Jezivi klaunovi već mjesecima teroriziraju Amerikance, a čini se da je zastrašujući trend stigao i u Hrvatsku. Naime, viđeni su u Slunju, Kuzmincu u Zagorju, Bjelovaru i Osijeku. Prilično neslana šala.
U neposrednom susjedstvu, u Sloveniji, klaunovi već nekoliko dana plaše stanovnike, posebno djecu u području oko osnovnih škola, po parkovima i u blizini autobusnog kolodvora.
Kad su se pojavili u kolovozu u Južnoj Karolini, najprije su ljudi mislili da se radi o gerila marketinškoj kampanji za neki horor film.
No, klaunovi su počeli pljačkati, prijetiti ljudima, pokušavaju namamiti žene i djecu u šumu natjeravajući ih noževima, vrište na ljude iz automobila, viđaju ih na grobljima, iskaču pred automobile na mračnim cestama... Strava i užas.
Amerikanci su prestrašeni, a klaunovi su primijećeni u barem desetak različitih američkih država.
Tadiju Dovođu, hrvatskog klauna Tedija, žalosti što se na taj način plaši ljude.
Crni humor
- Radim ovaj posao posljednjih 15 godina i vjerujem da nam ovakvi slučajevi neće puno naškoditi. Možda djelomično hoće, ali najtužnije je što vjerojatno nitko neće snositi odgovornost za takvo ponašanje. Vjerojatno su to neki klinci koji slijede trend, pročitali su u medijima, dosadno im je i sad im je ovo vrlo zabavno, ali to je stvarno strašno. Još će neki roditelji početi uzimati pravdu u svoje ruke - komentira. Ističe i da postoje različite vrste humora.
Ovo bi sigurno, kaže, pripadalo crnom humoru, no humor kod djece može biti izvrstan alat za učenje i inspirirati djecu.
- Ova situacija nam skreće pozornost na to da nije svaki humor jednako dobar, ako i da nije svaki klaun jednako dobar - razmišlja Tedi.
Plaše li se djeca na rođendanima i inače klaunova?
- Ima onih koji se plaše, naravno. Ali toj djeci treba dati vremena da se opuste. Sjednete na pod, igrate se s drugima, a onda se svi opuste - priča nam iz iskustva klaun Tedi.
Međutim, to nije prvi put da se pojavio val klaunovskih prikaza u Americi. Osamdesetih godina prošlog stoljeća u bostonskom je području zamijećeno nešto slično. A upravo ti događaji potaknuli su Loren Coleman da istražuje porijeklo i pozadinu mitskih zvijeri poput Bigfoota ili čudovišta iz Loch Nessa.
Veliki strah
Engleska studija iz 2008. godine otkrila je da zapravo vrlo malo djece voli klaunove. Zaključeno je, između ostalog, da praksa uređenja dječjih bolničkih odjela slikama klaunova može izazvati sasvim suprotan efekt od očekivanog. Pa nije čudo što mnogi mrze Ronalda McDonalda.
Kao psihologa ne zanima me samo zašto nas klaunovi plaše već i zašto nas uznemiravaju.
Dvolični
Istraživanje je pokazalo da neobične fizičke karakteristike kao što su izbuljene oči, svojstven osmijeh ili pretjerano dugi prsti sami po sebi ne izazivaju jezu, ali ako je taj čovjek i osebujan, to može izazvati osjećaj jeze. Kontakt očima, neverbalna komunikacija i intuicija su također vrlo važni - rekla je znanstvenica za CNN.
Kad su pitali ljude da ocijene koja su im zanimanja jeziva, na vrhu je bio - klaun.
Kanadski psiholog Rami Nader bavi se upravo iracionalnim strahom od klaunova.
On vjeruje da taj strah potiče od činjenice da klaunovi nose šminku i maske kojima skrivaju svoje prave identitete i osjećaje.
To je u skladu s hipotezom da je dvoličnost klauna ono što ih čini jezivima. Izgledaju da su sretni, ali jesu li zapravo?
Osim toga, nestašni su, pa su ljudi pored njih na oprezu jer se s njima nikad ne zna. Hoće li dobiti tortu u glavu ili biti žrtva neke druge ponižavajuće podvale? A i njihov izgled, perika, veliki crveni nos, šminka i velika odjeća, samo povećava tu neizvjesnost.