbog suše i sve viših temperatura koje otežavaju agrikulturu, stavljajući dodatan napor na resurse u već nestabilnim režimima.
Međutim, sukobi u Siriji prvi su koje znanstvenici povezuju uz promjenu klime. Globalno zatopljenje pojačalo je već sada najgoru sušu u regiji, gurajući zemlju u građanski rat zbog uništene poljoprivrede i egzodusa ruralnog stanovništva u siromašne gradove, kao i prilijeva izbjeglica iz ratom pogođenog Iraka te loše vlade.
- Kada zbrojimo sve faktore, promjena klime bit će "kap koja prelijeva čašu" otvorenog sukoba. Stanje zastrašujuće, a tek je početak. Nastavit će se kroz trenutno stoljeće kao dio općeg izumiranja istočnog Mediterana. Ne vidim način na koji ćemo to preživjeti - objasnio je Richard Seager, sa Sveučilišta Columbia u New Yorku.
Turska, libanon, Izrael, Jordan, Irak i Afganistan su među zemljama s najvećim rizikom od suše zbog pojačanog isušivanja te brojnih sukoba na tom području. Izrael je zbog svog bogatstva i stabilnosti režima sigurniji od takvog scenarija, no zemlje poput Somalije i Sudana te Meksiko u Americi, neće biti te sreće.
Sukob u Sriji počeo je u proljeće 2011. i pretvorio se u kompleksni multinacionalni rat u kojem je do sada poginulo 200 tisuća ljudi, a preko milijun ih je prognano. Prije toga se u Siriji dogodila rekordna suša (od 2006.-10.). Studija upućuje kako je mala vjerojatnost da je riječ o slučajnosti. Tu sumnju potvrđuje i nedavni intervju s 38-godišnjom farmerkom iz Mohasena, sela na sjeveroistoku Sirije.
Upitana misli li da je uzrok sukoba suša, Faten, koja nije željela dati prezime, govori: - Naravno. Suša i nezaposlenost gurnuli su ljude u revoluciju. Kada se suša dogodila, mogli smo je izgurati dvije godine, no tada smo rekli 'Dosta!'
Studija je obuhvatila klimatske, društvene i ekonomske podatke vezane uz tzv. Plodni polumjesec, gdje su agrikultura i stočarstvo nastali prije 12 tisuća godina te i danas ostaju važni. To je područje zagrijano između 1 i 1,2 Celzijeva stupnja od 1900. godine, smanjujući prosječan broj padalina u kišnoj sezoni za čak 10 posto. Kao dodatak globalno zatopljenju, uzrokovanog ljudskim ispuštanjem stakleničkih plinova u atmosferu, Sirija se morala nositi i ubrzanim rastom populacije, od 4 milijuna tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća do 22 milijuna ljudi sada.
Vladajući režim al-Assada podupirao je uzgoj "žednih" kultura poput pamuka, zbog mogućnosti izvoza, dok su ilegalna bušenja bunara za irigaciju u potpunosti presušila podzemne vode koje su mogle pružiti vrijedne rezerve. Poljoprivredna proizvodna, koja čini gotovo četvrtinu sirijske ekonomije, potonula je za trećinu.
U najteže pogođenom sjeveroistoku zemlje, krda stoke su doslovno izbrisana, cijena žitarica se udvostručila, a dječje bolesti vezane uz prehranu značajno su se povećale. Više od 1,5 milijuna ljudi napustilo je selo.
- Je li bio direktni ili indirektni faktor, nemoguće je znati, no suša uparena s postojećim kroničnim ranjivostima može uzrokovati katastrofalne posljedice - pojasnila je Colin Kelly, bivša zaposlenica Columbije, trenutno zaposlena na kalifornijskom sveučilištu.
Pritisak na čovječanstvo koje stvaraju klimatske promjene još su opasnije kada dolaze kao konačan udarac na povećanje populacije te sve manje resursa. S potražnjom osnovnih roba, poput vode ili bakra, koja će znatno povećati u iduća dva desetljeća, relativno male poteškoće u nabavi istih može uzrokovati skok cijena što će pak dovesti do "pretjeranih reakcija" ili čak vojnih sukoba.
Učinak sve brojnije populacije i globalno zatopljenje najteže će pogoditi najsiromašnije zemlje, no osjetit će se diljem cijelog svijeta.