Sunčan je, lijep dan i, na prvi pogled, Mashiki, mali gradić na japanskom jugozapadnom otoku Kyushu, izgleda sasvim normalno. Obitelji šetaju, svako malo ulicom protutnji neki biciklist, dućani rade, a na semaforima, na zeleno, čekaju mali, za Japan tipični kockasti automobili, “metalne igračke” iznimno česte na cestama tamošnjih gradova, pogotovo onih manjih.
No, u naoko sasvim uobičajenoj svakodnevici, naziru se ožiljci. Dok se vozimo kroz Mashiki, svako malo u oči nam upada zaštita postavljena oko skela kojom su obavijene pojedine kuće i zgrade. Isto tako, na krovovima kuća često se naziru ogromne plave cerade.
Znakovi su to potresa koji je taj gradić, smješten u japanskoj prefekturi Kumamoto, devastirao prošle godine. Mashiki je, naime, jedna od najnovijih žrtava trusnog, nepredvidljivog japanskog terena koji se, prema nekim statistikama, godišnje u prosjeku zatrese - različitim intenzitetom i na različitim područjima - čak 1500 puta.
Mashiki se na udaru našao u prvoj polovici prošle godine.
Prvi udar - koji će kasnije nazvati “predudarom” - zbio se 14. travnja, u četvrtak, u 21.26 sati. Magnituda potresa bila je 6,5, a jačina samog podrhtavanja čak sedam, najveća moguća prema “shindu”, ljestvici seizmičkog intenziteta Japanske meteorološke agencije.
Ogromna šteta
Koliko god snažan, bio je to tek početak noćne more. Samo dva dana kasnije, 16. travnja, u subotu, u pola dva u noći, dogodio se glavni, još razorniji udar, magnitude 7,3 te, opet, “sedmice” prema shindu. No, čak ni tada, nakon glavnog udara, tlo se nije smirilo. Od 14. travnja prošle godine pa do 11. siječnja ove, Mashiki će iskusiti čak 4222 naknadna podrhtavanja tla seizmičkog intenziteta jedan ili više. Od tog broja, njih čak 141 imali su seizmički intenzitet četiri ili više.
Šteta je bila ogromna.
Samo u Mashikiju poginule su 34 osobe, a sa zemljom su sravnjene čak 2773 kuće. Djelomično ih je bilo uništeno 3044, a djelomično oštećeno 4391, dakle, ukupno čak 10.208. Sklonište je bilo primorano potražiti više od 16 tisuća ljudi, gotovo polovica ukupne populacije tog grada, a iz ruševina je izvučeno više od 40-ak osoba.
Gradonačelnik Mashikija Hironori Nishimura, u vrijeme prvog udara bio je kod kuće.
- Nakon deset minuta požurio sam u ured. Parkirao sam kilometar dalje od ureda, na parkiralištu supermarketa, i krenuo prema uredu. Vidite pukotine na cesti, stupove za struju i kabele kako padaju, i zgrade uz cestu kako se ruše na asfalt - prisjeća se.
Upravo to iskustvo, doživljaj “žive devastacije”, ispričat će nam ovaj mjesec, utjecao je na sve njegove odluke u danima nakon potresa, među ostalim određivanju lokacije za smještaj evakuiranog stanovništva.
Drugi potres, glavni udar, zatekao ga je u samom uredu.
- Tada sam prvi put osjetio strah od smrti - rekao je.
Mislio je, priznao nam je, da je dovoljno jak, kako je imun na takve stvari. No, još uvijek osjeća posljedice. Nedavno je, u siječnju, bio na obilježavanju godišnjice razornog potresa u Kobeu, koji je 1995. godine odnio više od 6000 ljudskih života. On i ostali uzvanici prisustvovali su videoprojekcijama i simulaciji potresa. Za njega, sa svježim ranama, bilo je to teško iskustvo.
- Sve mi se vratilo. Nisam mogao to gledati. Veći dio vremena imao sam zatvorene oči. Ne mogu zaboraviti sve te zvukove helikoptera, vrisak ljudi svaki put kad bi osjetili naknadno podrhtavanje tla, i lica ljudi zamotanih u deke - ispričao nam je iskreno.
No, unatoč šoku, lokalne vlasti nisu imale vremena za gubljenje. Prioritet im je bio, u što bržem roku, pružiti ljudima što normalniji život u nastalom kaosu. Jedan od načina bio je i podizanje privremene tržnice u gradu, koja je ljudima postala simbol zajedništva, mjesto gdje se sastaju, pričaju, druže, objeduju...
- Ova tržnica dala im je svjetlo nade. Rekonstrukcija grada počela je upravo ovdje - rekao nam je Toshihiro Kumamiya, voditelj tržnice, dok smo sjedili za jednim od stolova, okruženih štandovima i prodavaonicama. Bijeli “zid” preko puta stola, nasuprot dućanima, ispisan je porukama podrške gradu. Na njega će se malo kasnije upisati i sam japanski ministar vanjskih poslova Fumio Kashida, koji je tog dana došao u službeni posjet gradiću, i sam govoreći okupljenima “da je na putu svjedočio šteti te kako je dirnut time što su ljudi nadišli teškoće”.
Evakuacija
Toshihiro Kumamiya je u vrijeme udara bio kod kuće. On i supruga su večerali.
- Bio je to jak udar, odozdo prema gore, a zatim se počelo tresti i vertikalno i horizontalno. Prvu sekundu nisam znao što se događa. Udar je bio toliko jak da je nestalo struje. Sklonio sam se ispod stola, ništa nisam mogao učiniti - prisjeća se.
Nakon što se podrhtavanje smirilo, izašao je iz kuće. Njihovi susjedi također su bili na cesti. Pomogao je ljudima da se sklone na sigurno, a onda je kod jednog od susjeda izbio požar. Odmah se priključio gašenju i tamo proveo cijelu noć.
Za razliku od mnogih drugih sumještana, on i njegova supruga nisu otišli u evakuacijski centar. Živjeli su u automobilu.
- Moja evakuacija bila je u autu - rekao nam je.
Na privremenoj tržnici koju vodi, trenutačno posluje 15 različitih trgovina koje, da nisu tamo, zbog pretrpljene devastacije ne bi imale izgleda. Iako je plan da se jednog dana na tom mjestu osnuje stalni društveni centar, trenutačno im je cilj da se trgovine presele, u koliko god je to mjeri moguće, na svoje originalne lokacije. Iz privremene tržnice morat će se iseliti u listopadu ove godine, kada će se ona zatvoriti.
Jedna od osoba kojima je tržnica pomogla da se snađu nakon potresa je Yuko, koja tamo radi. Inače se udala u Kumamoto, susjedni grad s oko 700.000 ljudi, kojem stanovnici Mashikija i inače gravitiraju zbog posla. Kao i svi, i ona imaju svoju priču.
U trenutku udara bila je u Kumamotu. Odmah je uzela vodu, svjetiljku i ostale potrepštine i uputila se prema Mashikiju kako bi pomogla rođacima.
- Kad sam došla, ovdje je bio kaos. Bilo je štete i u Kumamotu, no ovdje su kuće bile srušene. Bilo je to užasno iskustvo - priča danas.
No, njen sadašnji smiješak skriva oprez i strah. Boji li se da će opet doći do potresa, pitamo je. Odgovor je potvrdan. Isto vrijedi i za lokalne vlasti, koje tvrde kako su naučile lekciju.
Naime, priča nam voditelj tržnice, stanovnici Mashikija uopće nisu bili pripremljeni za takvu katastrofu.
U Tokiju, primjerice, postoje Centri za prevenciju katastrofe, gdje se stanovnici mogu doći obrazovati i dobiti niz savjeta kako se ponijeti u slučaju potresa (te naučiti neke od korisnih trikova, primjerice da zalijepe papuče ispod stola ili da osiguraju police i stakla). Ti centri mogu poslužiti i kao skloništa u slučaju najgoreg.
Jedan od takvih centara posjetili smo tijekom boravaka u Tokiju, i u tamošnjim smo simulatorima imali prilike iskusiti potres iz 2011. godine, koji je uzrokovao tsunami i, među ostalim, devastaciju nuklearne elektrane u Fukushimi. Trajao je oko tri minute i bio jedan od najjačih koji su dosad zabilježeni. Mi smo u simulatoru proveli oko minutu i pol - sasvim dovoljno da se dobrano zamislimo...
Dakle, za razliku od Tokija, Mashiki nije bio spreman za potrese. Okolno je područje inače izloženo tajfunima i poplavama, i za takvu su vrstu nepogode spremni te, govore, redovito održavaju vježbe na tu temu. No, za potres nisu bili. Prema najavama, to će se sada promijeniti. Grad, priča nam gradonačelnik, uči iz ovog što se dogodilo i svoja će saznanja, nakon što revidiraju sve korake koje su poduzeli, podijeliti s ostatkom Japana i svijeta.
- U prosincu smo objavili novi plan obnove. Želimo preispitati katastrofu koja nas je zadesila, revidirati svaki od naših postupaka, što je bilo dobro, što je bilo loše, i da to objavimo cijelom svijetu kao pouku jer katastrofa se može dogoditi bilo gdje i bilo kada, i treba biti spreman - govori gradonačelnik Hironori Nishimura.
Nedostatak novca
Obnova grada već je mjesecima u punom jeku, no nailaze na određene probleme. Za rekonstrukciju grada potrebna su ogromna sredstva, a zbog intenzivne gradnje u Tokiju zbog Olimpijskih igara, suočavaju se i s nedostatkom građevinara.
- Od sada pa nadalje za obnovu trebamo 135,5 milijardi jena. Od toga će 27 milijardi biti naša lokalna sredstva. No, godišnji budžet grada je 11 milijardi jena, i to je vrlo teško za nas. Naravno, svaki stanovnik je pretrpio štetu i pokušavamo umanjiti njihov gubitak, ali i smanjiti naš teret, i zato moramo tražiti novac od centralnih vlasti - tvrdi gradonačelnik.
Odgovor na katastrofu protječe u fazama.
U prvih deset dana od potresa, opskrba strujom, vodom i plinom bila je onemogućena, a postojala je opasnost da će se srušiti i sama zgrada lokalne uprave, što je značilo da lokalne vlasti nisu mogle provoditi uobičajene gradske aktivnosti. Zaposlenici su se prije svega orijentirali na pomaganje osobama u skloništima te prikupljanje podataka o šteti.
Nakon te prvotne faze, započelo je tranzicijsko razdoblje, odnosno vrijeme pripreme za obnovu. Uspostavljena su četiri posebna tima - ekipa za stambenu podršku, certificiranje žrtava, podršku u skloništima i obnovu funkcija lokalne uprave. U srpnju su izradili i osnovni plan rekonstrukcije grada, a istog je mjeseca započelo rušenje i uklanjanje kuća koje su označene kao najvećim dijelom uništene.
Ukupno su izgradili 1562 privremene stambene jedinice na 18 lokacija diljem grada. U njih su se pogođeni počeli useljavati 14. lipnja 2016. godine.
- Ukupno bismo trebali ukloniti oko 3000 kuća. Predviđa se da bi radovi na tome trebali završiti u ožujku 2018. godine. U prosjeku za rušenje svake zgrade treba od dva tjedna do mjesec dana. Izrađen je plan da se rušenje radi na maksimalno 100 lokacija istovremeno. Dosad je uklonjeno oko 60 posto kuća koje su bile previđene za rušenje - tvrde lokalne vlasti, koje su na temelju plana iz srpnja, u prosincu izradile sveobuhvatni plan rekonstrukcije Mashikija, prema kojem bi opća obnova toga grada trebala trajati 10 godina. Predviđaju tri faze: restauraciju, “razdoblje ponovnog rođenja” i razdoblje razvoja.
- Temeljna načela su ponovna izgradnja i stabilizacija života stanovnika, promocija grada koji je otporan na katastrofe, ponovno rađanje industrije i gospodarstva. Cilj je uspostaviti grad u kojem ljudi i dalje žele živjeti, i koji će biti proslijeđen budućim generacijama - objašnjavaju.
Trenutačno u privremenim, tzv. rekonstrukcijskim kućama, još uvijek živi 1162 obitelji, a 1380 u unajmljenim stanovima. Same vlasti planiraju izgraditi nove stanove za 300 obitelji.
Donacije pojedinaca
U susjednom Kumamotu, kojem Mashiki gravitira, najvidljiviji dokaz tragedije je devastacija tamošnjeg dvorca, inače ponosa grada, koji je pretrpio ogromnu štetu. Iako je u svojih 400 godina postojanja dvorac Kumamoto čak devet puta odolio podrhtavanju tla, ovaj se potres istaknuo svojom snagom i njegove zidine i niz zdanja unutar samih zidina, nažalost, nisu izdržali.
Trenutačno je zatvoren za javnost i još se uvijek ispituje sigurnost pojedinih dijelova kompleksa.
Procjenjuje se da će popravak trajati čak 20 godina te kako će stajati 63,4 milijarde jena.
- Veći dio tog iznosa pokrit će vlada, a ostatak iznosa sredstva su lokalnih vlasti i donacije. Sustav donacija već je uspostavljen, a minimalna je donacija 10.000 jena (oko 90 dolara). Dosad je doniralo oko 70.000 ljudi - priča nam Amita Tatsuo, zamjenik direktora Centra za istraživanje dvorca Kumamoto te ekonomskog i turističkog ureda Kumamota dok šetamo cestom koja okružuje to zdanje.
Njegove pojedine kule drže se, čini se, samo zahvaljujući čistoj sreći, balansirajući na svega nekoliko velikih kamenih blokova. Restauratori su počeli uklanjati stijenje od kojih su sazdane njegove zidine. Dio blokova rasprostrto je po travnatim površinama u okolici. Upravo to im je, dodaje Tatsuo, ogroman problem - gdje odlagati kamenje i stijene, koje brižljivo označavaju kako bi dvorac što vjernije obnovili.
No, unatoč svemu što su prošli, lokalno stanovništvo se ne predaje. Potres ih je, tvrde, zbližio i učinio jačima.
- Ljudi su nakon potresa dugo bili deprimirani, mnogi su izgubili sve. Govorili su kako nemaju nade, no podrška koju su dobili iz cijelog svijeta vrlo ih je ohrabrila. Počeli su se veseliti budućnosti, i sada govorimo da se ljudi mogu oporaviti bez obzira na to koliko šteta bila velika - tvrdi voditelj tržnice u Mashikiju.