Radikalni desničari okupili su se u borbi protiv “liberalnih, ljevičarskih vrijednosti” i “političke korektnosti” i napravili sprdnju od demokratskih izbora s više od 60 godina tradicije. Uz pomoć umjetno napuhanog glasačkog tijela i dijeljenih “šalabahtera” s imenima progurali su svoje kandidate na sve najvažnije liste. Ova vijest možda ne bi ni privukla pozornost da se ne radi o nominacijama za nagradu Hugo, najveće priznanje publike u žanru znanstvene fantastike.
U supkulturi SF književnosti, dvije nagrade stoje daleko iznad svih ostalih - Hugo i Nebula. Nebula je nagrada američkog udruženja pisaca znanstvene fantastike i fantastike, čije pobjednike bira stručni panel i dodjeljuje se od 1966. godine. Hugo je nagrada publike, 11 godina starija, i do nedavno je predstavljala izbor kolektivnog ukusa čitateljstva. Knjige kojima na koricama piše “nagrada Hugo” prodaju se znatno bolje, bez obzira na to radi li se o nominiranom ili nagrađenom djelu.
Iako jednu nagradu dodjeljuje publika a drugu autori, ukusi su im se često preklapali. U pola stoljeća, koliko postoje obje nagrade, čak 23 romana bili su dvostruki pobjednici. Prošle godine, prvi put u 60 godina nagrade Hugo, glasači su odbili dodijeliti bilo kakvo priznanje u pet od 16 ponuđenih kategorija.
Početak kampanje
Do promjene je prvi put došlo prije tri godine, kada je pisac Larry Correia pokrenuo kampanju protiv “liberalnog, ljevičarskog utjecaja”. Pokret je nazvao Tužni štenci, jer je tvrdio da su “štenci tužni” što njegova djela nikako ne dobivaju nominacije na “pretencioznoj” dodjeli nagrada. Plan mu je bio pozvati sve koji ga podržavaju da nominiraju njegovu knjigu “Legija lovaca na čudovišta”. Nedostajalo mu je samo 17 glasova za nominaciju, no to je bio početak pokreta koji je od tada sve jači.
Proces nominacija za nagradu Hugo je otvoren i demokratski, no vrlo je ranjiv na pokušaje manipulacije. Činjenica da u 60 godina dodjele nagrada nije bilo ranijih pokušaja govori dosta u prilog autora i publike.
Nominirati djela može bilo tko tko plati članstvo za Worldcon, Svjetsku konvenciju znanstvene fantastike - godišnje događanje Svjetske udruge znanstvene fantastike. Donedavno su članstvo plaćali samo ljudi istinski zainteresirani za žanr, no od pojave Tužnih štenaca nagrade su počele poprimati i ideološku nijansu.
Ne postoji ograničenje koliko djela jedan član može predložiti za nominaciju. Ipak, među stotinama prijedloga svake bi godine isplivalo pet jakih naslova u svim kategorijama, koji su predstavljali opći konsenzus. No, kako su Tužni štenci počeli zajednički glasati, sve više romana i novela s njihove liste počelo je ulaziti u nominacije.
Prošle godine dogodio se još oštriji zaokret. Pojavila se nova grupa, Bijesni štenci, spram koje su se Tužni štenci doimali kao umjereni liberali.
Vođa Bijesnih štenaca je Theodore Beale, konzervativni autor koji piše pod pseudonimom Vox Day, a kojeg je New York Times proglasio “najprezrenijom osobom u polju znanstvene fantastike”. Day je privukao brojne kritike svojim izjavama kako je nemoguće silovanje u braku, “jer brak znači trajni pristanak”, te kako prava glasa i rada za žene “uništavaju brak, djecu, civilizirano zapadno društvo i male djevojčice”.
Beale je 2015. pokrenuo radikalnu kampanju u kojoj je svojim sljedbenicima ponudio listu 67 djela za koja bi trebali glasati. Na kraju je 58 završilo među nominiranim djelima.
Beale tvrdi kako izdavači već godinama guraju mediokritete i apsurde kao nešto najbolje što se nudi u žanru. “Više od 20 godina pokušavaju nam podvaliti romantiku u svemiru i ljevičarska predavanja o različitosti kao znanstvenu fantastiku”, izjavio je. Na optužbe o rasizmu, homofobiji i seksizmu odgovara kako je sve sigurniji da je u pravu što je više izložen kritikama.
Zbog njegovih stavova i otvorene nakane da dodjelu nagrada pretvori u lakrdiju, Tužni štenci su se distancirali od Bijesnih. “Vozimo na istoj cesti, ali naša odredišta su drastično različita”, rekao je Brad Torgerson, jedan od autora u pokretu Tužnih štenaca. “Različiti automobili, različiti stilovi vožnje. Ne želimo da nas policija zaustavi jer tip u drugom autu vozi 180 na sat. Ne možemo kontrolirati druge vozače na cesti.” Ipak, iako su deklarativno odvojeni, liste Bijesnih i Tužnih štenaca na sebi sadrže dosta istih naslova.
Pokazivanje snage
Većina glasača prošle je godine štencima jasno dala do znanja što misli o njihovim manipulacijama. U pet kategorija u kojima su nominirana bila samo djela s njihovih glasačkih lista, čitatelji su odabrali opciju “bez nagrade” kao svoj prvi izbor. U svim ostalim kategorijama, opcija “bez nagrade” dobila je više glasova od djela koja su ponudili štenci. Čitatelji su im uskratili nagradu, ali su njihovim pokretima dali novi vjetar u leđa, jer su rezultate proglasili dokazom ljevičarskog utjecaja.
Ove godine, nakon što su nominacije objavljene prošli tjedan, očita je još veća moć Bijesnih štenaca nego što je itko očekivao. Osim knjiga, novela, priča i scenarija koje su odlučili progurati, na listama su završili i neki naslovi čija je jedina svrha provocirati i pokazati snagu “štenaca”.
Među nominiranim djelima nalaze se Bealeov esej “Borci za socijalnu pravednost uvijek lažu”, pornografska parodija “Invazija guze svemirskog raptora” te epizoda crtanog filma za djecu “My Little Pony”. Dodatni problem stvara i činjenica da su ove godine na svoje liste stavili i nekoliko “normalnih” naslova, koje bi glasači mogli odabrati kao najmanje zlo, a Bijesni štenci bi potom mogli tvrditi da su njihove liste osvojile nagrade.
Britanski pisac Alastair Reynolds našao se ove godine na obje liste “štenaca”, no javno ih je tražio da ga maknu s njih, što su odbili učiniti. Njegov stav o njihovim listama vrlo je izravan. “Ovo je pokušaj američke desnice za preuzimanje smjera znanstvene fantastike od navodnog skretanja prema liberalnoj ljevici”, rekao je. “Temelji se na neistini, što se može vidjeti iz bilo koje analize nominiranih i pobjedničkih djela: nema nikakve diskriminacije spram pisaca koji su vjernici ili čije vrijednosti naginju desno. Štenci unatoč tome ponavljaju identični svjetonazorski narativ, s neiscrpnim apetitom za etiketiranje protivnika.”
Bez nagrade
Povijesno, SF je uvijek bio progresivni žanr, postavljao je pitanja koja bi mogla postati važna u bliskoj ili daljoj budućnosti, katkad je nudio kritike aktualnih režima, a katkad je samo upozoravao na opasne posljedice trendova koje je javnost tog vremena ignorirala. Većina pisaca nije dijelila ideološke predznake sebi i svojim tekstovima, već su raspravljali o vrijednostima i manama pojedinih ideja, a kritike bi izmjenjivali kroz svoja djela.
Primjerice, Robert A. Heinlein dobio je Huga 1960. godine za roman “Zvjezdani jurišnici”, vrlo desno orijentiranu priču o čovječanstvu u kojem pravo glasa imaju samo oni koji se dobrovoljno jave za služenje vojnog roka. Kao svojevrsni odgovor, vijetnamski veteran Joe Haldeman napisao je “Zauvijek rat”, oštru kritiku rata i militarizma, za koji je dobio Huga 1975. godine. Heinlein to nije doživio kao napad, već je bio oduševljen Haldemanovim djelom.
Što će se dogoditi s nagradama ove godine? Štenci imaju sve nominacije u čak 10 kategorija, i vjerojatno će se ponoviti prošlogodišnji scenarij u kojem će te kategorije ostati bez nagrade. Mnogo važnije bit će glasanje o novim pravilima za nominiranje radova, prema kojima bi svaki član mogao nominirati samo jedno djelo u istoj kategoriji, što bi onemogućilo apsolutnu dominaciju štenaca u budućnosti.